aktuelno!
"Sjedinjene Države rade na ukidanju zlostavljanja na čitavom svijetu, i mi vodimo ovu borbu sopstvenim primjerom. Pozivam sve vlade svijeta, da zajedno sa nama i svim pravnim državama, zabrane zlostavljanje tokom isljeđivanja i da sve poduzmu da se spriječe odvratne metode kažnjavanja" ( George Bush 'The Washington Post', 27. juni 2003 )
Upali su u klopku. Okupatori Iraka prolaze kroz ista iskustva, kroz koja su prolazile druge kolonijalne sile prije njih. Kao Francuzi u Alžiru, Englezi u Keniji, Belgijanci u Kongu, Portugalci u Gvineja Bisao - i kao Izraelci u Gaza pojasu - polahko Amerikanci shvaćaju da njihova vojna nadmoć ne može spriječiti smrtonosne diverzantske akcije iz zasjeda.
Arogancija okupatora je tipična za kolonijalne konflikte, njihov osjećaj kulturološke nadmoći, njihovo preziranje koloniziranih naroda, kojima se u krajnjem slučaju, oduzima pravo pripadništva ljudskoj rasi. Kao prirodna posljedica ovoga, kolonizator nema skrupula upotrebljavati preveliku silu, da bi ispunio "višu i svetu misiju": da brani dobro od zla, da brani civilizaciju, da zavede demokratiju. Kao što je to bio slučaj sa Faludžom početkom aprila. Da bi kaznili počinioce masakra nad četvericom američkih plaćenika, američka vojska je bombardovala čitave dijelove grada. Tom prilikom je poginulo 600 civila, među kojima mnogo djece.
Američka TV kuća CBS je 28. aprila prekinula medijsko pravilo šutnje i objavila je prve fotografije zlostavljanja Iračana u Abu Ghraibu. CBS reportaža je bila urađena već početkom aprila, ali pritisak iz Pentagona je sprječavao njezino emitovanje. Šef generalnog štaba Richard Meyers se je lično založio kod producenta Dan Rathera za neobjavljivanje slika, sa argumentom da slike ugrožavaju život američkih vojnika u Faludži.
Od strane drugih medija, koji su slijedili 'savjet' vlade da ne emituju slike mrtvih vojnika, slike nisu objavljivane, jer "nisu bile patriotske". Bill O'Reilly, spiker kod Fox News-a, je izjavio: "sa objavom ovih slika, CBS je dao u ruke opasno oružje neprijateljima Amerike. I to je šokantno."
Šokiran je bio i Bush. Njegov ministar odbrane, Rumsfeld, je odbacivao tvrdnje da mu je ovo "neprikladno ponašanje" bilo poznato. Obadvojica su ove odvratnosti pripisivali pojedinim "zalutalim ovcama". I obadvojica su lagali - kao što su to radili u slučaju oružja za masovno uništenje i navodnoj vezi između Al Kaide i Osame bin Ladena.
Zlostavljanja zatvorenika su bila poznata. Već mjesecima kruže izvještaji Crvenog Križa i Amnesty International-a u kojima je riječ o sistematskom zlostavljanju zatvorenika. Već u decembru 2002 godine u Washington Post-u je stajalo da je CIA zlostavljala osumnjičene pripadnike Al Kaide u afganistanskoj vojnoj bazi Bagram. Human Rights Watch je dokumentovao ta dešavanja u jednom obimnom izvještaju od 09. marta ove godine.
Nekolicina zatvorenika je na ovaj način ubijena. Jedan dio ( prema pisanju Stephen Grey-a u New Statesman ) ih je prebačen u tajne zatvore Diego Garcia, ili su bili predati tajnim službama "prijateljskih zemalja", kao što je Egipat ili Jordan, koje muče svoje zatvorenike. Oko 600 zatvorenika, za čiji identitet i ne znamo, su deportovani za Kubu, gdje radnici Crvenog Križa nemaju pristupa. Tamo su isprobavane tehnike, koje su kasnije primjenjivane u Iraku.
U Guantánamu je jedan čuvar izjavio: "ako ponekad ne prekršiš ljudska prava, onda vjerovatno ne radiš dobro svoj posao." Cofer Black, šef CIA odjela za borbu protiv terorizma kaže u pogledu tretmana zatvorenika: "Postoji prije i poslije 11 septembra. Poslije 11.09. smo skinuli rukavice."
Osjećaj da je ovakvo ophođenje prema zatvorenicima legitimno i da će proći nekažnjeno, sigurno je doprinijelo tome da zlostavljanja uzmu maha. Mučenje za dobru stvar - to je jedan cinički herojski čin, koji zaslužuje da da bude ovjekovječen u fotografije.
Da time podsjeti da je svaki kolonijalni rat - rat bez morala.
Piše: Ignacio Ramonet
Izvor: Le monde diplomatique (www.džemat.org)