Oholost i skrušenost

Oholost (kibr na arapskom) je stanje u koje čovjek dolazi kada se smatra boljim i superiornijim od drugih. Ova negativna ljudska osobina je uzrok nesloge i mržnje u zajednici. U časnom Kur'anu mnogi ajeti govore o sudbini oholih:

"Da mi se samo vratiti - dobra djela bih činio." Nikada! Dolazile su pouke Moje, pa si ih poricao i oholio se, i nevjernik si bio." ... A zar u džehennemu neće biti prebivalište oholih!? (K.39:58,59,60)

I reći će se: Ulazite na džehennemske kapije, vječno ćete u njemu boraviti." Grozna li prebivališta za ohole." (K. 39:72)

U jednom hadisu stoji: "U Džehennemu postoji dolina imena Sakar u kojoj će prebivati oholi. Njena žega je veća od čitave džehennemske vatre."

Drugi hadis kaže: "Oholi će biti smanjen i po njemu će gazati svi ljudi sve dok se obračun na Sudnjem danu ne završi"

Uznositost je samo za Allaha, s.v.t., jer On u časnom Kur'anu kaže: "Njemu ponos i dika na nebesima i na Zemlji, On je Silni i Mudri. (K.45:37)

Jedan hadis kaže: "Allah je za Sebe izabrao ponos i uzvišenost, a ne za stvorove Svoje. On ih je učinio nedostupnim i zabranjenim za druge mimo Sebe i odabrao ih za veličinu svoju. On je bacioprokletstvo na onog među robovima Svojim koji se s Njim natječe u njima."

Šejtan je džin, koji je bio smatran melekom zbog dužine ibadeta Allahu. Bio je u džennetu ali je zbog oholosti istjeran napolje. Kako čovjek koji je ohol može ući u Džennet, kada je zbog iste stvari melek iz njega istjeran?



Uzroci oholosti.

Postoje mnogi razlozi za oholost. Poslanik Muhammed, s.a.v., kaže:

" Da bude ohol i nadmen čovjeka tjera poniženje i niskost koje nalazi u sebi."

Nedostatak samopoštovanja čini čovjeka oholim. Iblis je pitao: "Kako se neko ko je stvoren od vatre može pokloniti nekome stvorenom od gline? Nije moje da se poklonim čovjeku kojega Si stvorio od ilovače, od blata ustajalog" (K.15:33).

Iblis je živio u uvjerenju da je njegova vrijednost ležala u tome što je stvoren od vatre. Padanje na sedždu pred nekim ko je stvoren od gline značilo bi poniženje. Međutim, njegova vrijednost nije bila u njegovom porijeklu, nego u pokornosti Bogu. Naređenje da padne na sedždu nije bilo napad na njegovu ličnost, nego ikušenje pokornosti Bogu.



Kibr (oholost) prema Bogu

On se otkriva putem čovjekovih radnji, razmišljanja, govora. Ohol je onaj ko misli da

ima sve u svojim rukama. Kada mu uspije, zadovoljan je sobom. Ne pomišlja na Allaha,

s.v.t., i ne kaže "elhamdullillah". Kada mu nešto ne uspije, ljut je na sebe i sebe optužuje. Ne kaže to je Allahova volja, On ima moć nad svim, biva kako On hoće. Ne traži da ga Allah uputi i ne traži od Njega pomoć. Često se čuje kako kaže "Ja sam to urado." ili "Ja ću to uraditi."

Ne poštivati Božije propise i naređnja je oholost prema Njemu. Onaj ko je namjerno neposlušan, ne želi se pokoriti i ne uraditi dužnosti, a svjestan je da treba, je kafir ili nevjernik. Prvi nevjernik ovakve vrste je bio šejtan za koga nam časni

Kur'an kaže:

"A kada rekosmo melekima: 'Poklonite se Ademu!' - oni se pokloniše, ali Iblis ne htjede, on

se uzoholi i postade nevjernik.'" (K.2:34)

Drugi su oni koje ne ispunjavaju svoje dužnosti,ne iz prkosa, nego iz neznanja i slabosti. Oni neizvršavaju neka Allahova naređenja i propise, ali ih i ne poriču. Ovo su grešnici. Imam Husejn u dovi koju je učio Ebu Hamzu Simalija kaže:

"Gospodaru moj! Nisam Te porekao kada sam Ti neposlušan bio; niti sam Tvoje naređenje olahko shvatio, niti tvoju prijetnju zanemario, niti Tvoju kaznu izazivao. Ne! Nego sam slučajno grešku učinio, šejtanom zaveden i željom savladan bio."

Ne moliti, ne tražiti od Boga je kibr. Postoje ljudi koji ne mole ili ne osjećaju potrebu da mole Boga. Uzrok može biti neznanje o važnosti i djelotvornosti molitve (dove), ili osjećaj

zadovoljnosti sa onim što se ima od materijalnih stvari. Ali zdravlje, dug život, .. sve ono što se ne može dobiti novcem, visokim položajem, prijateljstvom, itd., treba tražiti od Onoga koji može sve to dati. Imam Ali Zejnul Abidin kaže:

"Ako želiš da ti Allah govori, onda uči Kur'an, a ako želiš da govoriš Bogu, onda Mu se obrati dovom (moli Ga)."



Oholost prema Poslaniku, s.a.v..

Smatrati se jednakim ili boljim od Božijih poslanika i ne biti spreman slijediti njihovo učenje je oholost. Na mnogim mjestima u časnom Kur'anu nalazimo primjere ljudi koji su potcjenjivali Poslanike svoga vremena. Kada je poslanik Musa, a.s., zajedno sa bratom Harunom, a.s., pozivao Faraona da vjeruje u Boga, on je odgovorio:

"Zar da povjerujemo dvojici ljudi koji su isti kao imi, a narod njihov je roblje naše." (K.23:47)

Poslanik Nuh, a.s., se žalio:

"I kad god sam ih pozivao da im oprostiš, prste su svoje u uši stavljali i haljinama svojim se pokrivali - bili su uporni i pretjerano oholi". (K.71:7)

Na početku poslaničke misije, poslaniku Muhammedu, s.a.v., su prigovarali ovako:

"I još kažu: "Trebalo ja da ovaj Kur'an bude objavljen nekom uglednom čovjeku iz jednog od ova dva grada." (K.43:31)

Oholost prema zadnjem Božijem Poslaniku, Muhammedu, s.a.v., i njegovim nasljednicima je oholost prema Bogu. Ljudi su Mu preko njih poslušni i preko njih im stiže znanje o Njemu kao i Njegova uputstva i naređenja.

U ljudskoj historiji je nastupio period kada je zadnji Božiji čovjek (imam Mehdi, a.s.),

Njegovom voljom i određenjem, sakriven od ljudi. Međutim, zahvaljujući naporima Imama

Ehlulbejta, danas se među nama nalazi dovoljno znanja za uputu. Oholost prema ulemi je oholost prema Božijim Poslanicima, jer pomoću učenih drugi ljudi dolaze do pravilnog Sunneta, tumačenja časnog Kur'ana, islamskih propisa, itd.

Poslanik Muhammed, s.a.v., kaže o učenim ljudima: "Ulema moga ummeta jednaka je poslanicima Benu Israila (Izraelćana)". Na drugom mjestu on, s.a.v.,kaže: "Ulema (učenjaci) su nasljednici poslanika.". U trećem hadisu Poslanik, s.a.v., kaže": "Ne poriči ono što učeni čovjek kaže, ne suprotstavljaj mu se i nemoj da ti bude odvratan. Umjesto toga voli ga, jer sigurno je ljubav prema njemu iskrenost dok mržnja prema njemu je dvoličnost. Svako ko uvrijedi alima, kao da je uvrijedio mene, a ko uvrijedi mene kao da je uvrijedio Allaha, a svako ko vrijeđa Allaha je na putu ka Džehnnemu.. Svako ko poštuje alima, kao da poštuje mene, onaj ko poštuje mene poštuje Allaha, a ko poštuje Allaha na putu je ka Džennetu"

Imam Hasan Askari kaže:

"Za onoga među učenjacima koji je u stanju čuvati sebe od grijeha, čuvati svoj din (vjeru), ne podlijegati, strastima i prohtjevima, koji je izvršava naređenja svog Gospodara - na ljudima je obaveza da ga slijede."


Oholost prema drugim ljudima

Ilmul-Ahlak (nauka o ahlaku) nam otkriva oholog čovjeka. To je onaj koji smatra sebe velikim, ali druge manje vrijednim i nedostojnim poštovanja.

On je bolji od drugih u svemu i nikad neće dopustiti da bude upoređen s drugima. Gleda da bude obučen u odjeću po kojoj će se izdvojiti od drugih. Kada se kreće u skupini želi da je uvijek naprijed. Za sebe traži posebno mjesto da bude lahko upadljiv. Uvijek očekuje od drugih da ga prvi pozdrave i da mu ukažu poštovanje. Osjeća se uvrijeđen ako ga neko savjetuje i ne želi da prihvati savjet, a ako mu se dokaže da je u krivu, pokazuje ljutnju. Ne podnosi da se o nekome drugom pohvalno govori u njegovoj blizini, nego očekuje da bude hvaljen i da su mu drugi na usluzi čitavo vrijeme. Ako je imućan, izbjegava društvo siromašnih. Čak izbjegava klanjanje u džematu i druga vjerska okupljanja.


Časni Kur'an o ovome slučaju kaže:

"A kada mu se rekne: "Boj se Allaha!" - on onda iz inada griješi. Njemu je dosta Džehennem, a on je, doista, grozno boravište." (2:206)

"I, iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi zemljom nadmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog." (31: 18)


Imam Džafer Sadik kaže:

"Oholost je potcjenjivati druge i omalovažavati i ne smatrati važnim njihova prava koja imaju nad tobom.'' Na drugom mjestu isti Imam kaže: "Svako ko prezire druge i pokazuje nadmoćnost nad njima, je oholi tiranin."

Ponositi se bogatstvom i hvaliti se njime je je Kibr. U islamu, imućni se gledaju kao staratelji i čuvari imetka kojeg im je Allah dao. Sa imetkom stiže i obaveza prema onima koji nisu imućni, jer kako Allah, s.v.t., kaže: "Bogati su moji upravnici (mojim imetkom, blagom), a siromašni moja porodica. Zato svakog ko je škrt prema njima staviću u vrelu vatru i više neću brinuti o njemu." (Hadis kudsi) Imetak je često uzrok oholosti i sebičnosti. Da bi nam pomogao da se borimo protiv ovih loših osobina islam nam propisuje takse kao što su kums, zekat, fitra, i podstiče nas da damo sadaku. Kao lekcija za one koji su oholi zbog onoga što imaju, služi događaj Karuna opisan u časnom Kur'anu:

"Karun je iz Musaova naroda bio, pa ih je tlačio, a bili smo mu dali toliko blaga da mu je ključeve od njega teško mogla nositi gomila snažnih ljudi. "Ne budi obijestan, jer Allah ne voli one koji su obijesni!" - govorili su mu ljudi iz naroda njegova - "i nastoj time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio u ovom svijetu i čini dobro drugima kao što je Allah dobro tebi učinio, i ne čini nered po zemlji, jer Allah ne voli one koji nered čine." "Ovo što imam stekao sam znanjem svojim" - govorio je on. A zar nije znao da je Allah prije njega uništio neke narode koji su bili od njega sposobniji i koji su bili više nakupili, a zločinci neće o grijesima svojim ni ispitivani biti. I iziđe on pred narod svoj u svom sjaju. "Ah, da je i nama ono što je dato Karunu!" - govorili su oni koji su čeznuli za životom na ovom svijetu, - "on je uistinu presrećan." "Teško vama" - govorili su učeni - "onome koji vjeruje i čini dobra djela bolje je Allahova nagrada, a biće samo strpljivima pružena." I Mi smo njega i i dvorac njegov u zemlju utjerali, i niko ga od Allahove kazne nije mogao odbraniti, a ni sam sebi nije mogao pomoći. (Časni Kur'an 76:81)

Smatrati se čistim od grijeha je kibr (oholost). Oni koji se zbog svog ibadeta ili znanja o vjeri smatraju bezbjednim i čistim od grijeha su oholi. U časnom Kur'anu Allah, s.v.t., osuđuje takve: "Zar ne vidiš one koji smatraju sebe od grijeha čistim? Međutim, Allah oslobađa od grijeha onoga koga on hoće, i nikome se neće, ni koliko trun jedan, nepravda učiniti. (K. 4:49)

"On dobro zna sve o vama, otkada vas je stvorio od zemlje i otkada ste bili zameci u utrobama majki vaših; zato se ne hvališite bezgrješnošću svojom. - On dobro zna onoga koji se grijeha kloni. (K. 53:32)

Onaj koji se smatra boljim zbog svog ibadeta razmišlja: "Ja sam postio čitav mjesec ramazan, ja klanjam svih pet rekjata namaza, ja sam išao na hadž, i to dva puta - zato sam bolji od ovoga ili onoga ..." Onaj koji je ohol zbog znanja misli: "Ja sam

pročitao i imam toliko i toliko knjiga o islamu, ja sam toliko godina proveo učeći, meni je taj i taj bio učitelj - sada znam bolje od ovoga, onoga ...."



Kako protiv kibra?

Da bi se oslobodili ove opasne duševne bolesti potrebno je da budemo svjesni kako i od čega smo nastali, i kako i gdje ćemo završiti. Čovjekov početak je kaplja nedžis (nečistog) sjemena koje kroz mokraćni kanal dospijeva u maternicu gdje počinje njegov razvoj. O ovome Allaha, s.v.t., kaže:

Neka čovjek pogleda od čega je stvoren! Stvoren je od tekućine koja se izbaci, koja između kičme i grudi izlazi." (K.86:5,6,7)

On dolazi na ovaj svijet slab i nesposoban da se brine o sebi, potpuno ovisan o drugima za hranu, odjeću i odgoj. Časni Kur'an nam kaže: "Allah je taj koji vas nejakim stvara, i onda vam poslije nejakosti, snagu daje, a poslije snage, iznemoglosti i sijede vlasi ..." (K.30:54)

Na kraju, valja svima umrijeti, i bogatima i siromašnima, i vjernicima i nevjernicima, i zdravim i bolesnim ... Tijelo se raspada i zaudara. Imam Ali ibn Ebi Talib kaže: "Čime se ima ponositi sin Ademov!? Početak mu je kaplja sjemena a kraj lešina."

Onaj ko vjeruje da je ponos i uznositost samo za Allaha, Uzvišenog i Velikog nije ohol. O ovome smo već govorili. Sada ćemo navesti slučaj kada je jednom neko optužio imama Hasana riječima: "U tebi je uznositost!", na šta mu je on odgovorio: "Nije! Uznositost je za samo Allaha, dok je u meni čast, jer Allah Uzvišeni kaže: "Čast pripada Allahu i Poslaniku Njegovom i vjernicima. (K. 63:7)""

Onaj ko vjeruje da oholost donosi poniženje u ovom svijetu i bolnu kaznu u onom nije ohol. Oholost nam ne podiže ugled kod drugih, nego izaziva odbojnost i mržnju prema nama. Ljudi ne vole biti u društvu onoga ko se voli hvaliti i prema drugima prezir pokazivati. Ohole čeka vječna i bolna patnja na onome svijetu.

Skrušenost

Suprotna osobina oholosti je skrušenost, tj. skromnost i poniznost.

Jedan pjesnik kaže: "Budi skrušen i skroman! Tada će te drugi gledati kao zvijezdu na površini mirne vode, znajući da je nedostižna na nebesima. Ne budi kao dim koje se podiže visoko samo da bi nestao u slojevima vazduha."

Skromnosti i poniznost su osobine koje su Allahu, džellešanuhu, veoma drage i za takve On kaže: "A robovi Milostivoga su oni koji ponizno zemljom hode, a kada ih neznalice oslove, odgovaraju: "Selam (mir) vama!" (K.25:63)

Poslanik Muhammed, s.a.v., kaže: "Sigurno je na Sudnjem danu najvoljeniji i meni najbliži onaj među vama koji ima najljepšu narav i koji je najponizniji i najskromniji među vama. I sigurno je na Sudnjem danu meni najdalji onaj koji je ohol."

Imam Džafer Sadik kaže: "Postoje na nebesima dva meleka koji su zaduženi za Allahove robove. Oni svakog koji je skrušen uzdignu, a svakog koji je ohol ponize."

Postoje tri vrste poniznosti: prema Allahu, s.v.t., prema Poslaniku, s.a.v., i Imamima iz njegove porodice, a.s., i prema drugim ljudima. Čovjek treba da shvati da je njegovo postojanje isve što posjeduje poklon od Allaha, džellešanuhu, koji nije ničim zaslužio i kojeg dobija a da i ne traži. Tada će se osjećati zaduženim i biti ponizan pred Onim koji mu je sve to dao. Pokazati sponiznost prema Allahu, subhanehu ve te'ala, može se uraditi na sljedeće načine: savjesno izvršavati Njegova naređenja i propise; uvijek raditi stvari kojima će On biti zadovoljan; smatrati nedovoljnim svoja dobra dijela i ibadet, ma kako oni brojni i veliki bili; smatrati se nedostojnim Njegovih darova i nimeta; pokazivati poštovanje prema Allahovim znakovima, kao što su časni Kur'an, Njegova imena ..., ne dodirujući ih bez abdesta – prema Ka'abi i džamijama, ulazeći u njih čisti i namirisani, ne podižući glas u njima i ne razgovarajući o nevažnim stvarima.

Biti skrušen prema poslaniku Muhammedu, s.a.v., i Imamima njegove porodice je u stvari biti skrušen prema Allahu, s.v.t., jer su Poslanik i Imami Allahovi najveći znakovi i Njegovi predstavnici na zemlji. Skrušenost prema njima se pokazuje u razumijevanju i prihvatanju njihovog visokog položaja; dodirivanju njihovih imena samo sa abdestom; u njihovom spominjanju sa velikim poštovanjem i izgovaranju salavata i selama svaki put kada se spomenu. Među ostalim načinima skrušenosti prema Poslaniku i Imamima je skrušenost prema ulemi (učenjacima vjere) i saadatima (Poslanikovim potomcima).

U časnom Kur'anu Allah, džellešanuhu, kaže: "Mi smo sinove Ademove doista odlikovali: dali smo im da kopnom i morem putuju, i opskrbili ih ukusnim jelima, i dali im velike prednosti nad mnogima koje smo stvorili." (K.17:70) Da bi pomogao čovjeku da održi svoj visok položaj, Allah, s.v.t., mu šalje propise, tj. odabire mu način života kojim mu omogućuje da postigne najveću sreću i dobrobit. Takav čovjek, vođen Allahovim uputstvima, pokoran Njegovim naredbama zaslužuje da se poštuje. Jednom je imam Džafer Sadik činio mustehab tavaf (obilaženje oko časne Ka'be) zajedno sa jednim prijateljem. Utom je neko zovnuo prijatelja, na što se ovaj ogluši nastavljajući mustehab ibadet. Imam to primijeti pa ga upita zašto se nije odazvao čovjeku. Ovaj reče: "Zar treba da prekinem tavaf!?" Imam mu je rekao: "Trebaš, jer ukazati poštovanje vjerniku Allahu je draže od poštovanja Ka'be."

Ko ne zaslužuje da mu se pokaže poniznost? Ne može i ne smije se biti ponizan pred svim ljudima. Često se ljudi ponižavaju pred onima koji to najmanje zaslužuju. Ne smije se biti ponizan pred nevjernicima i grešnicima. Nema sumnje da je vjernik, bez obzira na boju kože, porijeklo, jezik ili položaj, bolji od svakog nevjernika ili grešnika. Časni Kur'an nam kaže: "Zar da vjerniku bude isto kao grešniku? Ne, njima neće biti isto" (K.32:18). Na drugom mjestu nam se kaže: "Uistinu je robinja-vjernica bolja od mnogoboškinje, makar vam se i sviđala, ... i uistinu je rob-vjernik bolji od mnogobošca, makar vam se i dopadao." (K.2:221) Vjernik ne može biti upoređen sa kafirom pa čak ni sa grešnikom. Vjernik posjeduje posebnu čast datu mu od Allaha zbog vjere u Njega. Zato ukazivati počasti nevjerniku ili grešniku znači ponižavati vjeru.

Ne smije se biti ponizan pred imućnim zbog njihovog bogatstva. Imam Ali ibn Ebi Talib kaže: "Svako ko je ponizan pred imućnim zbog njegovog bogatstva, Allah učini da mu nestane dvije trećine vjere." Čovjekova vjera se sastoji iz uvjerenja u srcu, govora na jeziku i pokreta tijela. Dvije trećine koje Allah oduzme onome koji se ponizuje zbog bogatsva drugih su uvjerenje u srcu i govor na jeziku.

Ne smije se biti ponizan pred onima koji su nadmeni. Prvo, biti ponizan pred oholim donosi poniženje i uvredu. Drugo, to im daje još više podstreka za nadmenost.Poslanik Muhammed, s.a.v., kaže: "Kada primijetiš čovjeka ponizna u mome ummetu, budi pred njim ponizan i skrušen. Akada vidiš nadmenog budi pred njim ohol i nadmen, jer u tome je za njega poniženje iuvreda."


 

nazad