ČULO MIRISA
„A ZEMLJU JE ZA STVORENJA RAZASTRO
NA NJOJ IMA VOĆA I PALMI SA PLODOM U ČAŠKAMA
I ŽITA SA LIŠĆEM I MIOMIRISNA CVIJEĆA...“ Ar-Rahman 10-12
Ogledalo ljepote ogleda se između ostalogi u ljepti mirisa.I
sama zamisao o lijepom i prijatnom mirisu izaziva divljenje jer
je miris obilježje čistoće i vrijednosti.Sam kontrast
suprotnosti značenja mirisa i ružna mirisa dovoljno ukazuje na
njegov značaj kod čovjeka, doduše više psihički i
moralno.Njegova uloga je jasno definisana.On je simbol ukrasa a
ukrase posjeduju samo oni iskreni jer samo to može biti miris a
neiskrenost nosi sa sobom nešto sasvim suprotno.Miomiris cvijeća
je opet nagovještaj smirenosti i uživanja, put ka Stvaraocu
s.a.v. istog, put ka divljenju i ljepoti kako cvijeće za oko
tako i mirisa za nos.Miris izaziva produbljenje
emocija.Posljedni Vjerovjesnik s.a.v.je vrlo lijepo
mirisao.Džennet je miomiris i sve ono što je u njemu.Veza između
mirisa dženneta i onih koji mirišu je veoma bliska.On je
značenje vrijednosti dok je suprotnost njegova pračena ružnim
mirisom.
Pomoću čula mirisa, koje se nalazi u nosnoj duplji, mi smo
sposobni da otkrijemo miris.Da nije ovog čula mi to ne bi smo
mogli spoznati jer drugim čulima ne bi to spoznali s obzirom da
je miris nevidljiv, neopipljiv, nečujan, itd.Zamislite kako bi
izgledao čovjek da nije ovog čula mirisa i kako bi se ponašao u
određenim situacijama pogotovo onih koje su u uskoj vezi sa
čistoćom i higijenom.
Pomenimo da prilikom rada čovjekov organizam uslijed tamperature
i nadastatka kisika, tj. opterećenosti, luči tačnost/znoj koja
je neprijatnog mirisa, pa bi čovjek ne osječajući to hodao
takav.Bilo bi mu svejedno da li prijatno ili neprijatno miriše
jer ne bi uopšte bio ni svjestan toga.Dodirivao bi razne stvari
neprijatnog mirisa koje bi, pritom, ostavljale uticaj na
njega.Kako bi čovjek znao i za ljepotu i prijatne mirise cvjeća,
jer kad ne bi imali ovog čula, cvijeće bi nam izgledalo kao
plastično, bez mirisa.
Sistem ovog čula smješten je u nosnoj duplji koja ga ujedno i
čuva od spoljašnjih uticaja i ostečenja razne vrste.Zaštita ovog
čula vrši se na taj način što mi ovim čulom spoznajemo miris i
kasnije ga prenosimo na našu svjest i dušu i samom tom spoznajom
postajemo svjesni štetnosti ili koristi i ljepote odredenih
mirisa. Postoje dvije grupe štetnih mirisa i to: ona koja šteti
biološke i ona koja šteti moralne funkcije čovjeka.U prvu grupu
spadaju razni mirisi koji bi mogli da prouzrokuja ostečenja
našeg čula mirisa ili drugih sistema koji su u uskoj vezi.Tu
spadaju razni mirisi jakih kiselinskih baza, koji mogu
prouzrokovati oštećenje pluća, te neprijatni mirisi, itd.U drugu
skupinu spadaju mirisi koji uništavaju naš moral i volju a to su
mirisi određenih biljka koji se udisanjem unose u organizam i
koji djeluju na nervni sistem pa tako izgleda da je osoba uzela
odredenu dozu droge ili sretstva za opuštanje što je strogo
zabranjeno jer uništava ne samo našu volju nego i organizam, te
razni mirisi koji bi mogli izazvati nemoral i loše pomisli, koje
ujedno pretstavljaju i grijeh, a to su mirisi koje bi npr. žena,
izvan svoje porodice, tj. na javnom mjestu, stviljajući na sebe
izazvala, namjerno ili nenamjerno, mušku požudu što bi
pretstavljlo velik nemoral/grijeh.Ovakvi postupci, režirani od
strane šejtana, a izvedeni od strane onog ili onih koji su
ostavili uputu i koji slijede zabludu nisu predznak dobra niti
uspjeha, niti morala ni kulture, niti sklada sa Stvoriteljvom
uputom, nego su prijateljevanje sa neprijateljem sa onim koji
čovjeku samo propast želi, jer:
„ŠEJTAN JE, UISTINU, VAŠ NEPRIJATELJ, PA GA TAKVIM I SMATRAJTE !
ON PRIZIVA PRISTAŠE SVOJE DA BUDU STANOVNICI U VATRI.“ Fatir 6
„Uzdržavanje od grijeha je lakše od kajanja naknadnog.“Staza
Rječitosti, Ali ibn ebi Talib, govor 170.