Dužnost muža da uzdržava ženu - kritika i odgovor


KRITIKA: Islamski zakon trazi da muz uzdrzava zenu; to jest, on bi je trebao opskrbiti odjecom, hranom i krovom nad glavom. Bas kao sto se vlasnik konja ili mazge brine za njihovu hranu i staju, tako bi se vlasnik zene trebao pobrinuti da joj pribavi najnizi standard sredstava za zivot.



ODGOVOR: Prvo, gdje to u zakonu islama stoji da muskarac treba biti vlasnik zene, ili pak da zena treba biti muskarcev rob zato sto je on uzdrzava? Kakva je to vrsta vlasnika koji nije ovlasten da trazi od svog roba da mu donese casu vode? Kakva je to vrsta vlasnika ciji rob moze raditi bilo koji posao u svoju vlastitu korist, a ne vlasnikovu? Kakva je to vrsta vlasnika ciji rob moze traziti, ukoliko to sam zeli, platu za najmanji posao koji rob inace cini za njega? Kakva je vrsta vlasnika onaj muskarac koji nema pravo da prisili svog roba da hrani njegovo dijete za nista, dijete koje je ona sama rodila u kuci svog vlasnika?



Drugo, da li je svako onaj kojeg neka osoba uzdrzava ujedno i njen rob? Prema islamu, i prema svakom zakonu, duznost oca ili oca i majke je da uzdrzavaju svoje dijete. Da li iz toga slijedi da se pred svakim zakonom na svijetu djeca smatraju robovima svojih roditelja? Prema islamu sinovi moraju uzdrzavati svoje oceve i majke ukoliko su ovi siromasni, pri tome sinovi nisu ovlasteni da namecu svoju volju roditeljima. Da li se moze reci da su ocevi i majke u ovom slucaju vlasnistvo svoje vlastite djece?


U islamu postoje tri vrste uzdrzavanja: Prva vrsta je zaista ona kada vlasnik uzdrzava ono sto posjeduje. Temelj ovog uzdrzavanja je vlasnistvo i cinjenica da neko nesto ima u vlasnistvu. Druga vrsta uzdrzavanja je kada neko uzdrzava malodobnu djecu, ili roditelje kada su u oskudici. Temelj ovog uzdrzavanja je pravo djece koje im, prirodno, pripada od strane osoba koje su odgovorne za njihovo rodjenje, ili pak pravo roditelja koje im, opet prirodno, pripada od osoba koje su rodili i odhranili. Uzdrzavanje roditelja postaje obavezno kada oni to trebaju. Treca vrsta uzdrzavanja je kada muz uzdrzava zenu. Temelj ovog uzdrzavanja nije vlasnistvo iz prvog slucaja, niti prirodno pravo iz drugog, niti ovo uzdrzavanje ovisi o zeninom siromastvu ili nesposobnosti. I u slucaju kada zena posjeduje milione a muz ima samo skromnu platu, opet je duznost muza da se brine za troskove porodice kao i za zenine licne troskove. Osnovna razlika izmedju ovog uzdrzavanja i prijasnja dva je u tome sto osoba koja ne izvrsava svoje duznosti vezano za uzdrzavanje u prva dva slucaja cini grijeh ali se ne moze zakonski goniti od strane onih prema kojim ne izvrsava tu duznost. Za razliku od toga, kada muz ne ispunjava svoju duznost uzdrzavanja zene, ona je ovlastena da pokrene zakonski postupak protiv njega, i ukoliko se dokaze da je on kriv ona ima pravo na nadoknadu iz njegove imovine.



Na cemu se temelji ova vrsta uzdrzavanja? Rekli smo da je duznost muza da snosi troskove porodice, ukljucujuci i zenine licne troskove (troskove putovanja, lijecenja, odjevanja, i sl.). Zena moze imati imetak i nekoliko puta veci od muzevog, ali ni tada nije obavezna da ga trosi na uzdrzavanje porodice. Njeno sudjelovanje u porodicnim troskovima ili u obliku rada potpuno ovisi o njenoj dobroj volji. Uprkos cinjenici da su zenini troskovi dio porodicnih troskova i spadaju u nadleznost muza, po islamu, muzu nije dozvoljeno da izvlaci financijsku korist niti da ima udjela u prihodima od rada i zaradjivanja supruge. On je ne moze eksploatisati. Uzdrzavanje zene je u tom pogledu kao roditeljsko uzdrzavanje koje je, u odredjenim uslovima, duznost sina. Njegovim izvrsavanjem sinu nije dopusteno da trazi od roditelja ista kao nadoknadu.



Islam je dao zeni besprimjerna prava u financijskim i ekonomskim stvarima. Na neki nacin dao joj je potpunu financijsku neovisnost i slobodu, i sprijecio muza da ima moc nad njenim vlasnistvom i radom. Oduzeo je muzu pravo da upravlja zeninim poslovima koje je on imao u pred-islamsko doba i koje se prakticiralo u Evropi sve do pocetka dvadesetog vijeka. Uz sve ovo, islam je postedio zenu da trci za novcem i zaradom tako sto ju je oslobodio odgovornosti za porodicne troskove.



Kada obozavatelji Zapada zele kritikovati ovaj zakon u ime zenine zastite, nemaju drugu alternativu nego da pribjegnu obicnoj lazi. Tvrde da se iza muzeve duznosti da uzdrzava zenu krije njeno porobljavanje. Bas kao sto su vlasnici zivotinja duzni snositi troskove za njihovo koristenje, tako je i muzu propisano da uzdrzava zenu da bi je mogao iskoristavati. Ako je neko pak htio da napadne zakon islama, bilo bi prilicnije da ga kritikuje zbog njegovog velikog povladjivanja zeni. Medjutim, islamski zakon nije u korist zena a na stetu muskaraca, niti u korist muskaraca a na stetu zena. Ono do cega zakon islama jedino drzi je blagostanje i muza i zene i djece koja se u braku rode, kao i blagostanje citavog ljudskog drustva. Islam uci da blagostanje muskaraca, zena, njihove djece i cijelog ljudskog drustva ovisi slijedjenju prirodnih zakona koje je odredio mocni i mudri Stvoritelj.



Muskarac je simbol potrebe a zena simbol izobilja. Zbog toga islam muskarca vidi kao onoga koji dobija a zenu kao onu koja daje. Tako, kada se dvoje mladih uzmu, od muskarca se ocekuje da smatra sebe kao onoga koji se vise okoristio brakom, i zbog toga da uzme sebi u duznost da se brine o svim porodicnim troskovima. Drugi razlog zbog kojeg je muz duzan da uzdrzava zenu je taj sto je njoj prirodno dato da podnosi teskoce i gubitak energije pri trudnoci i poradjanju. Muskarceva prirodna uloga vezano za to je samo cin uzivanja i nista vise. Zena je ta koju ometa menstruacija i koja podnosi teret trudnoce i nelagodnosti koje su tome svojstvene; ona je ta koja podnosi teskocu radjanja i opasnosti koje proizilaze iz toga; ona je ta koja doji i brine se za dijete. Sve ove stvari iscrpljuju fizicku i nervnu snage zene koje bi ona mogla trositi radeci i zaradjujuci novac. Uzimajuci u obzir ovu cinjenicu, zena bi se nasla u nezavidnoj situaciji ako bi se trazilo od nje da sudjeluje u uzdrzavanju porodice zajedno s muzem. Pored ovoga muskarac je jace tjelesne gradje od zene, te u slucaju da se od zeni ocekuje da jednako zaradjuje, ona nikad nece biti efektivna i produktivna kao muskarac.



Uz sve ovo, cinjenica je da zeni treba vise nego muskarcu. Luksuzni predmeti i ukrasi spadaju u primarne potrebe zene. Ono sto jedna zena potrosi na sminku i uljepsavanje dovoljno je da zadovolji osnovne potrebe nekoliko muskaraca. Muskarac ce se zadovoljiti skromnom odjecom ali zena nece. Za zenu je odjeca prikladna za nosenje toliko dugo dok je ona u skladu s modnim trendom. Koliko smo puta pozeljeli da neka haljina, lancic ili narukvica budu vrijedniji za zenu od jednog nosenja! Snaga zene u stjecanju bogatstva je manja od muskarceve, ali njena sposobnost da ga trosi mnogostruko je veca od muskarceve.

Da bi odrzavala svoju ljepotu, zdravlje i eleganciju, zeni je potreban udobniji, mirniji i lagodniji zivot, s malo briga. Kad bi zena bila primorana da, kao muskarac, bude uvijek u potrazi za sredstvima za zivot i opskrbom, njena svjezina bi iscezla i bore od brige i napora bi se urezale na njenom celu, kao sto je to slucaj s muskarcem. Cesto cujemo od zapadnjackih zena koje zaradjuju vlastita sredstva za zivot u tvornicama, radnjama i kancelarijama kako zavidno govore o muslimankama zbog njihovog “uzivanja” kod kuce.

Ocigledno je da zena koja nije smirena i ne nalazi vremena da vodi brigu o sebi, nece biti izvor radosti i srece za svog muza. Zbog toga je jedino ispravno da ona bude izuzeta obaveze uzdrzavanja porodice, ne samo zato sto je to prikladnije za zenu, nego je to stavise u interesu muskarca i citave porodice. Svaki muskarac bi zelio da njegov dom bude mjesto mira, odmora od napornog rada, i mjesto u kojem ce brige vanjskog svijeta biti zaboravljene. Zena je ta koja je sposobna da mu od kuce napravi takvo mjesto. Medjutim, da bi to bila u stanju ne bi trebala biti iscrpljena teskim poslovima koji su, na kraju krajeva, muzeva duznost. Kako je samo zalosno vidjeti muza kako ulazi u kucu i u njoj nalazi suprugu umornijom i iscrpljenijom od njega. Zar zenina udobnost, blagostanje i sreca nisu velike vrijednosti i za muza? Upravo je ovo razlog zbog kojeg je covjek voljan dati zeni tesko zaradjeni novac da bi ga ona potrosila na sebe. Takav covjek je shvatio da on dolazi do svog duhovnog mira uz pomoc supruge, bas kao sto i Allah dz.s. kaze u Kur’anu: “On je taj koji vas je od jedne duse stvorio, a od nje druga njenog odredio da bi se u njoj smirio.”(7:190) Ovaj covjek zna da sto su bolje ispunjene potrebe njegove zene, to ce i on bolje uzivati u udobnosti vlastitog doma. Uvjeren je da jedno od bracnih drugova mora biti izvan borbe i teskog posla da tako moze biti izvor duhovnog mira za drugo. U toj podjeli duznosti muskarac je onaj koji je kompetentniji da preuzme na sebe uzdrzavanje porodice, a zena je ta koja je u stanju biti izvor srece i zadovoljstva suprugu. Muskarac je tu da bi zadovoljio zenine materijalne i financijske potrebe, a zena je tu radi njegovog dusevnog mira i srece. Bez oslanjanja na muskarca zena ne moze sama zadovoljiti svoje materijalne potrebe koje su visestruko puta vece od muskarcevih. Zahvaljujuci tome islam je odredio da zenin zakoniti drug bude jedini izvor njene nezavisnosti. Ako zena zeli da bude neovisna i ima sve ono sto joj je potrebno kao zeni bez braka, onda je primorana traziti pomoc kod drugih muskaraca. Ovo je nazalost cest slucaj koji se u danasnjem zivotu cesto srece.

Lovci na zene dobro znaju za ovu cinjenicu zbog koje se i protive uzdrzavanju zene od strane njenog muza. Nema nikakve sumnje da je povecanje bluda i nemorala direktno uzrokovano “slobodom” zene. Takodjer su protiv uzdrzavanja i oni muzevi u modernim brakovima koji su pogodjeni ekstravagancijom svojih zena. Oni se uz pomoc parola slobode i jednakosti za zene zele osvetiti zenama za njihovo rasipnistvo. U djelu “Pleasures of philosophy”, nakon sto je definisao moderni brak kao “legalni brak, s legaliziranim sprjecavanjem zaceca i s pravom na razvod uz obostrani pristanak za parove bez djece, obicno bez placanja alimentacije” (str.150), Will Durant kaze: “Vrlo brzo raskosne dame, pripadnice burzoazije navlace na svoj spol osvetu zamorenih muzjaka; brak se mijenja u oblik koji nece tolerisati nezaposlene zene koje su ukras (ali,i uzas) skupih prostranih kuca. Muskarci sada pozivaju svoje moderne zene da same zaradjuju sebi novac koji misle potrositi. Ovdje se skriva dzoker sa kojim ce se “oslobadjanje” zene dovrsiti: ona ce sada smatrati privilegijom to sto sama placa svoje troskove. Industrijska revolucija se treba nastaviti do svog logicnog i nemilosrdnog zakljucka - zena se treba pridruziti svom muzu u tvornici.“

Istina je da zenina prirodna funkcija radjanja djeteta zahtijeva da ona ima osigurano monetarno i financijsko zaledje. Ali pitanje je kako to osigurati. Neki bi zeljeli da potpuno iskljuce muskarcevu ulogu, pa zagovaraju povratak na matrijarhalni sistem. Medjutim, u isto vrijeme isti zagovornici ove teorije traze da drzava bude zamjena ocu. Oni vjeruju da bi drzava trebala dodijeliti financijsku potporu majkama koje nisu u stanju same uzdrzavati porodicu, da bi se tako sprijecilo prekidanje trudnoce od strane onih zena koje su svjesne tih svojih slabosti, i tako se obezbijedi dolazak sljedecih generacija u drustvu. Drugim rijecima, majka koja zivi od uzdrzavanja oca njene djece, i tako, prema ovim kriticarima, ucinjena njegovima vlasnistvom, trebala bi da bude uzdrzavana od strane drzave – i onda, po istoj logici, postati njenim vlasnistvom. Samo koliko puta pozelim da ovi pojedinci, koji s krampovima u rukama i zastorima na ocima lupaju po strukturi porodice izgradjenoj po objavljenom zakonu, mogu razmisliti o posljedicama i vidjeti sta rade!

U svojoj knjizi “Marriage and morals”, Bertrand Russell raspravlja o ulozi drzave u zivotu porodice. U pogledu djece kaze:

“Postoji jos jedna mocna sila koja djeluje u smjeru eliminacije oca, a to je zelja zene za ekonomskom nezavisnoscu. Do sada su uglavnom neudate zene bile politicke glasnogovornice, ali to se promijenilo. … Postoje dva nacina kako udane zene mogu steci ekonomsku nezavisnost. Jedan je da ostanu zaposlene u vrsti posla koji su radile prije braka. Ovo ukljucuje davanje djece na brigu drugima i dovodi do velikog povecanja broja djecijih jaslica i vrtica. Logicka posljedica ovog nacina bila bi eliminacija majke, bas kao i oca, iz djecije psihologije. Drugi metod bi bio taj po kojem bi zene s malom djecom trebale primati platu od drzave pod uvjetom da se posvete brizi i odgoju svoje djece. Ovaj metod kao takav ne bi bio dovoljan, jer bi trebalo obezbijediti zenama da se vrate radnim mjestima kada njihova djeca dostignu odredjenu dob. Ovaj drugi metod bi imao za prednosti sto bi omogucio zeni da se sama brine za svoju djecu bez degradirajuce ovisinosti o pojedinom muskarcu.

“Pod predpostavkom da bi takav zakon bio izglasan, njegov efekat na porodicu zvisio bi o tome kako bi on bio primijenjen. Zakon bi se morao tako primijeniti da zena ne dobija nikakav doplatak ukoliko joj je dijete nezakonito; ili, nadalje, ako se samo jednom dokaze da je kriva zbog preljube, trebalo bi odluciti da se novac isplati njenom muzu umjesto njoj. Ako je zakon takav, bila bi duznost lokalne policije da posjeti svaku zenu i ispita njen moralni status. … Mislim da bi se ubrzo zahtijevalo da policija prekine svoje uplitanje i trazilo da cak i majke nezakonite djece dobijaju alimentaciju. Kad bi se to ucinilo, ekonomska moc oca kao onoga koji zaradjuje nadnicu bila bi ukinuta, a porodica bi nakon odredjenog vremena prestala imati dvoje roditelja i otac bi dobio ulogu jednaku onoj koju igra muzjak kod pasa i macaka.

“Mislim da ce civilizacija, barem kako je do sada postojala, u velikoj mjeri oslabiti zenine materinske osjecaje … Najvjerovatnije je da ce doci vrijeme kada se civilizacija nece moci odrzati dok se zenama ne budu isplacivale plate za radjanje djece da bi se one osjecale vrijednima kao kada bi imale dobro placen posao. Ako se to ucini, bice onda neophodno da sve zene ili pak vecina njih prihvati tu profesiju. To bi mogla biti jedna profesija medju mnogim drugima i trebalo bi se profesionalno izvrsavati. …”



Prema ovim zagovarateljima materijalne nezavisnosti zene, ukidanje uzdrzavanja od strane muza, prema gore navedenim tvrdnjama, proizvest ce sljedece rezultate: a) otac ce biti izbacen iz porodice ili ce njegova uloga u njoj biti minimalna, b) drzava ce preuzeti ocevu ulogu a materinski osjecaj u zena ce biti otupljen, i c) umjesto njega, zena ce gledati na odgajanje djece kao neko zanimanje i izvor prihoda. Ocito je da je rezultat svega ovoga potpuna propast porodice za kojim ce bez sumnje slijediti propast ljudskog roda. Na sve se mislilo samo ne na ljudsku potrebu za mirom i zadovoljstvom koji se mogu naci jedino u porodici sastavljenoj od muza i zene od kojih svako od njih igra svoju prirodnu ulogu.

Pravo na nezavisnost koje zena ima s obzirom na njeno vlasnistvo i aktivnost, a koje je islamsko pravo priznalo od samog pocetka, ne moze se naci ni u antickoj Grckoj, niti u Rimu niti u Japanu niti pak donedavno u pravima vecine zemalja. To znaci da je zeni bilo negirano pravo da bude vlasnik svoje imovine bas kao da je malodobna, maloumna ili neko kome je to zakonom zabranjeno. U Engleskoj, zenina licnost bila je u potpunosti zasjenjena licnoscu muza. Tek zakonom, donesenim u dva navrata u 1870. i 1882. pod nazivom “The Married Women’s Prosperity act”, zene su dobile svoja osnovna imovinska prava. U Italiji godine 1919. zakon je unaprijedio zenin status i oslobodio je podredjenosti muskarcu. U gradjanskom pravu Njemacke to je ucinjeno 1900. a u Svedskoj 1907. godine. Kao sto se vidi proslo je tek nesto vise od stotinu godina od kako je donesen prvi zakon u Evropi s kojim je unaprjedjen polozaj zene po pitanju osnovnih imovinskih prava. Ali, upitajmo se zasto se to dogodilo? Da li su tadasnji muskaraci postupili tako jer su shvatili da su oni prije njih bili nepravedni prema zenama? Odgovor se nalazi u rijecima Will Duranta. U svom djelu “Pleasures of philosophy” on navodi razloge zasto su zene Evrope dobile “slobodu”. Po njemu, evropska zena mora biti zahvalna za svoju emancipaciju i dobiveno pravo na vlasnistvo proizvodnim strojevima i njihovim vlasnicima koji su trebali jeftinu radnu snagu. Ovo je bio glavni razlog koji je stajao iza donosenja Akta o financijskoj nezavisnosti zena u britanskom prlamentu.

Will Durant pise: “Prije jednog stoljeca u Engleskoj muskarci su tesko dobijali posao ali su po ulicama vidjali plakate koji su pozivali njihove zene i djecu u tvornice. Poslodavci su razmisljali u pojmovima profita i dividendi i nije ih bilo briga za moral i ljudsku srecu. I pored toga sto su se nesmotreno urotili da uniste porodicu, smatrali su se za rodoljube i tvorce Engleske devetnaestog vijeka. Prvi korak u emancipaciji zene bilo je donosenje zakona iz 1882. kojim je bilo odluceno da zene Velike Britanije trebaju uzivati pravo da zadrze novac koji su same zaradile. Ovaj zakon se progurao u Donjem domu pod plastem moralnih i krscanskih principa. Medjutim, on je bio potreban da bi se engleske dame namamile na rad za fabrickim strojevima.”

Od te je godine zena bila izvucena iz kuce, uvjerena raznim vidovima propagande da ce to biti njeno spasenje od “robovanja” muzu i kuci. Medjutim, uskoro ce postati svjesna da je time samo postala stvarnim robom fabrike ili kancelarije
 


 

nazad