"Kada se spomene Kerbala, prvo cega se sjetimo je siitska
tradicija evociranja dana mjeseca muharrema u kojima se odigrala
ova tragedija. Medjutim, siroj javnosti sigurno nije poznato
koliko je u svijesti Bosnjaka, dakle sunitskih orijentiranih
muslimana, Kerbala pamcena kao veliko zlo po ummet Muhammedov
s.a.v. i da su o tom dogadjaju nasi preci stoljecima nizali
stihove od dolaska osmanlija pa sve do nasih dana. Tema ovog
rada je poezija inspirisana kerbelskom tragedijom, sto spada u
zanr sufijske poezije, koja se rodila u okviru tekije i koju su
ovdje njegovali pripadnici derviskih redova, ponajvise
naksibendije i kadirije. Ovi tarikati se ubrajaju u ortodoksne
prosunitski orijentirane redove, koji su dali vidljiv doprinos
na odgojnom i obrazovnom planu. Stihovima bosnjackih pjesnika
pokusat cemo ilustrirati njihovu ljubav prema Poslaniku s.a.v. i
njegovoj casnoj porodici i bol izazvanu kerbelskim dogadjajem.
Prof. dr. Fehim Nametak u svom djelu “Divanska knjizevnost
Bosnjaka” navodi stihove Sabita Aladina Uzicanina, pjesnika koji
je zivio krajem XVII i pocetkom XVIII stoljeca:
Nemoj misliti da je to pupoljak nataknut na bodlji u stepi
To je Jezid na vrh koplja natakao glavu mucenika Husejna.
Sarajevski pjesnik i mevlevijski sejh iz XIX stoljeca, Fadil-pasa Serifovic, u svojim stihovima trazi sefaat od Resulullaha i obraca mu se njezno, rijecima “djede mucenika Kerbele”:
Ti si pecat posljednjeg poslanstva, miljenik Boziji,
Tvoje casno ime je Ahmed, Muhammed, Mustafa.
Ti si pomagac sljedbenicima, vladaru cistih,
Iskreni si zagovornik prijestupnika i gresnih.
Spasi mene Pakla, djede mucenika Kerbele,
Zauzmi se za gresnika, oce najbolje zene.
Uzrok zavisti svega sto sunce i mjesec obasjava,
Ti si prvak oba svijeta, cisti ruh ljudi i dzinova.
Najodabraniji Boziji stvor, poslanika predvodnik,
Onaj koji je stigao na miradz, posljednji poslanik.
Spasi mene Pakla, djede mucenika Kerbele,
Zauzmi se za gresnika, oce najbolje zene.
Ovi stihovi se citaju u Hadzi-Sinanovoj tekiji, stjecistu kadirijskog tarikata u Sarajevu za vrijeme mevluda i drugih svecanosti sto je zapoceo sejh Fejzulah ef. Hadzibajric, poznat kao Fevzi-baba, rahmetullahi alejh.
U Bosni su odvajkada ucene tzv. “matemske ilahije”. Dani matema su prvih deset dana mjeseca muharrema, tj. dani zalosti. Amina Siljak-Jesenkovic u tekstu kojim smo se koristili donosi svoj prijevod jedne od matemskih ilahija:
Matem opet je stigao,
Stare boli osvjezio,
Svaki asik s’rastuzio,
Placuc Muhammed, Ali, Hu,
Hasan, Husejn, Fatima, Hu.
Ko je asik, matem stuje,
Bol i patnju stusten cuje,
Danju, nocu oplakujem,
Placuc Muhammed, Ali, Hu …
Nepravda je od munkira,
Gorka suza je asika,
S Kerbele glava Husejna.
Hamdi place: Gore m’prsa,
I tisuce zivih svijeta,
Danju, nocu pun sam suza.
U istom radu napominje se da se u znak sjecanja i tuge zbog sehida Kerbele prakticiralo da se ni zene ne uljepsavaju u danima matema. Citirajuci pripjev stihova “Selama”, nepoznatog autora iz pera rahmetli profesora Esrefa Kovacevica:
Istocni vjetre, kad podjes jednog jutra u Harem,
selam od mene revzi ces,
u njem je Resul Muhterem.
Ja petero imam svojih da od vatre stite mene,
Muhammeda i Aliju, dva unuka i Fatimu.
Autorica dodaje: “Ovo su stihovi bez kojih je nezamisliv kadirijski zikr, a poznato mi je da u nekim derviskim porodicama svakodnevna porodicna okupljanja pocinju ovim Selamom.”
I pjesnik Sami (u. 1733) pjeva o kerbelskom dogadjaju:
Spram al i abe osjecat ljubav, na oba svijeta velika je milost.
Osjecati neprijateljstvo prema Jezidovu narodu,
na nasem putu velika je cast.
Na Jezidov narod donosimo prokletstvo,
kad dodju dani Nove godine.
I uz to tocimo suze, jer velika je cast podsjetiti se na zalost.
Ovo su samo neke u nizu elegija posvecenih hazreti Husejnu, te primjeri ljubavi prema Resulullahovoj porodici i dokaz da ni mi, Bosnjaci, nismo zaboravili sehide Kerbele.
(Iz casopisa “Zehra”, Sarajevo, april 2001, str. 10-11)
Nemoj misliti da je to pupoljak nataknut na bodlji u stepi
To je Jezid na vrh koplja natakao glavu mucenika Husejna.
Sarajevski pjesnik i mevlevijski sejh iz XIX stoljeca, Fadil-pasa Serifovic, u svojim stihovima trazi sefaat od Resulullaha i obraca mu se njezno, rijecima “djede mucenika Kerbele”:
Ti si pecat posljednjeg poslanstva, miljenik Boziji,
Tvoje casno ime je Ahmed, Muhammed, Mustafa.
Ti si pomagac sljedbenicima, vladaru cistih,
Iskreni si zagovornik prijestupnika i gresnih.
Spasi mene Pakla, djede mucenika Kerbele,
Zauzmi se za gresnika, oce najbolje zene.
Uzrok zavisti svega sto sunce i mjesec obasjava,
Ti si prvak oba svijeta, cisti ruh ljudi i dzinova.
Najodabraniji Boziji stvor, poslanika predvodnik,
Onaj koji je stigao na miradz, posljednji poslanik.
Spasi mene Pakla, djede mucenika Kerbele,
Zauzmi se za gresnika, oce najbolje zene.
Ovi stihovi se citaju u Hadzi-Sinanovoj tekiji, stjecistu kadirijskog tarikata u Sarajevu za vrijeme mevluda i drugih svecanosti sto je zapoceo sejh Fejzulah ef. Hadzibajric, poznat kao Fevzi-baba, rahmetullahi alejh.
U Bosni su odvajkada ucene tzv. “matemske ilahije”. Dani matema su prvih deset dana mjeseca muharrema, tj. dani zalosti. Amina Siljak-Jesenkovic u tekstu kojim smo se koristili donosi svoj prijevod jedne od matemskih ilahija:
Matem opet je stigao,
Stare boli osvjezio,
Svaki asik s’rastuzio,
Placuc Muhammed, Ali, Hu,
Hasan, Husejn, Fatima, Hu.
Ko je asik, matem stuje,
Bol i patnju stusten cuje,
Danju, nocu oplakujem,
Placuc Muhammed, Ali, Hu …
Nepravda je od munkira,
Gorka suza je asika,
S Kerbele glava Husejna.
Hamdi place: Gore m’prsa,
I tisuce zivih svijeta,
Danju, nocu pun sam suza.
U istom radu napominje se da se u znak sjecanja i tuge zbog sehida Kerbele prakticiralo da se ni zene ne uljepsavaju u danima matema. Citirajuci pripjev stihova “Selama”, nepoznatog autora iz pera rahmetli profesora Esrefa Kovacevica:
Istocni vjetre, kad podjes jednog jutra u Harem,
selam od mene revzi ces,
u njem je Resul Muhterem.
Ja petero imam svojih da od vatre stite mene,
Muhammeda i Aliju, dva unuka i Fatimu.
Autorica dodaje: “Ovo su stihovi bez kojih je nezamisliv kadirijski zikr, a poznato mi je da u nekim derviskim porodicama svakodnevna porodicna okupljanja pocinju ovim Selamom.”
I pjesnik Sami (u. 1733) pjeva o kerbelskom dogadjaju:
Spram al i abe osjecat ljubav, na oba svijeta velika je milost.
Osjecati neprijateljstvo prema Jezidovu narodu,
na nasem putu velika je cast.
Na Jezidov narod donosimo prokletstvo,
kad dodju dani Nove godine.
I uz to tocimo suze, jer velika je cast podsjetiti se na zalost.
Ovo su samo neke u nizu elegija posvecenih hazreti Husejnu, te primjeri ljubavi prema Resulullahovoj porodici i dokaz da ni mi, Bosnjaci, nismo zaboravili sehide Kerbele.
(Iz casopisa “Zehra”, Sarajevo, april 2001, str. 10-11)