ČULO FENOMEN - HIDAJET I HIKMET
Ovo čulo može se okarakterisati u vidu osječaja, tj. sposobnosti
čovjeka da, prije nego što izvrši neko djelo, osjeti i rasudi da
li je to dobro ili loše po njega samog ili po zajednicu.Ovo čulo
nam je veoma važno jer utiče na sva prethodna čula, tj, na
njihovu dobrobit i na taj način, s obzirom da ono djeluje u
trenutku kad naša volja još nije djelovala ili je naša volja
pogrešno djelovala ili ima samo takvu tendenciju (neg.),
ono/čulo služi nam kao "kontrolor" i upozorava volju i razum
čovjeka na karakter pretstojeće radnje, pa on tako odustaje ako
bi radnja mogla imati negativan ishod po samog čovjeka.Dakle, to
čulo (čulo moći rasuđivanja/HIDAJET/HIKMET/) daje nam tzv.
„predosjećaj“ karaktera iskušenja koje stoji ispred nas a čijim
bi smo izvršavanjem učinli dobro ili loše djelo.Pa nek je
Slavljen i Uzvišen onaj koji je sve ovo stvorio, podario čovjeku
moć rasuđivanja kojom se on opredjeljuje za dobro i loše a sve u
svoju korist ili štetu:
"O VJERNICI, AKO SE BUDETE ALLAHA BOJALI, ON ĆE VAM SPOSOBNOST
DAROVATI
PA ĆE TE ISTINU OD NEISTINE MOĆI RASTAVITI.........." Al-Enfal
29.
Ovu blagodat, moć raspoznavanja i razotkrivanja istine od
neistine, Stvoritelj s.v.t. je podario samo bogobojaznim, onim
koji iskreno vjeruju i Gospodara s.v.t. onako kako treba
poštuju.To je zaista velika blagodat i milost Stvoritelja s.v.t.
jer kome je podarena ova milost on je na stalnom dobitku i
nikako ne može da zaluta niti da se dvoumi.Njegov put je čist i
jasan i nema stranputica.Preduslov za sticanje ovakvog čula,
čula moći rasuđivanja istine od neistine kako smo gore naveli i
vidjeli i kako nam je Stvoritelj potanko objasnio, je kod nas
samih, a to je da sami odlučimo da budemo bogojazni i da
slijedimo Allahovu dž.š uputu da kažemo kao što su i prethodnici
rekli:“Čujemo i pokoravamo se“.Ovo čulo, čulo moći raspoznavanja
i rastavljanja istine od neistine, vrši kontrolu i „čuva“ sva
ostala čula od stranputice, nepotrebnog pokuđenog i
zabranjenog.Ono je dakle nad ili iznad svih ovih čula i ono
djeluje kad dođe iskušenje i kad ga čovjek primjeti, a iskušenja
su stalna i permanentna. Ovo čulo kontroliše to iskušenje,
odnosno, njegov karakter i ako je negativno ono odvraća ostala
čula od tog iskušenja a ako je pozitivno usmjerava ih ka
iskušenju uputstvom Uputitelja.Ovo znači da čovjek koji
posjeduje ovo čulo u svakom je momentu sposoban da rastavi
istinu od neistine, i da postupi tako, a ovo čulo, dakle,
posjeduju isključivo samo vjernici, bogobojazni, oni koji
slijede samo uputu Stvoritelja s.v.t., Kur’an:
„elif lam mim,
OVA KNJIGA,U KOJU NEMA NIKAKVE SUMNJE, UPUTSTVO JE SVIMA ONIMA
KOJI SE ALLAHA BUDU BOJALI;
ONIMA KOJI U NEVIDLJIVI SVIJET BUDU VJEROVALI I MOLITVU
OBAVLJALI I UDJELJIVALI OD ONOG ŠTO IM MI BUDEMO DAVALI; I ONIMA
KOJI BUDU VJEROVALI U ONO ŠTO SE OBJAVLJUJE TEBI (MUHHAMEDE.)
I U ONO ŠTO JE OBJAVLJENO PRIJE TEBE, I ONIMA KOJI U ONAJ SVIJET
BUDU ČVRSTO VJEROVALI.
NJIMA ĆE GOSPODAR NJIHOV NA PRAVI PUT UKAZATI I ONI ĆE ONO ŠTO
ŽELE OSTVARITI.“ Al-Baqara 1-5
To su, dakle,oni koji posjeduju dobrobit ovog čula i koji pomoću
njega pribavljaju sve ostale dobrobiti, jer ko ne posjeduje ovo
čulo, čulo moći raspoznavanja istine od neistine, on luta
stranputicom jer ne slijedi uputu Stvoritelja s.v.t. i
nesposoban je za pribavljanje bilo kakve blagodati!
Čovjek se razlikuje od životinja po mnogo čemu, a vjera je ta
koja jedina daje čovjeku svrhu postojanja i dolaska na
svijet.Allah dž.š preko svojih Pejgambera a.s., dakle, kroz
vjeru, šalje čovjeku uputu baš onako kako ja svakom obećao,
uputa o korištenj svih čula, uputa koja dolazi svijesnim bićima,
ljudima, uputa koja dolazi noma koji je slijede i koji se ne
odvajaju od nje, uputa Kur’ana i sunneta Resulullaha s.a.v.:
„...OD MENE ĆE VAM UPUTSTVO DOLAZITI....“ Al-Baqara 38
Allah dž.š je svakako, svoje obećanje ispunio a moramo i mi
svoje da bi smo bili na pravom putu i da bi bilo onako kako je
dogovoreno.Čovjek je primio i poslednju Allahovu dž.š. objavu
Kur’an, Allahovu dž.š Knjigu objašnjenu, objalodanjenu, i u
praksi i životu Muhammeda s.a.v. potvrđenu i u djelo sprovedenu,
koja je kao primjer svim ljudima u svim dobima i u svim
vremenima i situacijama, kao objašnjenje sveg onog što se tiće
čovjeka i njegova puta i ponašanja.
Čovjek posjeduje moć spoznaje, kojom treba da preko svojih
čula-fenomena spozna istinu koja mu dolazi od Stvoritljea i
Gospodara svjetova s.v.t., da se nakon spoznaje okrene samo njoj
i da je slijedi tokom čitavog svog života kako bi zadovoljio i u
potpunosti ispunio svoju obavezu i pripremio sebi mjesto koje mu
pripada po njegovom položaju u odnosu na ostala stvorenja i kako
ne bi iznevjerio i uslijet toga izgubio svoj ugled, i položaj
kod Stvoritelja s.v.t..
Čovjek se rađa bez trunke znanja i očemu, pa čak ni o sebi, ali
mu je osobina vjere i spoznaje urođena, i bez te osobine se ni
jedan čovjek nije rodio a niti će se roditi, što potvrđuju
brojni experimenti*Čovjek spoznajom spoznaje stvari oko sebe a
spoznaja tih stvari mu ukazuje na Stvoritelja s.v.t., odnosno na
odnos svih stvorenja u odnosu na Njega.Čovjek ima na
raspolaganju vrijema i bit će odgovoran na što i kako će ga
potrošiti.Vjernici su za ovo vrijeme kupili ahiret, odnosno
potrošili su ga na sticanje vječnog dobra a klonili se sticanja
ovodunjalučkih prolaznih dobara.Njihov život je dovoljan da bi
zaradili džennet dok je život nevjernika tijesan i oni ma koliko
žudili da ostvare svoje zamisli neće uspijeti, jer kako su te
zamisli možda duže od njihova života njihove balgodati prolaze
onog momenta kad oni presele sa ovog svijeta i njihove blagodati
su tad prestale za njih postojati.Oni su nezadovoljni i duševno
nemirni.Nevjernici su nesposobni da zarade džennet.Njihov život
je tjesan da ostvare svoje zamisli jer se ta tjeskoba zove
smrt.Kad bi imali bezbroj života oni ne bi zaradili džennet a
samo im je jedan život dovoljan, dakle onaj što imaju, da zarade
džehennem.I kad uzmemo u obzir sklad svih čula i stvari u
prirodi i ako osmotrimo način na koji se sve to odvija i dešava,
stvar će nam biti sasvim jasna.Odnos riječi u Kur'anu i stvari i
događaja u prirodi i oko nas samih nije slučajna ili smišljena
igra riječi, već znakovita i jasna podudarnost kojom ALLAH Dž.Š.
želi da ukaže čovjeku na svoje Atribute i da navede čivjeka na
razmišljanje, aživot nije dug:
„Onaj svijet je blizu; a međusobno druženje je kratko.“
„Mnogo je onih koji dočekaju dan, ali ga ne isprate.I mnog je
onih kojima su zavodjeli na početku noći njihove, ali rasplakane
žene njihove oglase se na kraju njezinom.“
Staza Rječitosti,Ali ibn ebi Talib,govori 168.390.
I zato nemoj da te zavaraju primamljive stvari prolaznog svijeta
ovog jer znaj da glad može da utoli i mala kora ljeba a pohlepu
očiju ne može ni čitav dunjaluk.
"NA ZEMLJI SU ZNAKOVI ZA ONE KOJI ČVRSTO VJERUJU, A I U VAMA
SAMIM-ZAR NE VIDITE?" Ad-Darijat 20-21
Pa neka nas, inša Allah, na ovoj gubitničkoj strani ne bude.Amin