Ljubav prema Allahu i ljubav prema ovome svijetu

 

Imam Gazali i drugi mistici napravili su ozbiljnu gresku u razumijevanju koncepta “pripremanja za onaj svijet.” To je ono sto bih htio da ovdje ukratko objasnim. Koncept “pripremanja za onaj svijet” zavisi od covjekovog shvatanja odnosa izmedju ovoga i onoga svijeta. Postoje tri mogucnosti: 1. zaokupljenost blagoslovima ovoga svijeta i zaboravljanje onoga svijeta; 2. iskoristavanje ovog svijeta za onaj svijet; 3. zaboravljanje na ovaj svijet zarad onoga drugoga.

Mistici i sufije su prihvatili ovu trecu alternativu, dok su materijalisti prihvatili ovu prvu. Izmedju ova dva ekstrema lezi pravi islamski stav. Postoje mnogi ajeti u Kuranu koji veoma hvale blagoslove ovoga svijeta, a postoje i drugi koji opominju muslimane da traze onaj svijet. Ako se odvoje jedni od drugih, ove ajete mogu iskoristiti obje grupe kako bi potkrijepili svoje ekstremne stavove. Ali kada ih sagledamo u svjetlu drugih ajeta koji govore o medjusobnom odnosu ovoga i onoga svijeta, nas ce voditi kuranski stav. Ocigledno je da kuranske ajete ne mozemo posmatrati odvojene jedne od drugih, pogotovo onda kada govore o istoj temi. Kao sto sam ranije rekao, ovdje ne mogu komentarisati ovaj problem u detaljima, ali cu navesti nekoliko primjera iz Kurana i Sunneta koji ce objasniti islamski stav o ovome i onome svijetu.

Kuran kaze, “I nastoj da time sto ti je Allah dao steknes onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovom svijetu...” (K. 28:77). Allah kaze, “A kad se molitva obavi, onda se po zemlji razidjite i Allahovu blagodat trazite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli sto zelite” (K. 62:10). Imam Hasan je rekao, “Radite za svoj dunjaluk kao da cete zivjeti zauvijek, a radite za svoj ahiret kao da cete umrijeti sutra” (54). Imam nas uci da Islam ne trazi od nas da zaboravimo ovaj svijet, on zeli da mi izvucemo potpunu korist iz njega i da ga volimo, ali ne do te mjere da bismo zaboravili onaj svijet - ahiret, gdje ce nam sudbina zavisiti od toga koliko smo bili pokorni Allahu na ovome svijetu. Imam Musa Kazim kaze, “Onaj ko zaboravi ovaj svijet zbog svoje religije ili onaj ko zaboravi svoju religiju zbog ovoga svijeta ne pripada nama” (55). U Islamu, poboznost ne znaci napustiti ovaj svijet i zivjeti u izolaciji, u pustinji ili manastiru! Poboznost znaci zivjeti normalan zivot u drustvu ne zaboravljajuci svoje krajnje odrediste, cilj naseg stvaranja - a to je vjecni zivot na onome svijetu.

Cak je i odnos izmedju ljubavi prema Allahu i ljubavi prema supruzi, djeci i ovome svijetu u cjelini istoga tipa. Postoje dva nivoa ljubavi u Islamu: ljubav prema Allahu i ljubav prema svemu ostalom. Islam ne zabranjuje covjeku da voli supruznika, djecu, roditelje, rodjake, prijatelje i ovozemaljske blagodati koje mu je Allah dao. Ono sto Islam ocekuje je da ta ljubav treba da bude u skladu sa ljubavlju prema Allahu, treba da se zasniva na ljubavi prema Allahu. Prakticni primjer za to je da ako dodje do konflikta izmedju ljubavi prema Allahu i ljubavi prema svemu ostalom, onda ljubav prema Allahu treba da ima prednost. U Islamu, Allah je osnova postojanja, On i nista drugo je Apsolutna Istina.

Dozvolite mi da objasnim ovaj fenomen pomocu jedne metafore: Mjesec se okrece oko Zemlje, ali u isto vrijeme, on se okrece i oko Sunca. Povrh toga, magnetski odnos izmedju Mjeseca i Zemlje je samo manji dio jedne opste magnetske sile koja cini da se planete okrecu oko Sunca u nasem suncevom sistemu. Na slican nacin, u Islamu je ljubav izmedju dva ljudska bica slicna odnosu izmedju Mjeseca i Zemlje; a ljubav koju musliman osjeca prema Allahu je slicna odnosu izmedju Sunca i ostalih planeta. Jasno je da prva vrsta ljubavi postoji u okviru one druge. Drugim rijecima, postoje dvije putanje ljubavi: ljubav prema Allahu i ljubav prema supruzi i djeci. Prva putanja je sira i unutar nje postoji druga putanja ljubavi.

Citalac ce se sjetiti da postoji razlika izmedju onoga sto smo mi rekli i onoga sto su Mernisijeva, a donekle i Gazali, rekli. Mernisijeva kaze da je u Islamu ljubav izmedju muza i zene zabranjena zbog toga sto ljubav mora biti posvecena iskljucivo Allahu. Mi kazemo da Islam ne zabranjuje ljubav izmedju dvoje supruznika - ili ljubav prema bilo cemu drugom - dok god je ona u harmoniji sa ljubavlju prema Allahu. To jeste, ovozemaljska ljubav ne bi smjela toliko obuzeti covjeka da zaboravi ljubav prema Allahu. To je jasno objasnjeno u Kuranu:

“Reci (O Muhammede): Ako su vam ocevi vasi, i sinovi vasi, i braca vasa, i zene vase, i rod vas, i imanja vasa koja ste stekli, i trgovacka roba za koju strahujete da nece prodje imati, i kuce vase u kojima se prijatno osjecate - miliji od Allaha i Njegovog Poslanika i od borbe na Njegovom putu, onda pricekajte dok Allah Svoju odluku ne donese (na Sudnjem danu). A Allah grijesnicima nece ukazati na pravi put” (9:24).

Zelio bih da naglasim rijec “ehabbu” - drazi. Da je Allah rekao, “Da su vam vasi ocevi, sinovi... dragi” umjesto drazi, onda bi Mernisijeva ili drugi koji slijede njenu ideologiju mogli biti u pravu kada kazu da Islam od nas ocekuje jedino ljubav prema Allahu, a da su sve ostale ljubavi zabranjene. Ali, Allah ovdje usporedjuje dvije ljubavi i kaze da ako volis druge stvari ili osobe vise nego Njega, onda nisi u pravu, jer te takva ljubav moze odvesti jedino na put nepokornosti prema Allahovim odredbama i uciniti da budes na gubitku na onome svijetu.

Iz onoga sto smo rekli je jasno da islamski koncept ljubavi nije ogranicen samo na ljubav prema Allahu koja se suprotstavlja ljubavi prema zenama, nego je to univerzalan koncept gdje govorimo o ljubavi prema svim bicima i stvarima. Dodavati sovinisticki kontekst ovoj temi i reci da je islamski seksualni moral anti zenski moral definitivno vodi na krivi put.
Kao zakljucak, mozemo reci da stavovi Fatime Mernisi i imama Gazalija - da su u Islamu zene seksualno aktivnije od muskaraca i da Islam ne tolerise ljubav izmedju dvoje supruznika - nemaju svoju potporu u originalnim islamskim izvorima, u Kuranu i autenticnom Sunnetu.



------------------------------------------------
54. Wasail, XII tom, str. 49.
55. Ibid.
56. Citirano u Scruton, Sexual Desire, str. 2.


 

nazad