Dupli standardi, čudan moral i dvoličnost u ovoj borbi protiv terorizma
 

Sada sam tek sve shvatio. Sjeverna Koreja ne poštuje nuklearne ugovore sa Amerikom, izbacuje UN inspektore iz zemlje i najavljuje da će svake godine praviti po jednu atomsku bombu a predsjednik Bush kaže da se cijela stvar može riješiti "diplomatijom". Irak je predao 12.000-stranični izvještaj o proizvodnji svoga oružja, dozvoljava da UN inspektori češljaju zemlju uzduž i poprijeko i kada nisu ništa našli Bush izjavljuje da Irak predstavlja opasnost za Ameriku, da posjeduje oružje i da se Irak mora napasti. Tako vam je to.

Kako mu prolazi ovo? I stvarno, kako se Blair odnosi prema ovome? Nedavno je naš (britanski) dragi premijer u "House of Commons" najavio da su Saddamove fabrike za proizvodnju oružja za masovno uništenje "u pogonu [stanka] i proizvode [stanka]". Ali naš Omiljeni Vođa u Pjongjangu doista ima fabrike koje su "u pogonu [stanka] i proizvode [stanka]". I Blair ćuti.

Zbog čega ovo trpimo? Zbog čega to Amerikanci trpe? U zadnjih nekoliko dana, bilo je neznatnih pokazatelja da su američki mediji - najveći zagovaratelji kampanje dvoličnosti Bijele Kuće - plašljivo postavili par pitanja. Mjesecima nakon što je 'The Independent' prvi počeo da otkriva veze između posjete Donalda Rumsfelda Saddamu Husseinu 1983 godine, tada kada je Irak najviše koristio nervni gas The Washington Post se odlučio da svojim čitateljima kaže o čemu se radi. Njihov novinar Michael Dobbs pri tome koristi mutne izjave ("postoje različita mišljenja medju stručnjacima o Bliskom Istoku...da li je Washington mogao učiniti više da zaustavi dotok tehnologije Iraku koja je bila korištena za izgradnju oružja za masovno ubijanje"), ali osnova je ovdje: mi smo stvorili čudovište i gdin Rumsfeld je igrao ulogu u tome.

Ali nijedna američka - niti britanska - novina, ne piše o drugoj, gotovo isto opasnoj vezi koju američka administracija njeguje iza naših leđa: radi se o saradnji sa vojnim režimom u Alžiru. U ovoj zemlji se vodi već 10 godina jedan prljavi rat između "Islamista" i "snaga sigurnosti", pri kome je poginulo 200.000 ljudi, najviše civila. Ali u zadnjih 5 godina postoji sve više dokaza da su u mnoge masakre (uključujući i klanje novorođenčadi) upravo umiješane te "snage sigurnosti". 'The Independent' je objavio detaljne izvještaje mučenja alžirske vojske i pogubljivanja ljudi i žena. Sada je Amerika u sklopu svog bezobraznog "rata protiv terorizma" pojačala svoje veze sa Alžirom. Amerika pomaže naoružavanju alžirske vojske i obećava da će još više pomoći. William Burns, američki savjetnik vlade za Bliski Istok, najavio je da "Washington može puno naučiti od Alžira kako se bori protiv terorizma."

Čovjek ima pravo. Alžirske snage sigurnosti mogu podučiti Amerikance kako se dave zarobljenici. Korištena metoda - koju američki činovnici mogu vidjeti u policijskoj postaji Château Neuf u centru Alžira - sastoji se od toga da se sa komad drveta zatvore usta uhapšenome i da mu se u usta stavi krpa koja je natopljena deterdžentom za pranje suđa. Zatvorenik se polahko davi. Pored toga postoji i uobičajeno vađenje noktiju i maltretiranje elektro-šokovima u genitalnom predjelu. U to spada i - nikada neću zaboraviti opis očevica - silovanje jedne starice u policijskoj postaji, do te mjere da je krvarila i pri tome vapila za pomoć.

Neki od svjedoka ovih užasa bili su alžirski policajci koji su zatražili azil u Londonu. Ali budite sigurni, gdin Burns ima pravo, Amerika može puno toga naučiti od Alžiraca. Već na primjer – ne pitaj zašto ovo ne stoji ni u jednim novinama – vrhovni komandant alžirske vojske bio je toplo primljen na zasjedanju NATO-a u Napulju.

I Amerikanci uče. Savezni zvaničnik pri CIA, otkrio je prošlog mjeseca da kada dodju do zatvorenika, „naši momci ih malo isprebijaju da bi im porastao adrenalin. " (sic!). Jedan drugi zvaničnik „savezne sigurnosti" zvanično je najavio da je “kontrola bola kod povrijedjenih zatvorenika veoma osobna stvar.

U medjuvremenu, i dalje se nastavlja sistematična istraga muslimana. Sedamnaestog novembra, hiljade Iranaca, Iračana, Sirijaca, Libijaca, Afganistanaca, Bahreinaca, Eritrejaca, Libanonaca, Marokanaca, Omanaca, Katarćana, Tunežana, Jemenaca i Emiraćana, pozvani su u urede američke vlade da im se uzmu otisci prstiju. The New York Times – najkukavičkija američka novina, kada se radi o izvještavanju o pričama nakon 11.09. - objavila je (i to tek negdje na zadnjim stranicama) da „je vlada tokom prošle sedmice uhapsila stotine ljudi koji su došli da daju otiske prstiju. U nekim slučajevima njihove studentske vize su bile istekle; u drugim slučajevima, ti ljudi nisu imali odgovarajuće dokumente da legalno borave u Americi."

U Los Angelesu, policajci su ljudima stavljali plastične lisice na ruke i gonili ih u zatvor kao stoku. Oko 1000 ljudi je nakon 11.09 uhapšeno, bez sudjenja. Mnogi od njih su Amerikanci koji su rodjeni tamo.

Mnogi Amerikanci i ne znaju šta, tako blago zvučeća kratica "US Patriot Act", uopšte znači. „Patriot" nema veze sa patriotizmom. Ime stoji za „United and Strengthening America by Providing Appropriate Tools Required to Intercept and Obstruct Terrorism Act" (Ujedinjena i jaka Amerika koja obezbjeđuje odgovarajuća sredstva potrebna za smetnju i sprečavanje terorističkih činova ). Američki "Total Awareness Programme", koji košta 200 miliona dollara, omogućava američkoj vladi da špijunira e-mailove i internet aktivnosti svojih gradjana i da sakuplja podatke o kretanju Amerikanaca. Iako nam ovo naši novinari ne saopštavaju, američka admistracija vrši pritisak na evropske vlade da im ustupe podatke o kretanju američkih gradjana. Zadnja – i najapsurdija – od ovih aktivnosti, bila je molba Amerikanaca, da dobiju pristup kompjuterima francuske avio-kompanije Air France, da bi na taj način mogli uzeti podatke koji im trebaju. Na ovakvu ideju ne bi Saddam niti Naš Omiljeni Vođa Kim došli ni u svojim najdivljim snovima.

Novi zakoni se polahko uvlače i u školstvo. Uzmimo na primjer mali, prijatni univerzitet Purdue u Indiani, gdje sam prije nekoliko sedmica držao jedno predavanje. Sa državnim sredstvima Purdue osniva „institut za sigurnost domovine", čijih će 18 „stručnjaka" organizovati “kurseve istrage" i „zadataka na kritičnom području". Pitam se kakva su to područja? Sigurno ovo nema veze sa nepravdom na Bliskom Istoku, arapsko-izraelskim konfliktom ili prisutvom hiljada američkih vojnika u arapskim zemljama. Nakon svega, zar nije Richard Perle, Bushov najžešći pro-izraelski savjetnik rekao da „se terorizam mora posmatrati kao globalni problem?

U međuvremenu mi se pripremamo za rat protiv Iraka, koji posjeduje naftu, ali istovremeno izbjegavamo rat u Koreji koja ne posjeduje naftu. I naše vođe nemaju problema sa ovim. Na ovaj način, mi prijetimo nevinima, mučimo svoje zatvorenike i „učimo" od ljudi koji bi trebali da budu iza rešetaka zbog ratnih zločina. Na ovaj način mi se prisjećamo žrtava 11.09ª

Robert Fisk
Preuzeto sa www.dzemat.org