aktuelno!
Konc-logori u Iraku
Ova priča bi nas trebala sve postidjeti. Ona se tiče američkih
koncentracionih logora u Iraku. Radi se o zatvorenicima koji
bivaju isprebijani tokom saslušavanja. Riječ izvor ne uživa
bog zna kakav ugled u novinarskim krugovima. Ali izvori
informacija za ovu vijest su nepobitni. Radi se o trojici
zatvorenika od kojih su dvojica njih "u bijekstvu"
U prvom redu radi se o Kaisu Muhammedu el-Salmanu. Kais el-Salman
pripada onoj vrsti ljudi koja je potrebna američkom
predstavniku u Iraku, Paul Bremeru, kao i njegovim "ćorsokak-diplomatama".
Kais el-Salman je mrzio Saddama, pobjegao je 1976 iz Iraka,
i nakon "oslobođenja" se vratio sa torbama punim ideja i
planova da pomogne prilikom izgradnje svoje domovine.
Kais el-Salman je inžinjer. On je radio u Africi, Evropi u
Aziji. Posjeduje dansko državljanstvo i govori dobro
engelski. On čak voli Ameriku - barem ju je volio do 06.
Juna ove godine.
Tog dana vozio se je Abu Nawas ulicom, kada su Amerikanci
počeli da pucaju na njega. On kaže da nigdje nije vidio
nikakv checkpoint. Meci su probušili gume na autu, njegov
vozači i jedan putnik su bježali iz straha pobjegli. Ali
Kais je mirno stao pored svoga auta - sa svojim danskim
pasošom, svojom danskom vozačkom dozvolom i medicinskim
papirima.
Ali neka on sam kaže šta je bilo, ovo je njegova priča: "meni
se je približilo jedno civilno vozilo, a onda i američki
vojnici u vojnim vozilima. Ja im rekoh da ne znam šta se
dešava i da sam inžinjer. Uprkos tome oni su me prislili da
legnem na ulicu. Svezali su mi ruke na leđa i ubacili su me
u jedno vozilo. Nakon deset minuta vožnje opet su me
izvadili iz auta. Vidio sam novinare sa kamerama. Amerikanci
su mi skinuli lisice, ali onda sam morao ponovo leći na
zemlju. Na kraju su me ponovo svezali, pred kamerama i
ponovo su me ubacili u vozilo."
Njegova priča ne bi bila toliko važna da se svakodnevno ne
dešava na ulicama Bagdada. Juče ( 22.07.2003 ) je Amnesty
International ( AI ) došao u Bagdad, da pored Saddamovih
zločina inspicira i konc-logore Amerikanca na aerodromu u
Bagdadu. U njemu živi do 2.000 zatvorenika pod vrućim
šatorima.
Ovaj pomoćni zatvor se zove Camp Cropper; i iz njega je već
dvoje ljudi pokušalo da pobjegne. Suviše je spomenuti da oba
pokušaja su se završila smrću odbjeglih. Američki stražari
su ih ubili na licu mjesta. Juče je AI bilo zabranjeno da
posjeti Camp Cropper. I upravo tamo su Amerikanci odveli tog
06 juna Kaisa Al-Salmana. Strpali su ga u šator B - jedna
velika prostorija sa oko 130 zatvorenika.
"Bilo je različitih ljudi tamo", kaže on, "visokoobrazovani
ljudi, ljekari, profesori - a sa njima zadnji šljam, lopovi
kriminalci, tako nešto nisam prije vidio. Sljedećeg dana su
me izveli na saslušavanje pred jednim činovnikom američke
tajne službe. Ja sam pokazao pisma koja dokazuju da radim za
američke humanitarne projekte. On mi prikači jedan papirić
na moju košulju 'OSUMNJIČEN ZA ATENTAT' "
Sigurno među zatvorenici ima i atentatora. Tamo drže svakoga:
dobre, loše i ružne - stari Baath kadar, možda i one koji su
zlostavljali po iračkim zatvorima, pljačkaroše, jednostavno
svako ko je Amerikancima na bilo koji način "bio sumnjiv".
Ali samo "odabrani" zatvorenici bivaju bijeni prilikom
saslušavanja. Moj izvor informacija je potpuno ozbiljan -
izvor je zapadnjački.
Kais Al-Salman nije dobio vodu da se opere. Nakon drugog
termina saslušavanja on je započeo štrajk glađu. Nije
postojala nikakva optužba protiv njega. Američki stražari
nisu se morali držati nikakvih pravila. "Nakon 33 dana,
nekoliko Amerikanaca me je odvezlo do Bagdada," kaže Kais. "Istovarili
su me u Rashid ulici. Dali su mi moje papire i moj danski
pasoš. 'Sorry' rekli su još na kraju". Odavde je Kais otišao
svojoj očajnoj majci koja je već mislila da je mrtav.
Amerikanci je nisu obavjestili - iako se je ona u svome
očaju njima obratila. Ni jedan Amerikanac nije smatrao za
shodnim da obavjesti dansku vladu da se jedan njezin
građanin nalazi u njihovom ropstvu.
Bilo je kao u starim Saddamovim danima, kada su ljudi
jednostavno nestajali sa ulica.
Robert Fisk:
Izvor: Daily news