etika!
Nove tehnike u ljudskoj reprodukciji
Rodjenje prve
“bebe iz epruvete” 1978. godine bilo je na naslovnim strana
sirom svijeta. Citavo covjecanstvo, s izuzetkom Vatikana, s
radoscu je docekalo ovaj novi napredak u ljudskoj nauci. Na
kraju krajeva, covjek je najvaznije Bozije stvorenje. Allah je
stvorio svemir za covjeka, a covjeka je stvorio za Sebe. Tokom
posljednjih pedeset godina, covjek je napravio veliki skok u
nauci i tehnologiji. Jedna od stvari koje su nas najvise
zadivile je nova tehnika u ljudskoj reprodukciji. Zanimljivo je
primijetiti da je islam cak i po ovom pitanju zauzeo sredinu
izmedju dva ekstremna pogleda: s jedne strane, rimokatolicka
crkva je kategoricki osudila oplodjivanje iz epruvete, vjestacko
oplodjivanje i surogatno materinstvo. S druge strane, ljudi
liberalnih pogleda dozvoljavaju ove metode bez obzira da li se
one primjenjuju kod bracnih parova ili ne. Islam, kao sto cemo
kasnije vidjeti, dozvoljava novu tehnologiju u reprodukciji samo
ako se ona primjenjuje kod bracnih parova. U ovom poglavlju, mi
cemo ispitati nove tehnike koje su stvorene u cilju da pomognu
parovima u reprodukciji, i vidjeti da li se Islam slaze sa njima
ili ne.
Vjestacko oplodjivanje od strane supruga
Ovo oplodjivanje se koristi kada suprug moze proizvesti sjemenu
tecnost, ali ona nije potpuno sposobna da postigne oplodjenje.
Manjkavost sjemene tecnosti moze se pripisati malom broju
aktivnih spermatozoida ili njihovoj nemogucnosti da brzo prodru
do jajne celije. Ovakvo oplodjivanje se moze takodje koristiti
kada suprug pati od prevremene ejakulacije.
U ovoj tehnici, sjemena tecnost se dobija od supruga putem
masturbacije, a onda se napravi njen koncentrat u laboratoriji
kako bi se njen kvalitet “poboljsao.” Ta sjemena tecnost se
zatim unosi u matericu supruge u danima najvece plodnosti, tako
sto se ubrizgava injekcijom. U zavisnosti od pravila svakog
medicinskog instituta, ubrizgavanje injekcije moze izvrsiti
doktor, medicinska sestra ili sam bracni par. Sto se tice
serijata, nema nikakvih prepreka vjestackom oplodjivanju od
strane supruga, naravno pod uslovom da se radi o zakonito
vjencanom bracnom paru.
Posto je masturbacija zabranjena, kako onda mozemo dobiti
muzevljevu sjemenu tecnost za vjestacku oplodnju? Tacno je da je
po nasem fikhu masturbacija zabranjena, ali smo mi vec rekli da
je dozvoljena masturbacija ako je sprovodi bracni partner! Stoga,
u slucaju vjestacke oplodnje, zena moze masturbirati svoga muza
da bi dobila sjemenu tecnost. Zanimljivo je kako je
rimokatolicka crkva pokusala da rijesi ovaj problem:
“Rimokatolicka crkva dozvoljava vjestacku oplodnju ukoliko se
koristi muzevljeva sjemena tecnost, samo ukoliko je ona proizvod
seksualnog odnosa sa njegovom suprugom a ne proizvod
masturbacije, ali to obicno ukljucuje snosaj u doktorskoj
ordinaciji, sto se tesko moze nazvati romanticnim,” rekao je
otac Wolak (1).
Vjestacka oplodnja od strane donatora
Ova vrsta vjestacke oplodnje je veoma slicna onoj koja se
sprovodi od strane supruga. Ona se koristi kada je muzevljeva
sjemena tecnost manjkava i po kvalitetu i po kvantitetu. U
zapadnjackom drustvu, neke zene koje odluce da se uopste ne
udaju ali da imaju dijete, koriste ovaj metod kako bi zacele. U
Engleskoj, od dvije do cetiri hiljade novorodjencadi se radja
godisnje putem ove metode.
Sto se tice islama, ovakva vjestacka oplodnja je apsolutno
zabranjena, zbog toga sto oplodnju izvrsava donator a ne
zakoniti suprug. Ali, buduci da ovdje nije ukljucen nikakav
seksualni odnos izmedju zene i donatora, neki ljudi bi upitali
kako onda moze biti haram? Kuran jasno kaze, “Reci vjernicima
neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima
svojim” (24:30). Bozanska naredba da se cuvaju stidna mjesta
nije specificirana. Ona ne kaze da treba da ih cuvamo samo od
nedopustenog seksualnog odnosa, nego kaze da ih cuvamo od
svacega osim od svoga bracnog partnera. Allah opisuje vjernike
rijecima: “oni koji stidna mjesta svoja cuvaju, osim od zena
svojih... a oni koji i pored toga traze, oni u zlu sasvim
pretjeruju” (23:5-7). Stoga, cak i ubrizgavanje sjemene tecnosti
drugog covjeka predstavljalo bi prelazenje granice i krsenje
Allahove naredbe (2).
Kakav je status djeteta koje je zaceto putem vjestackog
oplodjivanja od strane donatora? Ako bi, ne daj Boze, zena
zacela dijete na ovaj nacin, onda se to dijete nece smatrati
nezakonitim zbog toga sto ono nije zaceto putem bluda, koji
ukljucuje nedopustene seksualne odnose. Odnos majka-dijete je u
takvim slucajevima jasan, a sto se tice odnosa otac-dijete,
vecina nase danasnje uleme je donijela odluku da ce se
novorodjence smatrati djetetom davaoca sjemena; dijete ce ga
moci naslijediti i bice mahram njegovoj zeni i djeci (3).
Ova odluka mudztehida se zasniva na hadisu koji daje primjer
veoma slican slucaju djeteta koje je zaceto na vjestacki nacin
od strane donatora. Ovaj hadis je prenesen iz raznih izvora od
strane imama Hasana, imama Muhammeda Bakira i imama Dzafera
Sadika. Imamima je postavljeno sljedece pitanje: ako bi zena
imala odnos sa svojim muzem, a odmah nakon toga otisla svojoj
robinji i imala sa njom lezbijski odnos, tokom kojeg sjeme
njenog muza istece iz nje i dospije u matericu robinje, pa ta
robinja zatrudni - sta ce se desiti u ovakvom slucaju? Imami su,
nakon sto su objasnili kakva kazna sljeduje te dvije zene, rekli
da ce dijete koje rodi robinja pripasti vlasniku sjemena (4). To
je veoma dobar primjer kako nasa ulema rjesava probleme modernog
doba iako oni koriste iste stare islamske izvore!
Oplodjivanje iz epruvete
Prve dvije metode odnosile su se na slucajeve kada je muska
sjemena tecnost bila manjkava po kvalitetu i po kvantitetu.
Oplodjivanje iz epruvete je tehnika koja se uglavnom koristi kod
zena ciji su jajovodi blokirani i ne mogu se izlijeciti osim
putem hirurskog zahvata. Takodjer, koristi se kod onih koji ne
uspijevaju ostati u drugom stanju iako imaju normalne jajovode,
nakon sto se iskljuce svi moguci razlozi za neplodnost. Kod
oplodjivanja iz epruvete, od majke se kroz malu strcaljku uzme
jedna ili vise jajnih celija koje se stavljaju u epruvetu. Onda
se koristi muzevljevo sjeme da oplodi jajnu celiju. Nakon
oplodnje, zigot se moze razvijati u epruveti sve dok ne dodje do
stadijuma kada se sastoji od osam celija. Onda se on unosi u
majcinu matericu. Oplodnja iz epruvete se moze koristiti kada
muzevljeva sjemena tecnost sadrzi mali broj spermatozoida tako
da oni tesko mogu sami oploditi jajnu celiju u jajovodu. Putem
oplodnje iz epruvete, sjeme takve osobe se koristi za oplodnju
jajne celije u epruveti. Sto se tice serijata, oplodnja putem
epruvete je dozvoljena dok god se ona vrsi izmedju dvoje ljudi
koji su zakonito vjencani.
Ostale mogucnosti oplodnje koje je razmatrala nasa ulema
Vazno je znati da nasi mudztehidi idu ispred naucne tehnologije
u odlucivanju o vjerskim i etickim pitanjima koja se ticu
ljudske reprodukcije. Kada govore o vjestackoj oplodnji, oni
takodje govore o sljedecim mogucnostima (5):
1. Dozvoljeno je napraviti vjestacku jajnu celiju, oploditi je
sa muskom sjemenom tecnosti, a onda pustiti da se dijete razvija
u vjestackoj materici. U ovom slucaju, dijete ce biti u potpunom
srodstvu sa ocem. U krajnjoj liniji, to bi bilo dijete bez
bioloske majke.
2. Dozvoljeno je napraviti vjestacku sjemenu tecnost i ubrizgati
je u zeninu matericu. Takvo dijete ce biti u potpunom srodstvu
sa majkom. U krajnjoj liniji, to ce biti dijete bez bioloskog
oca.
3. Dozvoljeno je uzeti vjestacki napravljenu jajnu celiju i
vjestacki napravljenu sjemenu tecnost, a onda izvrsiti oplodnju
i pustiti da se zigot razvija u vjestackoj materici. Takvo
dijete nece biti ni sa kim u srodstvu.
4. Ako se rode djecak i djevojcica kao blizanci putem prethodno
navedenih metoda, onda ce u prva dva slucaja oni biti smatrani
za prirodne blizance, dakle - nece se moci vjencati jedno sa
drugim, a u trecem slucaju, nece se smatrati za blizance jer
nemaju roditelje.
Surogatno materinstvo
Surogatno materinstvo je nusproizvod vjestacke oplodnje. Ono je
pokrenulo mnoga kontroverzna pitanja u pravnim i etickim
krugovima sirom svijeta, narocito nakon slucaja “bebe M” iz
1987. godine. Surogatno materinstvo znaci da zena dozvoli da
oplodjena jajna celija drugog para bude ubrizgana u njenu
matericu. Tako ce ona do kraja trudnoce nositi dijete drugog
para. To se moze uciniti besplatno, a moze i za novac, kao sto
je bio slucaj kod bebe “M.” Ta procedura ljudske reprodukcije se
primjenjuje kada zena ima problema sa izdrzavanjem trudnoce do
njenog kraja.
Sa serijatske tacke gledista, surogatno materinstvo kako je
naprijed opisano nije dozvoljeno, zbog toga sto se sjemena
tecnost druge osobe ubrizgava u matericu zene. To se ne slaze sa
kuranskim ajetom koji kaze da vjernice treba da cuvaju svoja
stidna mjesta, osim od svojih zakonitih supruznika. Ipak, u
islamskom braku postoje odredjene procedure koje dozvoljavaju
neku vrstu surogatnog materinstva. Na primjer, ako zena ima
problema sa nosenjem djeteta njenoga muza do kraja trudnoce,
onda se muskarac moze ozeniti drugom zenom (bilo putem
privremenog ili trajnog braka), a onda se jajna celija prve
zene, koja je vec oplodjena muzevljevim sjemenom, moze ubrizgati
u matericu druge zene sa njenom dozvolom.
Kojoj od dvije zene ce dijete pripasti? Da li ce ono pripasti
genetskoj majci (prvoj zeni) ili bioloskoj majci (drugoj zeni)?
Prema misljenju Ajatollaha Homeinija, to zavisi od starosti
fetusa. Ako je on ubrizgan u matericu druge zene nakon cetiri
mjeseca, onda ce pripadati prvoj zeni - druga zena je tada samo
loza, a ako se on unese u matericu druge zene prije nego sto
navrsi cetiri mjeseca, onda je tesko reci da dijete pripada
prvoj zeni (6).
Ali, postoji jos jedno misljenje kada je rijec o ovakvom odnosu.
Vec sam govorio o ‘urfî i sar‘î definicijama. U ovom slucaju,
obicni ljudi imaju neko svoje misljenje o odnosu izmedju djeteta
i majke. ‘Urf bi rekao da je zena koja rodi dijete prava majka.
Dakle, sudeci po ‘urfî poimanju, rekao bih da dijete pripada
njegovoj bioloskoj majci, drugoj zeni, bez obzira na vrijeme
unosenja fetusa u njenu matericu. To dijete ce biti mahram
njenoj drugoj djeci, i takodjer ce je moci nasljedjivati. Sto se
tice odnosa izmedju djeteta i prve zene, rekao bih da je njen
status genetske majke, iako ona nije bioloska majka, postavlja
iznad rizâ‘î majke. (Rizâ‘î majka je zena koja nije rodila
dijete, ali ga je dojila, tj. majka po mlijeku). Zasnovano na
ovom odnosu, dijete ce biti mahram svoj djeci prve zene, cak i
ako ona poticu od drugog oca; ipak, ono nece moci da nasljedjuje
od nje, zbog toga sto se pravo naslijedjivanja bazira na
srodstvu po materici.
Neka eticka pitanja
Ono sto cete na kraju citati su pitanja koja se sa serijatske
tacke gledista diskutuju po prvi put. To su rezultati mojih
prvobitnih interpretacija. Nadam se da ce ovo stimulisati plodnu
diskusiju medju nasim mudztehidima.
1. Unistavanje dodatno oplodjenih jajasca:
U vecini slucajeva vjestackog oplodjivanja, iz zeninog tijela se
uzimaju tri jajasca, i sva tri se oplodjivaju muskom sjemenom
tecnoscu. Ali, samo jedno se koristi za ponovno postavljanje u
zeninu matericu. Ukoliko prvi pokusaj ne uspije, onda se koriste
ostala oplodjena jajasca. Pitanje koje je podiglo mnogo prasine
odnosi se na preostale nezeljene oplodjene jajne celije. Sta se
treba uciniti sa ostalim oplodjenim jajascima? Moraju li biti
iskoriscena? Smiju li biti unistena? Prema serijatu, ne bi
trebalo da bude problema sa unistavanjem preostalih oplodjenih
jajnih celija. To nece biti abortus, zbog toga sto se abortus
dogadja samo onda kada se oplodjena jajna celija ugnijezdi u
zidu materice, a i zbog toga sto se abortus dogadja samo u
zenskom tijelu, a ne u epruveti na laboratorijskom stolu!
2. Zaledjeni embrioni:
Jos jedan nusprodukt nove tehnologije su i takozvane banke
sperme u kojima se sjemena tecnost i oplodjene jajne celije
cuvaju u zamrznutom stanju. Ovdje se moraju postaviti cetiri
pitanja:
a) Da li je dozvoljeno da muskarac cuva svoju sjemenu tecnost u
zamrznutom stanju? Na slican nacin, da li je dozvoljeno da
bracni par cuva svoja oplodjena jajasca za buducu upotrebu? Ne
mogu da navedem ni jedan serijatski razlog koji bi zabranjivao
ovakav postupak. To se nimalo ne razlikuje od slucaja kada osoba
daje svoju krv.
b) Da li je dozvoljeno prodavati sjemenu tecnost ili oplodjena
jajasca? Covjek ne moze prodati svoje sjeme da se ono ubrizga u
matericu druge zene; on ga moze prodati samo nekoj naucnoj
instituciji radi medicinskog istrazivanja. Na slican nacin, par
ne moze prodati svoju oplodjenu jajnu celiju koja bi se
ubrizgala u matericu druge zene.
c) Moze li zena koristiti sacuvanu oplodjenu jajnu celiju ili
sjemenu tecnost svoga muza nakon njegove smrti? Ocigledno, ne
postoji nista sto bi je sprijecavalo da to uradi. Zaledjena
jajna celija (oplodjena od strane sjemena njenoga muza) je njeno
vlasnistvo i zbog toga je ona moze koristiti. Dijete ce,
naravno, biti zakonito. Ali, ovo ce biti dozvoljeno samo ako se
zena ponovo ne uda za drugoga covjeka nakon muzevljeve smrti.
Posto islam ne dozvoljava zeni da ima vise od jednog muza u isto
vrijeme, drugi muz ce zauzeti mjesto prvoga muza, prema ajetu
koji glasi, “Vjernici su oni koji cuvaju svoja stidna mjesta,
osim od svojih supruznika” (23:5).
d) Moze li zena koristiti oplodjenu jajnu celiju nakon sto se
razvede od svojega muza? To je dozvoljeno samo ukoliko se ona
ponovo ne uda za drugog covjeka. Cim se ona uda za drugog
covjeka, ona vise ne moze koristiti oplodjeno jajasce ili
sjemenu tecnost svojeg prethodnog muza. Osnova za ovaj stav je
ista kao i u prethodnom slucaju.