ŠEST(5+1) ČULA - FENOMENA
Allah s.v.t. stvorio čovjeka i dobio potvrdan odovor o
prihvatanju namjesništva zemaljskog.Čovjek je istodobno preuzeo
ogroman teret na sebeo.Opteretivši tako djelove tijela kojim se
djela zbivaju i radnje čine počelo je sticanje i rad u svijetu
ovom i priprema za obračun u svijetu onom.Djelovi kojim se djela
zbivaju zadobili su tako svoje funkcije i prava a čovjek
dužnosti prema njima.I jedno i drugo, i prava dijelova tijela i
dužnosti čovjeka prema njima, jesu izvedeni iz osnove i svrhe
stvaranja čovjeka.Tako se čovjek sastoji iz tih djelova.Koristi
ih davajući im prava njihova a uzimajući koristi pouke preko
njih.Čovjek je zatvoren u okvire djelova tijela svojih i širine
vidokruga njihova pa se uzdiže samo onoliko koliko sam preko
ovih djelova svojih proizvede i privredi.
Allah s.v.t. stvarajuči zamlju stvorio je i razasuo mnoga
stvorenja po njoj i život udahnuo u njih.Postavio je poredak u
kom se svo stvorenja, živa i neživa, nalaze.Spojio je kraj lanca
s početkom njegovim da bi se sve okretalo po volji
Njegovoj.Upotpunio je krug zbivanja i potčinio ih Sebi.Čovjeku
je podario namjesništva.Čovjek je namjesnik.Njegov zastupnik na
zemlji i upravljač njom.Sve ovo On s.v.t. nije stvorio za Sebe
nego radi čovjeka.Podario mu je svrhu i funkciju njegovu te
djelove tjela njegovih.
Čovjeka je Stvoritelj s.v.t. njegov potčinio sebi.Dao mu je
obaveze i dužnosti prema Njemu.Potčinio ga je Poslanicima svojim
i propisao mu obavezu pokornosti uputi i Prenosiocima
upute.Potčinio ge je Imamima i vođama njihovim i pokornost njima
učinio obavezom.Zatim mu je propisao prava čovjekova u sebe
samog i dužnosti izvvedene iz prava čovjekovih tj. djelova
tijela njegova.Zatim mu je propisao ostala prava drugih kojima
je obavezan i za koja če račun polagati.
Djelova kojim se djela zbivaju jest sedam.Svi su spojeni i
povezani.Nihovo djelovanje jeste mogučnast naša i odgovornost
naša.To su oči naše, uši naše, jezici naši, trbusi naši, noge i
ruke naše i stidna mjesta naša.Svi oni imaju prava svoja u nas,
vramena svoja u Stvoritelja s.v.t., zadatke svoje u svijetu
ovom, rokove svoje da bi bili pozvani na odgovornost svoju u
svijetu onom.
U djelovima i oko djelova kojim se djela zbivaju razasuta su
razna čula i povezana zajedno sa njima.Oni tako čine jedan spoj
i međusobnu zavist.Funkcija djelovanja oboga ne završava se na
njima i u djelovanju njihovu nego se pretvaraju u jezik
razumljiv srcu našem.Funkcije djelova kojim se djela zbivaju i
funkcije čula usavršavaju se i dopunjuju dok se ne postigne
potpunost upute.Ova potpunost upravljanja djelovima tjela svojih
karakteristika je odabranika Allahovih s.v.t., tj karakteristika
Poslanika njihovih i imama Ehlulbejta a.s.- nasljednika
Posljednjeg Poslanika Božijeg s.a.v.Kad je uputa potpuna i
slijeđenja je potpuno.Njihova potpunost upute Uputitelja vodi ih
čestitosti i bezgriješnosti.
Čula nam služe kako bi iz svijeta ovog izvukli pouku i da bi
poučavanjem pouke svijeta ovog iskoristili vremena naša u
svijetu ovom i njima otkupili svijet onaj.Čovjek, ustvari, čuje
čulom srca a ne spoljašnjim čulima.Što je oko srca više
otvoreno, čovjek visi sve dalje.Srce je poput pećine a čovjek
poput brda.Pečina uvijek krije tajne brda a srce tajene
čovjeka.Niko ih ne zna sem Uzišeni i Veličanstveni s.v.t.
Otopine srca se slijevaju u pregrade duše.Srce ne vidi
spoljašnjost i svjetlo vanjsko ali ga ono uzima preko čula
spoljašnjih i izražava preko djelova kojim se djela čine
pretvarajući ga tako u govor srca.To je, dakle, spoznaja.Govor
čula razumljiv srcu i sluh srca razumljiv duši te svijesno i
korisno pretvoren u trajno djelo.To je spoznaja čulima i svrha
njena.
Čovjek svojim umom doseže daleko ali ga čula sputavaju u brzini
i daljini putovanja umnog.Um je isprepleten i povezan
čulima.Spoznaja čulima nije samo čulna nego i intelektualna,
razumljiva, pretvorena u nama razumljiv jezik.Svrha čula nije
samo čulna spoznaja nego je duboko urezana u svrhu i smisao
postojanja čovjeka.Čulo djeluje u kombinaciji sa svješću i
razumom te govorom uputom Uputitelj s.v.t. Zavisno od količine
zastupljenih elemenata korisnosti spoznaje čulima imaćemo i
ishod shodan tome.
Čovjek po svojoj konstrukciji posjeduje šest (5+1) čula od kojih
je svako po svom obliku i funkciji fenomen.Pomoću čula čovjek
razotkriva, između ostalog, i dio istine o sebi i oko samog sebe
a ostatak spoznaje Objavom koju prenose Poslanici.Čula, sama po
sebi, tako su konstruisana da se njihova čujnost prenosi
direktno na čovjeka i njegovu dušu i direktno utiču na karakter
i raspoloženje čovjeka.Sva čula su usko povezana jednim lancem,
odnosno, određenim sistemom "MREŽA" pomoću kojih se preko
centara za upravljanje i pokretanje čovjeka, srčanog i moždanog
sistema, prenose ti podaci-informacije direktno i na dušu
čovjeka poput oblaka koji zemlji donose obilnu kišu.Da nije tih
zadobijenih čula čovjek bi bio na veoma velikom gubitku i bio bi
nesposoban da razotkrije određene pojmove i stvari u prirodi, te
bio veoma nespretan u svom kretanju i radu. Sposobnost da čovjek
razotkrije stvarnost oko sebe povlači sa sobom i odgovornost za
ponašanje njegovo, jer s obzirom da je osposobljen za život
odgovoran je i kako će ga provesti.Dakle, čovjek je dobio pravo
da koristi sebe ali i dužnosti prema pravima u okviru područja
svoje odgovornosti.
S druge strane, čovjek, svakako, posjeduje i organe kojim se
djela zbivaju i radnje otpočinju.Njima čovjek pretvara zamisao
svoju u djelo.Djela ima samo dvije vrste: dobra i loša.Pa, tako
čovjek živi i radi koristeći prava svoja u izvršavanju dužnosti
svojih i tako kreće smjernicama Upute ka željenom cilju.Radi u
svijetu ovom za svijet onaj, vječni i neprolazni.Danas se radi
bez obračuna a sutra je bračun za urađeno.
Čula se zasnivaju na različitim osjetilnim bazama pa tako imamo
i različite vrste čula, a sva su nam od veoma velike koristi.
Pomoću čula mi možemo okarakterisati nekakvu materiju te
spoznati njen smisao i funkciju, bila ta funkcija aktivna ili
pasivna a preko postojećih organa izvesti odgovarajuću radnju
ili reakciju. Medutim, kod svakog čovjeka, pojadinačno,
razlikuju se i sistemi ovih čula po svojoj čujnosti.Tako imamo i
više kategorizacija i pojmova za istu stvar, iako je ta stvar,
pri tom, samo jedna i ne razlikuje se sama od sebe, nego se
razlikuju opisi i viđenja ljudi koji je opisuju.Pa tako imamo
više opisa za istu osobu od strane različitih posmatrača iz tzv.
različitih im uglova, pri čemu je data osoba uvijek onakva kakva
je, a razlikuju se, dakle, opisi i karakterizacije posmatrača
koji tu istu osobu (ili drugo) vide dovoljno ili nedovoljno, na
različite načine i u različitim situacijama, odnosno, razlikuju
se čula kojim ljudi daju mjeru stvarima.Ako je čulo korišteno
pravilno pravilna je i mjera stvari koje je čulo sposobno
spoznati. Dakle, ljudska čula se razlikuju kod svake jedinke,
ponaosob, po svom kvalitetu i svom kvantitetu.
Ako bi smo pokušali, stvarno, opisati način na koji mi
doživljavamo čulne osjećaje, vidjeli bi smo samo sisteme
pojedinih čula i približan način na koji oni djeluju.Međutim, to
je samo mehaničko djelovanje a prava bit je u našoj spoznaji i
radu poslije nje tj. u načinu našeg doživljavanja tih pojedinih
čula u duši i duhovnom sistemu čovjeka, koje smo mi i uz sve
rječi i pokrete, te sva pomagala, nesposobni da opišemo ( dužinu
vida, način na koji čujemo, kako osjećamo dodir,
bol,...itd.).Ako uzmemo u obzir da je naše mehaničko djelovanje
rezultat naše volje i misli a ovo rezultat Allahove s.v.t. volje
i ako vidimo da se naši čulni osjećaji direktno prenose na našu
dušu a kasnije, i kako smo rekli, na našu volju koja je i
pokretač našeg mehaničkog djelovanja, vidjet ćemo veoma veliku
ulogu i važnost samih čula, bez kojih bi bili na veoma velikom
gubitku, pa nek je Slavljen i Uzvišen Onaj koji je sve to
stvorio, koji je stvorio čovjeka kao svjesno biće, koje mora i
svjesno koristiti i upotrebljavati sva svoja čula zavisno od
njihovih funkcija a u skladu njihovih namjena a sa tendencijom
maksimalnog iskorištenja i pravilne upotrebe samih tih
čula-fenomna, da bi na kraju postigao željene rezultate i
sopstvenu dobrobit neizbježne vječnosti.
Cilj čula je oplemenjivanje čovjeka u jednom određenom
smislu.Oplemenjivanje u pravcu spoznaje, u pravcu spoznavanja i
realizovanja iste na putu ka Jednom Jedinom.Ono je sretstvo
kojim se ispituje pamet (intelekt).Pamet je svojstvo ljudi,
razumnih i razboritih.Vrijednost već od sveg stvorenog.Ova
blagodat, nama podarena, ali uz apsolutnu odgovornost mora
služiti čovjeku, kao što drveću služi kiša pa daje plodove, kao
što pticama služe krila pa lete, kao što cvijeću služi sunce pa
raste i miriše,....“Kišu“ čulne spoznaje čovjek treba
iskoristiti da bi dao plodove, da bi dobavio koristi za sebe, da
bi na zdravim „krilima“ mogao doputovati na željeno i prostrano,
prelijepo mjesto, uz ugodno, sunčano putovanje bez oluje i
vjetrova, da bi na kraju osjetio miris cvijeća koje je sam
posadio pomoću svoje spoznaje, a koje če na kraju mirisati
koliko bude htio.To je njegov miris vječnosti, miris koji se
proteže onoliko koliko dalekose čovjekova spoznaja protezala i
djelovanje po njoj uporedo sa uputom Stvoritelja s.v.t..
Spoznajom, tj. čulima čovjek spoznaje dio sebe, a kad spozna
sebe spoznao je i svog Uzvišenog Stvoritelja s.v.t. jer su znaci
stvaranja sasvim vidljivi.Spoznatljivi u treptaju oka.Čulna
spoznaa, potpomognuta razumom, predstavlj most na kojem se
životinje zaustavljaju a čovjek ga prelazi što mu daje
mogučnosti da upravlja stvarima i bićima koja su ostala na tom
mostu ili prije njega.Taj most, tj. prag spoznaje razdvaja,
dakle, ljude od životinja, izvodi ljude iz ovog nižeg stanja u
jedno više, ljepše, ugodnije stanje, stanje svjesti, odnosno,
svjesnosti sebe sama i svjesnosti svoje svrhe i postojanja
svjesnosti svoje stvorenosti.Spoznaja uporedo sa uputom vodi
čovjeka Putem Pravim, utrtim.Putem blagostanja i milosti,
zadovoljstva i sreće.Zato je nezamislivo da se čovjek uputi
putem krivim, zapostavi spoznaju uoprkos njenim jasnim i
blistavim znakovima, pa krene za čulima i strasču njihovom, da
zaluta i skrena sa Puta Pravog, da zaslijepi i uslijed gledanja
i prikaza jasnog, da se ogluši i uslijed jasnog i razumljivog
poziva, da se okrene od jasne Istine i da zanemari bogatstvo
koje nosi sa sobom, da sam sebe zaboravi?Zar da bude poput
drveta koje raste u pijesku a priželjkuje kišu, pa kad mu kiša
dođe „osjeti“ samo njen dolazak i prolazak vode kroz pijesak ne
uspijevajući pribaviti za sebe skoro nikakve koristi?
Čovjek je stvoren za nešto veliko, lijepo, dostojastveno.Prvo
govorenje o čovjeku, o tajnovitim silama kojim čovjek uspijeva
nadvladati sile prirode u onolikoj mjeri koliko je to njemu
potrebno, o tajnovitim silama koje poznaje samo Uzvišeni
Stvoritelj s.v.t.Ogroman zemaljski prostor, vode i šume i sve
drugo stvoreni su radi čovjeka, dati mu na upravljanje, kako
kaže Uzvišeni Stvoritelj:
„A KAD GOSPODAR TVOJ REČE MELEKIMA:>>JA ĆU NA ZEMLJI NAMJESNIKA
POSTAVITI !<< (Al-Baqara 30)
Čovjeku su, dakle, podarene tajne sile koje su podudarne silama
u prirodi, pomoću kojih čovjek realizuje Allahovu dž.š.
volju.Čovjek upravlja, na jedan određeni način prirodom, a ne
priroda njime, jer su priroda i ostalo mnoštvo stvari stvoreni
radi čovjeka a ne čovjek radi njih, pa je neshvatljivo i
nedopustivo da čovjek podvrgava sebe ovim stvarima i daje im
imunitet nad sobom, da zaboravlja svoje nemjesništvo na zemlji i
da ge predaje, uključujići i sebe, nekom drugom na
upravljanje.To padanje u ropstvo stvarima i prirodi, odnosno
podvrgavanjem čovjeka stvarima koje su u vlsti njegova
namjesništva, značilo bi izvođenje čovjeka iz ravnoteže života,
iz ravnoteže sa prirodom i skupom mehanizma stvari oko sebe, iz
ravnoteže sa kosmosom, iz ravnoteže sveg što je djelo Jednog
Jedinog Stvoritelja s.v.t.......Time čovjek, svjesno ili
nesvjesno, predaje sebe stvorenjima, prelazi u ropstvo
stvorenjima a zanemarujući ropstvo Stvoritelju s.v.t. koji je
jedini dostojan i vrijedan da mu se robuje.On kaže:
“HVALI IME GOSPODARA SVOGA SVEVIŠNJEG, KOJI SVE STVARA I ČINI
SKLADNIM,
I KOJI SVE S MJEROM ODREĐUJE I NADAHNJUJE....(Al-A’la 1-3)“
i ne remeti sklad koji je u prirodi uspostavljen i koji je
jedino moguć čovječanstvu primjenom Stvoriteljeva Zakona,
savršene upute i programa življenja, Kur’an a.š.
„... A ON JE,ZAISTA, KNIGA ZAŠTIĆENA, LAŽ JOJ JE STRANA, BILO S
KOJE STRANE,
ONA JE OBJAVA OD MUDROGA I HVALE DOSTOJNOGA.“ Fussilat 41-42
čije mudrosti čovjek uz pomoć čulnih osječaja, koji su svakako
neizmjerno bogatstvo, i vremena koje je čovjeku podareno od
strane Stvoritelja spoznaje i uočava život oko sebe uz pomoć
jasnih dokaza a
„MI ĆEMO IM PRUŽATI DOKAZE NAŠE U PROSTRANSTVIMA SVEMIRSKIM, A I
U NJIMA SAMIM,
DOK IM NE BUDE SASVIM JASNO DA JE KUR’AN ISTINA.A ZAR NIJE
DOVOLJNO TO ŠTO JE
GOSPODAR TVOJ O SVEMU OBAVIJEŠT EN?“ Fussilat 53
a zar nije dovoljna naša čulna spoznaja, naše življenje i
postaojanje, djelovanje i ponašanje, pa da spoznamo ovu istinu i
krenemo ka njoj.Zar nam nisu jasni znakovi nebesa i zemlje,
znakovi vjetra i kiše, znakovi primjernih robava Allahovih
s.v.t., znakovi žrtvenika za Njega, znakovi Musaovi i Harunovi
a.s. znakovi Muhammedovi s.a.v., znakovi Kerbale i
.......znakovi mučeništva hazreti imama Huseina ibn Ali a.s.
Da bi čovjek ostvario svoje namjesništvo na zemlji, s obzirom da
nije samac, potrebno je ljudske postupke i težnje usmjeriti ka
ispravnom cilju kako bi se stvarima upravljalo pravedno.To se
može postići samo preko zajednice (Džem’at) koja je sposobna da
so odupre zlu.Način odupiranja od zla postavljen je od strane
Stvoritelja s.v.t. a dužnost je zajednice da ga provodi.S
obzirom da zajednicu ne čine predmeti ne može se ni govoriti sa
aspekta namjesništva, nego isključivo sa stanovišta vodstva, tj,
imamata.Allah s.v.t. je definisao pokornost.On s.v.t. je naredio
pokornost prema Sebi, pokornost prema Vjerovjesnicima, i
pokornost prema onim koji su zaduženi za vodstvo zajednice-imama
(ulul emr).Ovim definisanjem vlasti pravi se ljestvica vlasti
kaja se odražavala u vlasti odabranih vjerovjesnika a.s. od
prvog do Pečata Vjerovjesnika s.a.v. i prenosi se dalje na imame
Ahlulbejta a.s., jer je objava usavršena i upotpunjena pa dalje
nije ni potrebno slati poslanike poslije posljednjeg Muhammeda
s.a.v.Oni su odabrani i očiščeni od grijeha kako bi poslužili
kao prmjer zajednici.Oni su na čelu zajednice i vode je.Allah
s.v.t. je Tvorac svjtla a oni su oni koji drže svjetiljku da bi
i ostali svjetlo vidjeli.Oni su srce zajednice a a zajednica
sretstvo kojim se djela zbivaju.Tako postaju jedan tim i imaju
pravedno djelovanje u pogledu namjesništva na zemlji.Njihova
čula su čula Kur’ana a finalni proizvod tog čula Islamska
Republika.
„O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i
predstavnicima vašim..“ An-Nisa’ 59
Čovjek je, dakle, dobio nešto veliko!Namjesništvo na zemlji i
zajednicu sa vođom (imam).Allah dž.š. ga je uzdiga na visok
polažaj, viši od položaja bića koja rade apsolutno dobro,
meleka, jer su meleci determinirani u svom ponašanju jer nemaju
mogučnost izbora nego rade po narađenju Allaha dž.š. i sprovode
ta naređenja da krajnjosti.Čovjek je, zaista, stvoren za nešto
veliko.Čovjek sa mogučnošču spoznaje čulima i intelektom odvaja
se i razlikuje od meleka i ostalih bića, što vidimo iz njihove
nemogučnosti da razumiju i spoznaju Allahovu dž.š. odluku o
stvaranju čovjeka i stvari za njega, predavanje prirode na
upravljanje čovjeku, tj nemogučnosti kazivanja imena stvari,....
“ A KAD IM (MELECIMA) GOSPODAR TVOJ REČE: <<JA ĆU NA ZEMLJI
NAMJESNIKA POSTAVITI!<<- ONI REKOŠE:
>>ZAR ĆE TI NAMJESNIK BITI ONAJ KOJI ĆE NA NJOJ NERED ČINITI I
KRV PROLIJEVATI?A MI TEBE VELIČAMO I KAKO TEBI DOLIKUJE
ŠTUJEMO.ON REČE.<< JA ZNAM ONO ŠTO VI NE ZNATE.<<I POUČI ON
ADEMA NAZIVIMA SVIH STVARI; A ONDA IH PREDOČI MELEKIMA I
REČE.<<KAŽITE MI NAZIVE NJIHOVE AKO ISTINU GOVORITE!<<>>HVALJEN
NEK SI<<-REKOŠE ONI->>MI ZNAMO SAMO ONO ČEMU SI NAS TI PODUČIO;
TI SI SVEZNAJUĆI I MUDRI<<.>>O ADEME<<,-REČE ON->>KAŽI MI TI
NAZIVE NJIHOVE!<<I KAD IM ON KAZA NAZIVE NJIHOVE, ALLAH REČE
(MELEKIMA:>>ZAR VAM JA NISAM REKAO DA SAMO JA ZNAM TAJNE NEBESA
I ZEMLJE I DA SAMO JA ZNAM ONO ŠTO JAVNO ČINITE I ONO ŠTO
KRIJETE!<< Al-Baqara 30-33
Čovjek je po samom činu stvaranja zadobio visoko mjesto kod
Uzvišenog Stvoritelja s.v.t.Mjesto iznad meleka. Bogatstvom
spoznaje čovjek pretiče meleke u svom položaju, s obzirom da je
ta spoznaja u skladu sa Allahovim dž.š zakonom odnosno samo
djelovanje poslije te spoznaje, te rezultati tog
djelovanja.Izgovorom imena stvari na zemlji dokazan je položaj
čovjeka u odnosu na sva ostala bića, i u odnosu na meleke, koji
su iskazali poštovanje prema čovjeku:
“A KAD REKOSMO MELEKIMA:>>POKLONITE SE ADEMU!<<-ONI SE POKLONIŠE
A IBLIS NE HDJEDE, ON SE UZOHOLI I POSTADE NEVJERNIK.“(Al-Baqara
34).
Klanjanjem meleka čovjeku, meleci su priznali svoje neznanje
stvari na zemlji, tj. nemogučnost spoznaje, priznali su i
potvrdili istini i postupili po njoj nakon naredbe Allaha dž.š
da se poklone čovjeku, jer čovjek zaslužuje kod Allaha dž.š.
takvo, ugledno, lijepo i visoko mjesto pa i da mu se meleci,
naravno sa dozvolom Stvoritelja s.v.t., klanjaju.To je jedna
strana, strana vječnog dobra, strana Allahova s.v.t.(V:56).S
druge strane vidimo poricanje istine, poricanje položaja i
visine čovjeka u odnosu na druga stvorenja, poricanje Iblisa
l.a. da prizna istinu i da postupi po njoj, da učini sedždu
čovjeku i tako izvrši naradbu Gospodara s.v.t.On se uzoholi i
postade nevjernik koji sputava od istine, koji je lažljivac,
lažljivac jer ne priznaje istinu.Pa zar i pored ovog ljudi ne
cijene svoj položaj i svoju ulogu pa se tako prepuštaju stranci
šejtanovoj l.a. i idu ka stranputici jer:
„Propao je čovjek koji ne zna vrijednost svoju.“ Staza
Rječitosti, Ali ibn ebi Talib, govor 149.
Čovjeku je data moć spoznaje, uputa i oslonac na Stvoritelja i
Upravitelja svega, te mogučnost izbora da kad spozna istinu da
je prihvati i tako obezbijedi sebi mjesto, visoko, lijepo, čisto
koje mu je Stvoritelj s.v.t. obećao i pripremio.Čovjek je moguć
spoznati prirodu, zakone,........Poslije te spoznaje slijedi
neminovno dijelo, jer je samo življenje i dolazak čovjeka na
svijet pretstavlja dijelo i neku vrstu radnje, a zatim
samostalna odluka čivjeka ili da, kad spozna istinu krene za
njenim tragom, prizna je i tako postupi u izvršenju svojih
zadaća i skladnosti sa svojom namjenom, prirodom i kosmosom, ili
da poslije spoznaje istine ne prizna istini ko što je ni Iblis
nije priznao, nego da je odbaci i negira i na taj način se
uzoholi i postane nevjernik koji prihvata laž a odbacuje istinu,
postane biće koje odudara od sebe, koje ne sliči sebi po svom
položaju jer ga negira odbacivanjem istine, biće koje ne sliči,
dakle, sebi nego Iblisu l.a. zbog njegovog poricanja istine,
biće koje odudara od svega u prirodi i u kosmosu....., biće koje
je izgubljeno, jer Allah dž.š. kaže:
„>>...OD MENE ĆE VAM UPUTA DOLAZITI, I ONI KOJI UPUTSTVO MOJE
BUDU SLIJEDILI-NIČEG SE NEĆE BOJATI
I NI ZA ČIM NEĆE TUGOVATI.A ONIMA KOJI NE BUDU VJEROVALI I
KNJIGE NAŠE BUDU PORICALI-
BIĆE STANOVNICI DŽEHENNEMA; U NJEMU ĆE VJEČNO OSTATI<<.“
Al-Baqara 38-39
Pomoću čula mi spoznajemo, odnosno spoznaja i signali spoznaje
koji smo mi mogući spoznati odvijaju se preku čula, da bi se
kasnije prenijeli dalje na svijest čovjeka, koja treba da
reaguje, da odluči da prizna istinu ili da je ne daj Bože
negira, u najgorem slučaju. Svi oni koji odluče i krenu za
istinom, za uputom odlučili su živjeti u funkciji sticanja svog
položaja kod Stvoritelja s.v.t..Oni su na pravom putu i
postićiće ono što žele.
“I NEKE MEĐU VAMA BUDE ONIH KOJI ĆE NA DOBRO POZIVATI I TRAŽITI
DA SE
ČINI DOBRO, A OD ZLA ODVRAĆATI, - ONI ĆE ŠTA ŽELE POSTIĆI.“
Ali-Imran 104
„...A KO JE ČVRST UZ ALLAHA, TAJ JE VEĆ UPUĆEN NA PRAVI PUT.“
Ali-Imran 101
Oni su poput pješćanog sata koji broji vrijeme života njihovih i
koji sadrži svaku česticu vremena njihova u blagodati rada i
sticanja za svijet onaj.Oni čija se ni najmanja čestica vremena
ne propušta nego se u dobro ubraja i oni koji svaki momenat,
spremni, očekuju isticanje vremena svojih.
Oni koji i uprkos spoznaje istine ili nehtjenja spoznavanja
istine, nastave djelovati u tom (pogrešnom) pravcu, pravcu ka
stranputici i negiranju istine, osuđeni su na strahovit gubitak
jer istinu svi oni koji je negiraju, nepriznaju i nepoštuju, te
ne žive po njoj, ne mogu uništiti niti poredak koji su donijeli
poslanici a preuzeli imami.Istina postoji i uprkos njihovom
negiranju i nehtjenju da priznaju stvarnost oko sebe iz čega je
lako zaključiti da su svi oni na strahovitom gubitku jer su
nemoćni da išta promjenu a kamoli da ignorišu u pogledu istine:
“A DIJELA NEVJERNIKA SU KAO VARKA U RAVNICI U KOJOJ ŽEDAN VIDI
VODU, ALI KAD DO TOG
MIJESTA DOĐE, NIŠTA NE NAĐE,-A ZATEČIĆE DA GA ČEKA KRAJ NJEGA
ALLAHOVA KAZNA I ON ĆE MU
POTPUNO ISPLATITI RAČUN NJEGOV JER ALLAH VEOMA BRZO
OBRAČUNAVA,-“ An-Nur 39
“ALI NEVJERNICI LAHKOMISLENO SLIJEDE STRASTI SVOJE,...“ Ar-Ruma
29
„..... NJIMA NEĆE NIKO U POMOĆ PRITEĆI“ Er-Rum 29
“...NE ČINI NJIMA ALLAH NEPRAVDU ONI JE SAMI SEBI ČINE“
Ali-Imran 117
“TO SU, ETO, ALLAHOVI DOKAZI; MI IH TEBI ISTINITO KAZUJEMO! A
ALLAH NE ŽELI DA IKOME NEPRAVDU UČINI.“
Ali-Imran 108
Pa tako čovjek zapane u poteškoće, u probleme jer odudara od
stvarnosti jer su problemi u svojoj suštini nesklad. Njihov
nesklad u življenju prema uputi Stvoritelja s.v.t. i svjesno
odbacivanje istine i odavanje čulnim uživanjima, njhovo
nepravilno korištenje te blagodati, odveli su ih je u tamu iz
koje se ne vidi izlaz, na stranputicu čiji su putevi strani i
nepoznati i čiji cilj ne postoji, čiji se cilj gubi a put se
prekida smrću, odnosno preseljenjem svakog takvog pojedinca u
svijet budući.Tim odavanjem i prepuštanjem čovjeka da ga njegova
čula vode u nemoralna i besmislena uživanja čovjek je
pronevjerio svoj zadatak, zanemario svoju ulogu i ponizio i
spustio sebe daleko ispod svog nivoa pa i ispod nivoa životinja:
“KAŽI TI MENI, HOĆEŠ LI TI BITI ČUVAR ONOME KOJI JE STRAST SVOJU
ZA BOGA SVOG UZEO?
MISLIŠ LI TI DA VEĆINA NJH HOĆE DA ČUJE ILI DA NASTOJI DA
SHVATI? KAO STOKA SU ONI,
ČAK SU JOŠ DALJE S PUTA PRAVOG SKRENULI.“ AL-Furkan 43-4
Ma koliko bila fascinantna naša čula i sam način na koji se
osjećanje odvija, naša čula su ograničana na jedan krug ili skup
stvari i uslova pod kojim se ti procesi čujnosti, a kasnije i
same spoznaje, odvijaju.Mi vidimo i spoznajemo ali i uprkos
našem vidu vid orla i sokola nas zadivljuje ali daljina i orlov
vid sputava.Mi, također, čujemo ali nas sluh psa
zadivljuje.Radom stižemo i u svemir a intelektom se protežemo
mnogo brže i dalje od zakona mežaterijalnoti, itd., dok ne
spoznamo preko tih svojih čula da smo ograničeni, da postoje
drugi koji su sposobnije nešto od toga osjetiti (zavisno od
njihove svrhe i potrebe), i da znamo samo onoliko koliko su naša
čula sposobna registrovati a naš um spoznati jer:
“ ....OD ONOGA ŠTO ON ZNA - DRUGI ZNAJU SAMO ONOLIKO KOLIKO ON
ŽELI....“ Al-Baqara 255
“...PRAVI PUT SE JASNO RAZLIKUJE OD ZABLUDE !ONAJ KO NEVJERUJE U
ŠEJTANA A VJERUJE U ALLAHA -
DRŽI SE ZA NAJČVRŠČU VEZU, KOJA SE NEĆE PREKINUTI...“ Al-Baqara
256
Kolika treba da bude ta naša veza sa Stvoriteljem s.v.t., koliki
obim zalaganja i opterećenja ne zavisi ni od čega, sem od
Mudrosti i Pravde Stvoritelja s.v.t., koji nas je stvorio i
rekao da :
“ALLAH NE OPTEREĆUJE NIKOG PREKO MOGUČNOSTI NJEGOVIH: U NJEGOVU
JE KORIST DOBRO KOJE UČINI, A NA NJEGOVU ŠTETU ZLO KOJE
URADI...“ Al-Baqara 286
Pa neka čovjek odluči sam, može da bira samo dva puta pravi i
krivi, jer treći ne postoji da bi se mogao dvoumiti, može da
bira da radi za sebe ili protiv sebe jer je to Volja Stvoritelja
Koja je dopustila čovjeku dio slobode da sam odabere dobro ili
zlo, istinu ili neistinu, a pripašće mu od dobra ili od zla samo
ono što sam uradi i ono na čemu svoje vrijeme potroši.Jer, kako
kaže naš imam Džafer a.s.:
„Allah s.v.t. nas ne primorava, ali nam nije dao ni potpunu
kontrolu“
Prvo što čovjek treba da uvidi i spozna da bi mogao uspješno i
kvalitetno djelovati jeste svrha čovjeka i cilj čovjeka jer se
bez tog ne može ni zamasliti a kamoli sprovesti bilo kakav život
čovjeka.Zamislite kako bi izgledalo da jedan monter ide na
obavljanje zadatka a ne poznaje ni vrstu posla ni mjesto na kom
se posao treba obaviti, da jedan poštar nosi poštu ali ne zna
adresu, da jedan vozač vozi ali ne zna kud,.......Mnogo je
primjera različitih a samo im je jedna zajedničkost:svi oni su
osuđeni da lutaju „voze“ i traže adrese koje ne znaju, svi su
oni onemogućeni u obavljanju svog posla jer ne zanju svrhu ni
način tog obavljanja posla što praktički znači da rezultat tog
posla mora izostati jer su zbog svoje nespoznaje ili djelimične
spoznaje onemogućeni da obave posao i tako dođu do cilja.Cilj im
je nepoznat pa ne mogu ni naći nešto što ne znaju gdje da
traže.Međutim, oni obavljaju posao i bit će pitani za njega, tj.
preneseno na čovjeka, čovjek živi i bit će pitan za svoj život
bez obzira bio on svjestan toga ili ne bio, išao on putem pravim
ili krivim, radio on dobro ili loše sve je to u njegovu korist
ili štetu:
„ZATIM ĆE TE TOGA DANA ZA SLADAK ŽIVOT BITI PITANI SIGURNO !“
At-Tekatul 8
„ONAJ KOJI BUDE URADIO KOLOKO TRUN DOBRA - VIDJET ĆE GA,
A ONAJ KOJI BUDE URADIO I KOLOKO TRUN ZLA - VIDJET ĆE GA.“
Az-Zilzal 7-8
Svako čulo koje čovjek posjeduje ima određenu funkciju i način
djelovanja.Čula su različita i različiti su im domeni djelovanja
i dimenzije koje su sposobni da primjete i registruju.Dakle,čula
su različita ali im je cilj jedan:spoznaja čovjeka i njegove
svrhe, njegovog postojanja i dolaska na svijet, njegovog vremena
boravka i djelovanja na njemu (svijetu) te na koncu, čovjekovog
preseljenja i odlaska sa svijeta ovog.Ova spoznaja je ujedno i
podsticaj i dobrim svojim djelom i spoznaja Stvoritelja ljudi,
Gospodara ljudi Koji nam pruža dokaze u svemu pa i u nama
samim.On s.v.t. nam preko čula otvara i krči put ka istini.
„NA ZEMLJI SU ZNAKOVI ZA ONE KOJI ČVRSTO VJERUJU A I U VAMA
SAMIM-ZAR NE VIDITE?“ Ad-Dariyat 20-21
Dakle, preduslov za življenje, kvalitetno i moralno društvo,
svjesnu porodicu, organiziran sistem i zajednicu, ...itd. nije
ništa drugo nego naša spoznaja čulima koja se kasnije pretvara u
djelo.Nije, dakle, dovoljno samo spoznati nego je neminovno i
djelo, odnosno radnja, da bi se nešto dogodilo.Ta sama radnja i
djelovanje ćovjeka mora biti u skladu sa namjenom čovjeka i
skladu sa spoznajom čovjeka i spoznajom Stvoritelja s.v.t. Koji
i jeste odredio namjenu čovjeka i način njegovog djelovanja te
put ka cilju, Jednom Jedinom, put ka Jednom Jedinom Stvoritelju
i Gospodaru sveg što je stvoreno.Na tom putu, čovjeka je njegov
Gospodar i Stvoritelj s.v.t. veoma dobro opskrbio da mu ne bi na
putu ništa nedostajalo i falilo te bi uslijed te falinke čovjek
bio onemogučen da stigne na cilj.Čovjek je opskrbljen čulima
kojim čovjek spoznaje pravi put.Čula su potpomognuta razumom i
svješču i bistrinom njhovom te djelovima kojim se izvršavaju
radnje tako da čovjek ima sve što mu je potrebno za
(ovodunjalučko) putovanje, snagu svjesti i uma, snagu spoznaje
kojom uspješno nadvaladava sile oko sebe i iskorištava ih i
neprestanu urođenu svijest o svrsi i cilju čovjeka te dokaze u
prirodi koji ga navode na stalno razmišljanje i svjesnost
odgovornosti i položaja koji mu je podaren na povjerenj uz
neprestanu misao o svojoj zadaći i ulozi na zemlji, ali ima i
onih:
„ONI ZNAJU SAMO SPOLJAŠNJU STANU ŽIVOTA NA OVOM SVIJETU, A PREMA
ONOM SU RAVNODUŠNI.
A ZAŠTO NE RAZMISLE SAMI O SEBI? ALLAH JE STVORIO NEBESA I
ZEMLJU
I ONO ŠTO JE IZMEĐU NjIH - SA SVRHOM I DO ROKA ODREĐENOG „
Ar-Rum 7-8
„SVE ŠTO JE NA ZEMLJI MI SMO KAO UKRAS NJOJ STVORILI DA ISKUŠAMO
LJUDE KO ĆE SE OD NJIH LJEPŠE VLADATI.“ Al-Kahf 7
„SVAKO ŽIVO BIĆE SMRT ĆE OKUSITI!MI VAS STAVLJAMO NA KUŠNJU U
ZLU I DOBRU I NAMA ĆETE SE SVI VRATITI.“ Al-Anbiya 35
Dakle, to je život: razum koji „upućuje" jasan i ispravan put
poslije čulne spoznaje, kasnije, pomoću uma i svjesti preko
djelova kojim se djela zbivaju, blistavo pretvorene u djelo,
istrajno podnošenje kušnji i iskušenja uz svjetlo i neizmjernu
snagu Upute Stvoritelja potpuno prenošenje Vjerovjesnikovo
s.a.v., te zalaganje i doprinos čovjeka koji gradi sebe,
porodicu i društvo, kvalitetno, moralno, i dobrotvorno koje se
brine o svakom pojedincu, ukratko:
„RECI: '' KLANJANJE MOJE, I OBREDI MOJI, I ŽIVOT MOJ, I SMRT
MOJA
DOISTA SU POSVEĆENI ALLAHU, GOSPODARU SVJETOVA,“ An-An’am 162