Osovina ručnog mlina



Imam Ali a.s. kaže na početku svog čuvenog govora, eš-Šikšikijje: ‘Pazite! Tako mi Boga, sin Ebu Kuhafe ogrnuo se njime. A doista, znao je da je položaj moj spram njega bio jednak položaju osovine u odnosu na ručni mlin.’

Ručni mlin ima osovinu i dva žrvnja. Žrvnjima se nazivaju par ravnih okruglih kamenja između kojih se melje žito. Jedan od njih miruje dok se drugi na njemu okreće oko osovine koja prolazi kroz njegov centar. Žrvanj simbolizuje teškoću ili težak teret. Tako, kada neko kaže ‘ne mogu podnijeti finansijski žrvanj života u gradu’ želi da kaže da mu nedostatak novca otežava život u gradu. Osovina također ima svoje metaforično značenje. Njome se obilježava centralna ili najvažnija ličnost ili stvar.

Da bi ručni mlin obavljao svoju funkciju pokretni žrvanj se mora dovesti u pogon, a kako se radi o teškom kamenu, najviše energije treba baš pri tome utrošiti, tj. da se savlada inercija (karakteristika materije je da ostane u stanju mirovanja ili kretanja sve dok se na nju ne djeluje spoljašnjom silom) i teški kamen zaokreće. Kada se jednom dostigne određena obrtna brzina potrebno je samo malo snage za njeno održavanje, te ručni mlin obavlja svoju funkciju – pod uslovom da se osovina nalazi na njenom pravom mjestu.

Šta se dešava ako se osovina mlina poremeti ili izvadi? Žrvanj gubi stabilnost, te snaga koja je služila da održava njegovu brzinu sada štetno djeluje na čitavu funkciju mlina. On se počinje tresti jer se okrećući kamen sada nekontrolisano kreće na sve strane, oštećujući pri tome susjedne dijelove. Za neko vrijeme, usljed djelovanja inercije, kamen se okreće, pa onda počinje da usporava i na kraju skroz stane. Sada, bez osovine, čitav mlin postao je beskorisna sprava.

Poslanik Muhammed s.a.v., koji je predstavljao Božiju milosti svjetovima, izgradio je islamsku državu sa centrom u Medini. Ona je trebala biti u službi čitavog čovječanstva, - baš kao što je i ručni mlin izgrađen da služi čovjeku da melje žito za hljeb kojim se hrani. Poslanik s.a.v. je teško radio na njenom stvaranju, organizujući, obučavajući i pokrećući ljude da postanu korisni članovi ljudskog roda. Uložio je velik trud da bi pokrenuo je Arape iz njihove učmalosti, organizovao ih u društvo koje je imalo Božiju objavu kao svoj zakon. Učinio je da se to društvo počne kretati ka božanskim ciljevima, pravdi, sreći i dobrobiti svih njegovih članova. Pokazao mu je put koji ga je vodio uspjehu na ovom i budućem svijetu. – Baš onako kako majstor pravi mlin, pažljivo sastavlja njegove dijelove i gleda da oni funkcionišu besprijekorno, da bi mlin prozvodio najfinije brašno.

Život je bio dobio novi smisao za one koji su se potpuno podredili Poslanikovom autoritetu. U tom društvu, kao i u svakom drugom, položaj vrhovnog autoriteta imao je centralno mjesto. Jedan Poslanikov hadis kaže: ‘‘Kada je vladar dobar onda su dobri i njegovi podanici.’’ Sve dok je Poslanik s.a.v. bio živ on je bio osovina oko koje se sve vrtjelo. I on je to vrlo dobro znao. Kada je trebao napustiti ovodunjalučki život ni Božanska objava nije zanemarila činjenicu da društvo treba ‘osovinu’ da bi nastavilo da vrši funkciju za koju je kreirano. Objava je došla i bilo mu je naređeno da odredi nasljednika a ako to ne bi učinio bilo mu je zaprijećeno: ‘Ako to ne učiniš, onda nisi ni prenio poslanicu Njegovu …’ (K.4:68) – Na isti način kako i majstor zna da, ako ne stavi osovinu u njeno odgovorajuće mjesto, čitav njegov trud da izgradi mlin biće uzaludan. Znajući za važnost osovine on pravi natpis sa debelim crvenim slovima: Važno! Osovinu ne pomijerati s njenog mjesta! i priljepljuje ga mlinu na vidno mjesto. (Mada bi se samo potpuni laik i neznalica usudio da pomjeri ili ukloni osovinu, i onda očekuje da mlin savršeno radi.)

Po imam ‘Alijevom kazivanju kojim smo počeli ovaj članak, i pored toga što se znalo kakav je položaj imao Poslanikov nasljednik, on je bio odbijen. Kolike li tragedije! Mada je odmah čitav sistem bio poremećen, na početku to nije bilo toliko primijetno i društvo je nastavilo da živi uobičajeno. Međutim, uskoro je počelo da skreće sa namjerenog puta i suočava se sa problemima u funkcionisanju kao što su nepravda, korupcija, protjerivanja, mučenja, ubistva, i na kraju, među-muslimanski ratovi.

Ono što je pokretalo islamsko društvo od dana kada je ostalo bez svoje originalne ‘osovine’ pa do danas može se uporediti sa inercijom koja čini da se teški žrvanj dalje okreće nakon što je ostao bez osovine pa čak bude i od koristi jedno kraće vrijeme. Tako su i muslimani, i čitav svijet, nastavili (i još to čine ali jako malo) da uživaju koristi islama, ali islama pomjernog sa svojih temelja, iskrivljene strukture i originalih ‘osovina’ izbačenih i uklonjenih. Islamsko društvo čiji je osnivač i lider bio Poslanik Muhammed s.a.v. se potpuno raspalo i nestalo nakon što su originalne, od Allaha date, ‘osovine’ bile zamijenjivane vještačkim. Postupci ovih lidera, kako to historija pokazuje, učinili su da to društvo počne da se trese i raspada. Ličili su na osobe koje su pokušavale da održe okretanje teškog mlinskog kamena koji nije imao osovinu u svom centru, i tako učinili da se čitav mlin počne tresti, raspadati i na kraju postane neupotrebljiv.

Ali, ljudi danas trebaju hljeb na isti način kao što su ga trebali ljudi prošlosti. Trebaju brašno da prave hljeb, i trebaju mlin da prave brašno. Ako pokušaju gurati mlinski kamen da bi ga zavrtjeli, njihov napor će biti uzaludan jer osovina kamena nije na svom mjestu. I koliko god truda uložili i koliko god stredstava, vremena i energije utrošili, njihov trud neće dati rezultata. Na kraju će morati da odustanu. Ali glad je još tu. Ona ih prisiljava da se ponovno vrate pokvarenom mlinu i pokušaju da ga pokrenu. Ima li iko da im dovikne: 'Osovina!, dragi prijatelji. Prvo stavite osovinu na njeno mjesto pa onda snažno pogurajte.'

Danas čujemo pozive da se ponovo uspostavi islamska država u kojoj bi muslimani živjeli pod jednim halifom. I zaista, islamsko društvo je imalo ugled i snagu kada je imalo svoju originalnu 'osovinu' na pravom mjestu. Zbog toga, sve dok ne shvatimo da je naš pad počeo od trenutka kada su Poslanikovo mjesto zauzele osobe koje to nisu zasluživale nema nam oporavka. Drugim riječima, ne možemo se upustiti u guranje teškog mlinskog kamena kada on nije postavljen na svoju originalnu osovinu ª

Abdulah Šabar