ČULO VIDA
Mi vidimo daleko, postoje oni koji vide još dalje, i postoji
Onaj Koji vidi Sve.Nas ljude daljina sputava i pogledi naši
podliježu određenim zakonim i principima.Pomoću čula vida
sposobni smo da razotkrijemo jedan veliki dio istine o samom
čovjeku a i oko njega. Pomaže nam pri radu i življenju, jer
zamislite, da nije ovog čula kako bi čovjek bio nespretan i
nesretan i prilikom hodanja.Sve bi mu smetalo jer ne bi vidio
puta ni svjeta oko sebe, a da ne govorimo o preciznijim
poslovima i zanatima.Sve bi nam bilo monotono i tužno i vladala
bi tama i crnina svud oko nas, ne bi smo vidjeli ni sunca ni
mjeseca , ni lijepog ni ružnog, ni cvijeća ni duginih boja, ne
bi smo vidjeli ni potomke svoje niti bi smo prepoznali rođake
svoje, ne bi smo znali ni dana niti bismo vrijeme mogli
mjeriti,.......,a sve stvari ne bi mogli ni nabrojiti a da neku
ne ispusttimo (ovo je razmatranje stvari i falinki u postojećim
okolnosti a sigurno je da je Allah dž.š htio mogao sve drugčije
urediti).Velik i Najveći je Onaj koji nam to dobro podari.
Oko čine različiti elementi.Sastoji se iz sedam slojeva, od
kojih svaki ima posebne funkcije.Najveći dio oka je bijele boje,
koji je vješto isprepleten sistemom mreža, koje, također,
obavljaju svoje funkcije i pomažu nam pri gledanju.Sužavajući
krug prema svojoj unutrašnjosti, oko posjeduje jedan znatno
manji krug od onog prvog, bijelog, a koji može biti istkan
različitim bojama kao što su plava, smeđa , zelana, crna, ili
pak, kombinacija tih boja.U sredini tog manjeg kruga, nalazi se
jedna sićušna tačkica koja je ,ustvari, centar oka.Oko, kao
jedna vješto napravljena pečina, posjeduje i vrata, odnosno očne
kapke koji su kao vrata oku i koji štite oko od spoljašnjih
štetnih uticaja a na čijim vrhovima se nalaze trepavice koje
potpomažu zaštitu oka i koje ujedno služe, ne smo kao zaštita ,
nego i kao ukras samom oku.Oko pokreće sistem koji u svom
sastavu broji dvadesetčetiri mišića od kojih svaki mišić ima
svoju ulogu i funkciju.Dkle, to bi bio ukratko očni sistem ili
čulo vida pomoću kojeg mi gledamo svijet oko sebe.Međutim ako
neko misli da je sve ovo dovoljno da bi čovjek mogao vidjeti,
grdno se prevario, jer bez svjetlosti mi nebismo ama baš ništa
ni vidjeli niti okom primjetili.Opet, i to nije dovoljno jer kad
bi frekvencija svjetla bila prevelika ili preniska po mjerilima
našeg oka ili bismo uništili očni sistem ili nebismo primjetili
to svjetlo pa tako ne bi smo opet ništa vidjeli ni primjetili.Pa
razmislite malo o skladu i o uslovima u kojim mi gledamo i o
savršenstvu uvjeta pod kojim mi vidimo, jer mi ne vidimo oko,
iako gledamo sa nijm, nego direktno bez ikakvog zastora ili
mreža i djelova oka (koje ne vidimo kao ni samo oko) vidimo
stvari oko sebe u određenoj jasnoći boji i obliku..
Očnim vidom i spoznajom oka mi smo u stanju da postignemo puno u
napretku i dobitku čovjeka, u izgradnji sa jedne strane
ugodnosti i napredka čovjeka a s druge strane u napretku morala
i karaktera u društvu.Pravi cilj i svrha oka jeste, u stvari,
spoznaja stvari oko sebe, promatranje dokaza u prirodi i u nama
samim, i korištenje tih dokaza, znakova i uputa kako bi se
spoznao pravi put čovječanstva, put u beskrajni mir i sreću,
radost i veselje, da spoznamo istinu oko i da nas istina izvede
na pravi put:
„NA PUT ALLAHOV, KOME PRIPADA SVE ŠTO JE NA NEBESIMA I SVE ŠTO
JE NA ZEMLJI...“ Aš-Šura 53
„ZAR NAGRADA ZA DOBRO UČINJENO DJELO MOŽE BITI NEŠTO DRUGO DO
DOBRO?“ Ar-Rahman 60
Kako postupiti i kako spoznati okom a da ne bude pogrešno, kako
spoznati i pomoću te spoznaje uraditi samo dobro i zaraditi istu
takvu nagradu,.........
„RECI VJERNICIMA NEKA OBORE POGLEDE SVOJE.....“ En-Nur 30
Oboriti pogled znači gledati dole, ali ipak gledati.Gledati
svjetlom upute.O zatvaranju očiju nema ni govora jer bi to
značilo okretanje od upute.Obaranje pogleda znači istovremeno
spoznaju svrhe i pravilno korištenje istog.Gledati dozvoljeno i
negledati zabranjeno put je ispravan.Ovo nam je uputa od
Stvoritelja s.v.t. i jasan znak o načinu upotrebe, svrsi i cilju
čulne spoznaje okom, sa jedne strane, a sa druge strana Allah
dž.š nam nagovještava opasnost koja se krije, odnosno iskušenje
na koje će nas Allah dž.š. stavljati.Ovo predupozorenje, savjet
i naredba ujedno govori o ahlaku i načinu ponašanja vjernika i
načinu iskorištenja oka kako nas naša strast, potpomognutama
šejtanskim provokacijama, nebi navela da skrenemo sa Pravog Puta
i odemo na stranputicu gubeći tako garanciju uspjeha a
dobijajući obećanu propast jer pronevjerom obećanja pozvani smo
na odgovornost.Čovjek je, dakle, upozoren i spoznajom može
uvidjeti istinu pa je ovo obaranje pogleda sasvim razumljiva
stvar i jasna uputa i zaštita vjernicima i „recept“ za
korištenje oka, odnosno, čula vida.Ako čovjek koristi recept
onako kako ga dobije i instrukcije koje su u njemu kako što je u
ovom slučaju „recept za upotrebu oka“.Odnosno, kad čovjek
primjeni zakon koji mu je Stvoritelj s.v.t. propisao, siguran je
da neće pogriješiti jer On s.v.t. najbolje poznaje stvorenja
svojai odgovornost će se snositi upravo pred Stvoriteljrm s.v.t.
pa zato vijernici postupaju po instrukciji i uputi (Kur’anu)
znajući da samo tako neće izazvati loše posljedice-pronevjeru
amaneta. Obaranjem oka čovjek vrši zaštitu sebe, odnosno, svoje
duše karaktera i imana jer čovjek pogledom u ono što je
nedozvoljeno pobuđuje osjećaje koji su negativni za njegove
osobine, pobuđuje požudu i tako zarađuje kaznu a da bi se
izbjeglo ovo potrebno je oboriti pogled.Pogled u nedozvoljeno
osobine su nemorala i duševne slabosti i nestabilnosti, a to
nisu ljudske osobine, te osobine su u velikoj mjeri svojsvene
samo bićima koja nemaju svijest, kulturu i moral.
S obzirom na svoju svjesnost i apsolutnu odgovornost čovjek će
biti, između ostalog, odgovoran i za upotrebu svog očnog
sistema:
"ON ZNA POGLEDE KOJI KRIOMICE U ONO ŠTO JE ZABRANJENO GLEDAJU, A
I ONO ŠTO GRUDI KRIJU;." Al-Mu'min 19.
Dakle, okom se mi pomažemo u razgledanju prirodnog sistema,
njegovog savršenog sklada, te društva oko nas, i spoznajemo neke
stvari koje da nije oka ne bi smo ni primjetili niti znali za
njihovo postojanje.Medutim, čovjek kao svjesno biće ima i
određene "obaveze" prema oku s obzirom da je on "korisnik" oka i
da samim tim ima i pravo na oko ali isto tako i dužnosti,
odnosno, obaveze.Pa je tako, shodno svrsi i funkciji oka, čovjek
zadužen da ga čuva od spoljašnjh materijalnih i duhovnih
uticaja. Pod materijalnim štetama za oko podrazumjevaju se razni
sitni djelovi ili kamenčići, prašina različitih materijala, te
vjetar, pjesak, jako svjetlo, ili ukratko sve ono što bi moglo
svojim direktnim ulaskom u oko izazvati oštećenje samog oka i
tako nam uništiti ili oštetiti vid.Tu nam pomaže i očna tečnost
(suza) koja izvrsno sapira nečistoće a koje je i simbol
pokajanja i intimnih osjećaja.
Pod duhovnim štetama podrazumjevaju se svi zli pogledi sa zlim
ili lošim namjerama, koji uzrokuju oštećenja duhovnog sistema
čovjeka, odnosno ostećenja duše i volje čovjeka.Očni kapci
potpomognuti voljom i duševnom stabilnošću čovjeka su jedino
tako sposobni da se odupru štetnim uticajima pogleda takve
(štetne) vrste,a koji (pogledi) bi mogli prouzrokovati ostečenja
našeg duševnog sistema a samim tim i volju čovjeka koja je i
pokretač čovjeka , pa bi tako i djelovanje čovjeka na neki način
biti falično i nepotpuno.U ovu kategoriju spadaju svi nemoralni
pogledi kao što su npr. pogledi i razgledanja nemoralnih
fotografija, filmova što podstiče strasti (nefs) čovjeka ili
direktnih pogleda iste vrste (pogledi muškaraca i žena u smislu
onih pogleda koji nisu regulisani šerijatskim propisima bračne
zajednice) što jedino može rezultirati raspadom zdrave familije
a poslije tog raspada neminovan je i raspad u društvu, te
zlokobni, mrzovoljni, i drugi pogledi koji ruše moral i
stabilnost duha, na što ukazuji i slijedeći uzvišeni Kur’anski
ajeti:
"ON ZNA POGLEDE KOJI KRIOMICE U ONO ŠTO JE ZABRANJENO
GLEDAJU...." Al-Mu'min 19.
„...I SLUH, I VID, I RAZUM, ZA SVE TO ĆE SE, ZAISTA ,
ODGOVARATI.“ Al-Isra’ 36
Dakle, spoznaja je potrebna nama da bi smo naučili kako da
iskoristimo blagodat oka, blagodati koje su veoma velike, da
njma služimo Gospodaru a pomažemo sebi jer je to samo nama
potrebno da bi bili nagrađeni.Velike su blagodati oka preko
kojih čovjek stiće još veće blagodati.Ono, oko, je kušnja
nama.Zamislite da nam je neko dao imetak da se koristimo njime i
da sa njim zarađujemo još više bez povratka, naravno, uz
odgovornost, a Allah dž. š. ne traži od nas da mu to vratimo jer
mi to nebi mogli učiniti, ne traži da mu vratimo vrijeme koje
nam je podario, da mu vratimo blagodati kojim nas je obasuo,
blagodatima tjela, ljepote, snage, vjere, porodice, islamske
države i društva, i svih ostalih blagodati koje mi nismo u
stanju ni da nabrojimo a kamoli da vratimo, nego traži da mi
sami za sebe privređujemo da sebi pribavljamo karisti onako kako
nas je Stvoritelj prema svojoj uputi, Kur’nu uputio, a obeveza u
svemu tome prema Stvoritelju s.v.t., prema Onom Koji je to sve
nama podario, jeste da budemo samo zahvalni:
„SJEĆAJTE SE VI MENE, I JA ĆU SE VAS SJETITI, I ZAHVALJUJTE MI,
I NA BLAGODATIMA MOJIM NEMOJTE NEBLAGODARNI BITI!“ Al-Baqara 152
Zaista je to veliko Dobročinstvo i Blagodat Stvoritelja
s.v.t..Koliki je imetak oka a koliki su imeci koji se sa njim
postižu uz pravilnu upotrebu oka?I zato zapamti:
„Zora je svanula onome koji ima oči.“ Staza Rječitosti; Ali ibn
ebi Talib, govor 169.