Pismo Halidu Tuliću
piscu knjige "Veliki šejtan"

 

Dobili smo od tebe hrpu vijesti neistinitih koje si

sastavio u obliku knjige. Napisao si je

zastranjenjem svojim, i izdao u manjku mudrosti.

To je knjiga čovjeka koji, niti ima svjetla da mu

pokaže put, niti vodiča da ga vodi stazom

pravom. Strast ga je potakla i on joj je odgovorio.

Zastranjenje ga vodi i on ga slijedi. Zato je počeo

pisati besmislice, te lutati lahkoumno.

 

U njoj pokušavaš da braniš one koji su nastojali

ubiti poslanika Muhammeda, s.a.v., i uništiti

korjen njegov. Oni su njemu i porodici njegovoj

stvarali brige, postupali prema njima surovo,

uskraćivali im olakšice životne, izlagali ih strahu,

prislili ih da pronađu sebi utočište u brdima

krševitim, te vodili protiv njih ratove. Ali, njima

je Allah podario odlučnost da štite šeriat Njegov i

brane svetinje Njegove. Oni, koji su kasnije

prihvatili islam među Kurejšima, bili su daleko

od nevolja u kojima su oni bili. Islamom su se

zaštitili i time bili spašeni ubijanja. Znaš li da,

kad bi borba postala žestoka, a ljudi počeli gubiti

tlo, Poslanik, s.a.v, bi slao naprijed članove

obitelji svoje, te preko njih štitio drugove svoje

od napada sablji i kopalja. Na taj način poginuo

je Ubejde ibn el-Haris u Bici na Bedru, Hamza u

Bici na Uhudu, a Džafer u Bici na Mu'ti.

 

Čudno li je, Halide, kako ih nastojiš izjednačiti sa

onima čija nastojanja nisu bila nikad kao njihova

i koji nemaju ni slične zasluge. Bolje ti je da se

kloneš takvog posla. Uzmi u obzir Obračun i

pripremi se za smrt koja će te uskoro zateći i ne

slušaj one koji skreću s Puta pravog.

         

Naveli su te da pišeš protiv muslimana,

sljedbenika Poslanika i porodice njegove. Znaj da

nismo promjenili vjeru, niti izmislili nešto, niti

slijedimo nekog drugog pored poslanika

Muhammeda, s.a.v.. Mi smo još uvjek na onom

putu časnom koji su tvoji gospodari voljno

napustili, a na kojem su samo prisilno bili.

 

Što se tiče kakvoće ljudi iz doba Poslanika, s.a.v.,

mi tvrdimo ono što je i istorija pokazala: da

Umejje nije isto što i Hašim, niti Harb jednako

što i Abdulmuttalib, niti Ebu Sufijan jednak Ebu

Talibu. Muhadžir nije jednak onome koji se

predao kada je Mekka pala, bio zarobljen, pa

primio islam i onda oslobođen. Niti je neko čista,

plemenita porijekla jedan onome koji je usvojen,

niti je onaj koji traži pravdu jednak onome koji je

pristalica krivde, niti je vjernik munafiku

(dvoličnjaku) jednak. Loši li su sljedbenici

predhodnika palih u vatru džehennemsku!

 

Mi slijedimo one čija je kuća imala čast

poslanstva Božijeg, koji su podčinili moćne i

podigli pogažene. Ti se stavljaš, svojim

neznanjem,  na stranu onih koji su primili islam

dobrovoljno ili iz straha, onda kada je Allah

odlučio da uvede Arape u vjeru Svoju u

skupinama, te se narod predao, ili  drage volje ili

nerado.  Zato, Halide, ne dozvoli šejtanu da ima

udjela s tobom, niti mu dopusti da vlada nad

tobom.

 

Optužuješ nas zbog naše ljubavi i vjernosti samo

određenim Poslanikovim ashabima, naročito od

roda njegovog. A da ti kažem zašto! - Izvijestan

broj ljudi među Muhadžirima i Ansarijama

poginu na Putu Allahovom i svakom pripada

zasluga. Ali kada bi neko od roda Poslanikovog

postao šehidom, dobio bi naziv prvaka šehida

(kao što je bio slučaj sa hazreti Hamzom), pa mu

je Božiji Poslanik, s.a.v., dodijelio posebnu

počast izgovarajući sedamdeset tekbira na

njegovoj dženazi. Tako, mnogi su gubili ruke u

borbama žestokim na Putu Allahovom, i svakom

pripada zasluga, ali kada bi se to dogodilo nekom

iz roda Poslanikovog, on bi mu dao ime "letač u

Džennetu" (kao što je to bilo sa Džaferom b. Ebi

Talibom). A sada ta ti kažem za onoga kojeg

nastoje izjednačiti s drugima ili ga svrstati na

četvrto mjesto po vrlinama, zaslugama i

vrijednosti, a to je Ali ibn Ebi Talib.

 

On je izvršavao svoju dužnost kada su drugi

klonuli duhom. Istupao je javno kada bi se drugi

skrivali. Govorio je kada su drugi šutjeli. Išao je

sa svjetlom Božijim kada su drugi mirovali. Bio

je najćutljiviji, ali na izvršavanju Poslanikovih

naređenja najmarljiviji. Niko ne može pronaći

grešku u njemu, niti i jedan govornik loše

govoriti o njemu. Jer, njega je Božiji Poslanik

sam odgojio, svojim rukama hranio, pazio i volio

kao što majka svoje dijetie pazi i voli. Svaki dan

mu je pokazivao neke od osobina svojih i

naređivao mu da ih usvoji i slijedi. Kada bi

odlazio u osamu u pećinu Hiru, Ali je bio s njim.

Gledao ga je gdje ga niko drugi nije gledao. Tada

islam nije bio prisutan ni u jednoj kući osim u

kući Muhammeda, s.a.v. i Hatidže. On je bio

treći poslije njih dvoje.

 

Kada je objava bila spuštana Muhammedu, s.a.v.,

on je bio u stanju čuti cviljenje šejtanovo. Kada je

upitao Poslanika o tom zvuku, on mu je rekao da

je to šejtan koji je izgubio svaku nadu da će mu

se robovati. Samo je Ali bio u stanju čuti ono što

je Poslanik čuo i vidjeti ono što je Poslanik vidio.

Samo Ali je bio taj koji nikad, ni za časak, nije

odbio pokornost Allahu i Poslaniku Njegovom,

s.a.v.. On ga je podržavao hrabrošću koju mu je

Allah darovao, i životom svojim u prilikama kada

čak i hrabri odstupaju i noge zastaju.

 

Kada se Poslanik Allahov, s.a.v., na ahiret

preselio, njegova glava je bila na Alijevim

grudima i njegov posljednji dah je prešao preko

dlana njegova pa se on njime po licu potro. On ga

je okupao i pripremio za dženazu. Sve drugo što

se priča o ovome je samo izmišljeno s ciljem da

se njegov status umanji a istakne neko drugi!

Zato, ko je dostojniji od njega da se slijedi poslije

Muhammeda, s.a.v., živa ili mrtva?!

 

Mi slijedimo one koji su izravni primatelji

Allahovih blagodati; drugi poslije dobijaju od

njih. I pored plemenitosti svoje i ostalih

prednosti, nisu izbjegavali miješanje, druženje,

ženjenje i udavanje sa ostalim kao njima

jednakim iako to nisu bili, jer kako može biti

jednak Poslanik, s.a.v., sa poricateljem

poslanstva (Ebu Sufijan)? kako može biti jednak

Allahov Lav (Hamza) sa Lavom psovača na

Poslanika ('Utbah bin Rabi'a, Muavijin dedo sa

majčine strane)? kako mogu biti jednaka dva

prvaka džennetske mladeži (Hasan i Husejn) sa

džehennemskom djecom (Poslanik, s.a.v., je

rekao 'Ukbi ibn Mu'ajt: "Za tebe i tvoju djecu je

Džehennem.")? kako može biti jednaka najbolja

žena na svijetu (hazreti Fatima) sa nositeljicom

potpale (Ummul Džemil, žena Ebu Lehebova,

sestra Ebu Sufijanova).

 

Zaista, nepravičnost i laž ponižavaju čovjeka u

vjerovanju njegovu i stvarima svijeta ovog i

pokazuju njegovu manjkavost drugima. Ljudi

mnogi smjeraju nečemu bespravno, pa počinju

krivo tumačiti propise Božije, ali On razotkrije

laž njihovu. Čuvaj se Dana kada će se kajati onaj

koji je dopustio šejtanu da ga vodi i nije mu se

odupirao. Allah Uzvišeni je stvorio ovaj svijet

radi onoga što će doći poslije njega. On na njemu

iskušava stanovnike njegove kako bi pokazao

koji će od njih najbolje postupati. Mi nismo

stvoreni za svijet ovaj, niti nam je naređeno da se

trudimo radi njega.  Dovedeni smo na nj samo

zato da bi smo bili iskušavani njime. Allah tako

iskušava mene tobom i tebe mnome.

 

Ali, ti svojim tumačenjem vjere zahtijevaš od nas

da polažemo račune za ono što ni ruke ni jezici

naši nisu počinili, ali nas ti ipak okrivljuješ, a

učenjaci koje slijediš potiču protiv nas

neobavještene. Zato, budi svjestan Allaha u

pogledu sebe, okreni lice svoje prema svijetu

budućem, jer to je put moj i put tvoj.

 

Predlažem ti da pogledaš u istoriju još jednom i

da vidiš razliku između onih koji su prihvatili

vjerovanje od onih koji su mu se suprotstavljali;

između onih koji su bili postojani od onih koji su

se kolebali. Razlikuj između onih koji su

nevoljko prihvatili islam, jer, na kraju, nisu imali

izbora nakon što su se svi ugledni pridružili

Poslaniku, s.a.v..

 

Došlo je vrijeme kada se možemo okoristiti

promatranjem najvažnijih događaja u islamskoj

prošlosti. Koračati putem onih koji su tvrdili

neistine, širili mišljenja kriva i laži, svojatajući

ono što im ne pripada, nikom ne koristi, a

najmanje nama, Bošnjacima. Dosta je bilo

zabluda i zavedenosti, dosta smo tumarali u

mraku. Poslije istine nema ništa osim zablude

očite! Kloni se zato smutnje i njenih nezdravih

učinaka, jer smutnja je od davnina razastirala

zastore svoje nad nama i tmina njezina činila

sljepim oči naše.

 

Protiv tebe govori knjiga tvoja puna riječi oporih

koje slabe svrhu mira, podstiču na zločin,

prepuna izmišljotina koje si sakupio bez znanja i

razuma s ciljem zlim, namjerom podlom.

Nastavljaš tradiciju onih koji su Bošnjake držali u

tmini, namjerno ili iz neznanja, o činjenicama

istinskim, pa će sutra opet oni podmećati svoja

prsa za vjerovanje krivo.

 

Poslije hazreti Alije, muslimanima je zavladao

Muavija, sin Ebu Sufijana, čovjek žvala širokih i

trbuha velikog. Gutao je sve čega sa dočepao a

čeznuo za onim što nije imao. Muslimani su ga

trebali ubiti, ali to nisu učinili. On im je

godinama naređivao da grde članove porodice

Poslanikove i prisiljavao da ih se odreknu, a isto

su nastavili nasljednici njegovi. Tako je tama

obavila ljude o kojima smo trebali znati i kod

kojih je bio islam istinski.

 

Nemoj misliti da si domišljatiji od nas, ali ti varaš

i činiš prijestup. Ali svako varanje je grijeh i

varalica će imati znak po kojem će se raspoznati

na Sudnjem danu. Nemoj biti čovjek

najomraženiji Allahu. To je onaj koji je skrenu sa

Pravog puta i voli pozivanje na krivi put. Sam je

sebe odvratio od vodstva onih koji mu predhode.

Zavodi one koji ga slijede u životu njegovu ili

poslije smrti njegove. Nosi teret grijeha drugih i

zapleo se u nedjela svoja.

 

Mi se žalimo Allahu na osobe koje žive u

neznanju i umiru zavedene. Za njih nije ništa

bezvrjednije od časnog Kur'ana ako je kazivan

onako kako treba biti kazivan, niti išta vrjednije

od Kur'ana ako su njegovi ajeti iskrivljivani.

 

U prošlosti, među ljudima dalekim rodu

Poslanikovom - o njima neobavještenim ili prema

njima neprijateljski raspoloženim - bilo je

učenjaka pred koje bi se problem vjerski stavio,

da bi ga po islamu riješili, a oni su sudili po

nahođenju svome. Tako, kada se isti problem

iznese pred više njih oni donose presude različite.

Onda ti suci odlaze glavaru koji ih je postavio, pa

on ovjerava sve te presude i dozvoli mezhebe

različite, iako im je Bog Jedan, Poslanik jedan,

Knjiga jedna.

 

Je li im to Allah bio naredio da se ne slažu, pa Ga

oni poslušali?! Ili im je On to zabranio pa Ga oni

nisu poslušali?! Ili im je Allah poslao vjeru

nepotpunu i zatražio od njih da je upotpune?! Ili

je to Allah Uzvišeni poslao vjeru savršenu, ali ju

je Poslanik, s.a.v., manjkavo prenio i predao?! A

istina je da Allah Uzvišeni kaže:

 

"... U Knjizi Mi nismo ništa izostavili ..." (K.6:38)

 

a Poslaniku rekao da

" ... te se ništa ne tiču oni koji su vjeru svoju

raskomadali i u stranke se podjelili, Allah će se za

njih pobrinuti." (K.6:159)

 

Allah nam je u časnom Kur'anu savjetovao:

"... ne budite od onih koji su vjeru svoju razbili i

u stranke se podjelili; svaka stranka zadovoljna

onim što ispovjeda." (K.30:32)

 

Vrijeme je da bacimo pogled na onaj period

islama u kojem je častan musliman bio smatran

pokvarenim, a tlačitelj napredovao u prijestupima

svojim. Otkrićemo da su među muslimanima bili

i oni koji su potegli sablju, otvoreno sijali

smutnju, koji su skupljali konjicu i pješadiju radi

pribavljanja imetka, koji su se penjali na

Poslanikov, s.a.v., mimber, tumačili islam,

donosili presude, mijenjali Sunnet, i tako

dopustili da im utrne vjera.

 

I takvi su imali sljedbenike svoje i one koji su ih

podržavali. Nazivali su se učenim, ali zapravo

nisu bili takvi. Samo su nakupili neznanje od

neznalice i zavedenost od zavedenog.

Muslimanima su pripremali varku i govor lažni.

Kur'an su uzimali prema mišljenjima svojim i

usklađivali istinu prema željama svojim. Činili su

da se ljudi osjećaju sigurni od grijeha velikih i da

olahko uzimaju zločin velike. Govorili su da su

izbjegavali sumnjivo, ali su uranjali u stvari

sumnjive, da izbjegavaju novotarije, ali su ležali

u njima. Imali su obličja ljudska, ali srca su im

bila životinjska.

 

To su bile osobe koje su pravile predstavu od

vjere i pretvarale se da slijede islam. Nisu se

ustezali od griješenja, niti se držali daleko od

poroka. Namjerno su lagali o Poslaniku, s.a.v.

Kad bi ljudi znali da su to bili munafici

(dvoličnjaci) i lažovi, ništa ne bi prihvatili od

njih, niti bi vjerovali onome što kažu. Ali za njih

se govorilo da su ashabi (drugovi) Božijeg

Poslanika, s.a.v., koji su ga vidjeli i slušali, i da

prenose od njega - zato su ljudi prihvaćali ono što

kažu. Takvi su nadživjeli Poslanika, s.a.v., pa su

se svojim izmišljotinama i okrivljavanjima

približili vođama koji su pozivali u Vatru. Zato

su im ovi povjerili poslove i postavili ih da

upravljaju nad muslimanima i pomoću njih jeli

svijet ovaj. Narod je uvjek uz vladare i svijet

ovaj, osim onih koje je Allah sačuvao.

 

A Božiji Poslanik je postavio putokaze, uspravio

svjetionike za vjeru svoju sve do Sudnjega dana.

Nije bilo mjesta lutanju niti zastranjivanju sve

dok su među muslimanima bili potomci

Muhammedovi, s.a.v.. Oni su bili znaci Vjere i

jezici Istine. Trebalo im se priznati položaj

valjani kao što je bio priznan časnom Kur'anu i

pristupiti im kao što žedan pristupa izvoru vode

pitke. Oni su radili po Kur'anu, uzdizali zastavu

vjere, poučavali granicama dozvoljenog i

nedozvoljenog. Njihova ispravnosti ulijevala je

muslimanu osjećaj sigurnosti, a njihova riječ i

djelo rasprostirali su samo vrlinu. Blagost njihova

govorila je o znanju njihovom, vanjština njihova

o unutarnjosti njihovoj, a šutnja njihova o

mudrosti govora njihovog. Nikad nisu išli protiv

istine, niti se razilazili o njoj. Bili su potpore

islama i utočište slabima. S njima je istina

vraćena položaju svome, a laž iščezla i jezik njen

odrezan u korjenu. Oni su razumjeli vjeru

pažljivo i brižljivo, a ne preko čuvenja i

prenošenja, jer je zaista prenositelja znanja

mnogo, a malo čuvara njegovih.

 

Ali poslije Poslanikove smrti neki su se vratili

nazad (u nevjerovanje). Pouzdanje su poklonili

podmuklim varalicama, napustili rod za koji im

je naređeno da ga štuju, te pomakli gradu islama s

čvrsta temelja njezina i izgradili je na mjestu

drugom. Kurejše su se udružili protiv roda

Poslanikovog, kao što su bili udruženi protiv

njega prije. A kada je borba za vlast nastupila

Kurejši su drugim muslimanima iznosili svoje

pravo da vladaju zbog krvne veze sa Poslanikom,

s.a.v.. Tako su vladali Umejje i Abbasidi. To je

imalo loše posljedice dalekosežne i učinilo štete

velike.

 

Halide, opet ti ponavljam da vjerujemo u Boga

Jednog, u poslanika Muhammeda, s.a.v., i u sve

druge Njegove poslane ljude, u Njegove Knjige,

u meleke, u Sudnji dan, u sve što islam zahtijeva

de se vjeruje. Pisati nešto drugo o nama znači

pisati laži, a to je Halide, kao što dobro znaš,

grijeh. U svojoj knjizi ti nas grdiš, vrijeđaš,

pozivaš na naše ubistvo, ... ali mi nismo takvi.

Nama su naši Imami naređivali da se klonimo

takvih riječi i da umjesto toga kažemo:

 

          "Bože! Poštedi krv našu i krv njihovu,

proizvedi pomirenje između nas i njih, te ih

izvedi iz zablude njihove, pa da onaj koji ne zna

istinu nju upozna i da se onaj koji je sklon pobuni

i nasilju odvrati od toga."

 

A.S.

home