Uvodna riječ
Svaki korak čvjekovog istraživanja civilizacije, kulture i
vremena doprinosi spoznaji čovjeka.Ta spoznaja ga vodi i stvara
određenu sliku tog vremena i civilizacije otkrivajući tako
uzroke i posljedice njihove.Na taj način čovjek donekle shvata
pojave oko sebe.
Analizirajući prošlost i sadašnjost čovjek stiče odgovorajuće
stavove o vremenu i dogaćanju.Analizu i stanje vertane, uzroke i
posljedice, čovjek memoriše u jedan sklop podataka i u slučaju
potrebe koristi ih u vremenu u kom su mu potrebne. Međutim, bilo
kako da su tačni podaci i uzročno-posljedične veze čovjek donosi
sud samo onoliko koliko je sposoban da spozna ili onoliko koliko
mu interesi i mogučnosti dosežu.Na osnovu toga imamo sasvim
različite kategorije ljudi.
Osim toga, čovjek u svom svakodnevnom djelovanju upotrebljava
sebe, tj djelove tjela svog, i sobom izvodi odgovarajuče radnje
koje čine jedan ambijent životnog prostora čovjeka.Često su
radnje koje čovjek izvodi i koje dopušta sebi neosnovane
nepravedne, nedorasle, ...., i nisu u okvirima svrhe življenja
čovjeka nego služe ili ograničenoj spaznaji ili interesima
različitim koji su, opet, rezultat mišljenja samouvjerena usljed
spoznaje falične.Rezultat mišljenja ovakva je, dakle, proizvod
spoznaje ograničene usljed mogučnosti ograničene.Granice
spoznaje vidljive su svakako.Djelovanje poslije spoznaje
ograničene također je u kladu s njom. Pošto je čovjek ograničen
mogučnošću analiziranja, shvatanja i spoznavanja te je ograničen
granicama mogučnosti izvedbe radnje on nije sposoban ni
adekvatan da donosi konačne sudove, zakone, i odredbe jer
poznaje stvarnost djeloimično i nepotpuno.Ako donese bilo kakav
sud ili odredbu usljed nepotpunosti znanja i ograničene
mogučnosti spoznaje dovešče tačnost i pravednost suda ili
odredbe u pitanje što će doveti u pitanj i izvedbu radnje u
životnom ambijentu društva.Zato je čovjek uslijed svoje
ograničenosti prinućen da živi i djeluje u okvirima svojih
ograničenih mogučnosti.
Međuitim, bez obzira na mogučnosti i ograničenost , čovjek je u
fazi življenja i kretanja, razmišljanja i djelovanja.Čovjek
povezuje stvari oko sebe i djelima ih formuliše u jedan ljepši i
uzvišeniji oblik, korisniji i svrsishodniji pojedincu i
zajednici. Zbog toga je potrebno postaviti pitanje, s obzirom na
ograničene mogučnosti čovjeka, kakva je istinska svrha
potpunosti življenja i odgoja čovjeka do zrelosti i koji mu je
cilj.Zbog čega spoznaja i korištenje spoznaje u odgovarajućoj
situaciji i po potrebi?Zbog čega rađanje življenja, i smrt,
odnosno preseljenje?Zašto djelovanje i preuređenje okoline ?
Zašto kultura, etika, moral, ponašanje, dostignuće, znanje,
civilizacija....?
Uzimajuči mogučnosti čovjeka vidimo da je on sposoban da dadne
samo djelimične odgovore i teorije o postojanju i svrsi života
oko njega.Kolikogad da se trudio on daje samo dio podataka ili
teorije, a nikako konačan sud ili zaključak.To dokazuju
svakodnevna usavržavanja i izumi od polja medicine do
astrologije i svemirskih otkrića.Stalna promjena ljudskih zakona
i donošenje novih državnih uređenja kjai su najčešće podudarni
interesima vladajućih.Dakle zaključivanje i odluke na ovakav
način su oslonac slab i rješenje kratkotrajno.
Da bi se dobila potpuna slika svega što nas okružuje, pa i
čovjeka i prirode same, i da bi se u potpunosti dobio odgovor i
tako svatila Istina cilj i svrha življenja, djelovanja i
korisnosti radnji koje čovjek obavlja, moramo imati na umu da
niko ko ne posjeduje apasolutno znanje ne meže donjeti odluku
konačnu ni presudu pravednu, ni uputu pravu ni svrhu istinitu ni
cilj konačni.
Dakle , jedino je sposoban i istinit u svemu Onaj koji je sve
stvorio i Koji poznaje znakove stvaranja do u tančine, koji zna
početak i kraj svega, uzroka i posljedica,..........,Onaj Koji
je apsolutni znalac i prethodnik svemu.On daje sudove i odredbe
sve sa svrhom i rokovima svoji u vremenu određenom.Samo je Allah
s.v.t. potpun i apsolutan, Gospodar svega. Obilan u davanju i
Pravedan u presudi.On s.v.t. je jedini koji sve poznaje i može,
samo
Kako jd Allah s.v.t. Sveznajuć i Svemoguć, jedini Stvaratelj
svega On je i upućen u stvaranje i svrhu njegovu.Kako On nema
potrebe ni za kim, jer je potpuno Neovisan, jedino On je u
stanju da bez pristrasnosti daje sudove.On je dostojan da daje
upute i samo On određuje svrhu i cilj čovjeka šaljuči upute
ljudima preko vjerovjesnika a.s. i nasljednika njihovih
a.s.Upute i obavještenja, definisanja i stanja čovjeka u odnosu
na društvo i prirodnu sredinu u kojoj se nađe u potpunosti daje
samo Onaj Koji ih potpuno i poznaje.Samo je Allahova s.v.t.
uputa potpuna i vrijedi u svakoj situaciji, na svakom mjestu u
svakom vremenu i samo uputa Stvoritelja s.v.t. izvodi čovjeka iz
zabluda usljed njegove ograničenosti, potstiče ga na rad i
učenje, spoznaju i djelovanje preko djelova tijela kako bi se
proizveli rezultati po uputi ka cilju i svrsi življenja
čovječanstva.
Znači:samo Allah s.v.t. svara i kao takav obavještava čovjeka o
stvaranju.Kako je čovjek dio stvorenog, naravno onako kako je to
Allah s.v.t. htio on prima uputu i osposobljn je za prijem
iste.U uputi se nalaze svi odgovori na stanje u kom se čovjek
može naći i zadesiti.Uputa je potpuna i premnošenje njezino.U
njoj se nalauzi obavjest o onom što se osječa i čim se
osjeća.Ona obuhvata potpuno sve domene čovjekovih osjetila i
spaja ih u krug.Osjetilni krug je isprepleten i povezan.Ako je
uputa potpuna i spoznaja upute onda je i ovaj osjetilni krug u
apsolutnom značenju kruga, tj, bez ispupčina i udubljenja na
njemu potpuno shodan uputi.
Allah s.v.t. nas nije primorao ni našto niti nam je dao potpunu
slobodu.Prema tome, ova sloboda čovjeka ogleda se u tome da
čovjek može da se opredjeli za slijeđenje upute ili ne
slijeđenje.Kao posljedicu slijeđenja upute dobiva nagradu shodnu
slijeđenju a posljedica neslijeđenja je, naravno, nešto sasvim
suprotno.Na čovjeku je da odluči kako će urediti svoj osjetilni
krug s obzirom na prisutnost upute i na dio slobode koju
posjeduje.Mudrost stvaranja čovjeka i njegova življenja zasniva
se i na slobodi izbora kako bi čovjek na kraju mogao biti pozvan
i pitan za ono što je mogao dobrovočljno činiti, bez prisile, na
način na koji je to propisano ili na način suprotan jer u
protivnom, kad bi bio primoran ne bi snosio nikakvu odgovornost.
Dakle, znanje Sveznajućeg je mjerilo, a putokaz u uputi i
potpunom prenošenju njezinu.Osječaj je u čovjeku a ono što se
osjeća nadohvat njega kao iskušenje njemu a slijeđenje kao
priprema u poziv na odgovornost.
„Šta vam je, zašto se Allahove sile ne bojite,
a On vas postepeno stvara ?! Nuh 13-14
Allah je - nema boga osim njega - Živi i Vječni ! Ne obuzima Ga
ni drijemež ni san ! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što
je na Zemlji ! Ko se može pred Njim zauzimati bez dopuštenja
Njegova ?! On zna šta je bilo i prije njih i šta će biti poslije
njih, a od onog što On zna - drugi znaju samo onoliko koliko On
želi.Moć Njgova obuhvata i nebesa i Zemlju i Njemu ne dojadi
održavanje njihovo; On je Svevišnji; Veličanstveni ! Al-Baqara
255
dalje >>
ŠEST ČULA-FENOMENA