Uloga make u odgoju djeteta



Moderan način življenja potstiče ženu da ima visoko obrazovanje i uspješnu karijeru. Međutim, ženina uloga kao majke za društvo je daleko važnija od svih drugih zanimanja. Od jakih i zdravih porodica nastaje jako i zdravo društvo. U izgradnji takve porodice majka igra nezamjenljivu ulogu, i u tome je pravo mjerilo njenog uspjeha. Uspješno podizanje djece je pravi i stvarni izazov za svaku ženu.

U islamu žena ima najveći položaj i najviše je poštovana kao majka. Imam Zejnul Abidin kaže o pravima majke:

“Pravo tvoje majke jest da znaš da te je ona nosila gdje niko nije nosio nikog, davala ti plod svog srca koji niko nikom ne daje i štitila te svim svojim djelovima tijela. Nije se brinula ima li šta jesti sve dok ti jedeš, ima li šta piti sve dok ti piješ, ima li šta obući sve dok si ti obučen i što je ona na suncu sve dok si ti u hladu. Ostavljala je san radi tebe, štitila te od vrućine i studeni, i to sve da bi te imala.”

Pri traženju žene za brak posebno se naglašava da se traži ona sa visokim moralom. Poslanik Muhammed s.a.v. je rekao: “Gledajte da se ženite iz dobre familije jer geni imaju utjecaja na potomstvo.” On je također potsticao muslimane da žene čestite žene da bi imali čestitu djecu, dok je bio protiv izabiranja žene samo zbog njene ljepote ili bogatstva.

Majka zaslužuje više poštovanja i pažnje i od samog oca. Ovo zaključujemo iz Poslanikovih riječi upućenim Hakimu b. Hizamu, kada je ovaj pitao kome treba najviše dobra činiti. Poslanik mu je rekao majci, a kada je ovaj upitao o sljedećoj osobi, Poslanik s.a.v. mu je ponovio “Majci.” Tako je bilo kada je ovaj upitao i treći put. Tek kada je Hakim upitao četvrti put Poslanik s.a.v. mu je rekao da poslije majke dobro treba činiti i ocu.

Jedna žena se žalila Poslaniku s.a.v. što njima nije bilo dozvoljeno da učestvuju u džihadu (borbi) na Allahovom putu, misleći da su spriječene da zarade nagradu šehida i boraca na Allahovom putu. Poslanik s.v.a. joj je objasnio da je žena borac na Allahovom putu (mudžahid) od trenutka kada zatrudni pa sve dok se ne porodi, i od trenutka kada počne da doji pa sve do trenutka kada prestane. Ako bi se desilo da umre za vrijeme trudnoće ili dok doji dijete, umrla bi smrću šehida. Odgojiti čestito djete smatra se za jedno od najboljih dobrih dijela. Za njega je majci propisana velika nagrada, u Ovom i Onom životu.

Majčinu ljubav ništa i niko ne može zamjeniti. Dijete se uvijek treba osjećati voljeno i biti sigurno u majžinu ljubav, čak i onda kada zaslužuje prijekor. Majka je izvor sreće i čini djecu privrženim kući. Ono što majka daje ničim se ne može otplatiti, i samo uz Allahovu pomoć dijete može zahvaliti majci na pravi način.

Dobra majka uvijek stavlja djetetove potrebe na prvo mjesto. Ovo se mora imati na umu, naročito u ova moderna vremena u kojima neke žene pridaju veću vrijednost zapošljenju i karijeri nego ulozi majke i supruge. Kuća će uvijek biti ženino najvažnije radno mjesto gdje se od nje očekuje da uloži napor i žrtvu. U stvari to nije žrtvovanje nego investiranje koje će joj kasnije donijeti mnoge koristi.

Majka uvijek nastoji zaštiti dijete i pružiti mu sigurnost. Neke majke ponekad pretjeruju u tome. Mudro je dopustiti da se dijete susretne sa problemima, naravno onim koji će odgovarati njegovom uzrastu i okolnostima. Razmaženo dijete neće biti u stanju suočiti se sa stvarnim životnim problemima.

Kada se rodi, dijete nema nikakvo znanje o svijetu. Preko ono majke stiče prva iskustva u njemu. Njegov pogled na svijet, kao i način razmišljanja, težnje i navike će uveliko zavisiti o majci. Dijete će odrasti, i možda će se promijeniti, ali šta nauči u tim prvim godinama pamtit će do kraja života.

Kako je majka najvažnija osoba u životu svake osobe, ona je uveliko oponašana. Njene navike i ponašanje postaju primjer koje dijete slijedi i usvaja. Sve što dijete vidi, od načina oblačenja, kretanja i govora, ostavit će traga na djetetov karakter. Kaže se s pravom da je majka bolja od stotinu učitelja.

Dijete će slijediti majčin primjer mnogo godina, čak i onda kada ne treba biti slijeđen. To je nesvjesna reakcija za čije mijenjanje se mora uložiti veliki napor. Zbog ovoga se svaka majka treba odgovorno prihvatiti uloge uzora njenoj djeci. Mnogima teško pada da uvijek paze na ponašanje pred djecom. Ali to je i za njih dobra vježba pomoću koje će promijeniti neke svoje loše osobine ili će usvojiti lijepe. Islam ne zahtijeva od njih savršenost nego spremnost da se promijene da bi bile dobar primjer djeci.

Mnogi uspješni ljudi priznaju uloge njihovih majki u postizanju njihovog uspjeha. Veliki alim, Murtaza Ansari, gorko je plakao kada mu je umrla majka. Jedan od njegovih učenika mu je prigovorio zbog toga, misleći da jednom tako velikom učenjaku ne priliči da plače nad smrću stare majke. Murtaza Ansari mu je ovako odgovorio: “Ti kao da ne znaš vrijednost majke. Odgoj koji mi je dala, i sve teškoće koje je zbog mene prolazila, pomoglo mi je da postanem ono što jesam danas.”


Svaka majka treba posjedovati sljedeće kvalitete:

· Da bude svjesna svojih odgovornosti.

Biti majka je zanimanje i karijera. One žene koje namjeravaju biti majke trebaju biti spremne uložiti trud i vrijeme, i moraju prići tom poslu planski i osmišljeno. Dužnost im je da se obrazuju za taj zadatak i pronađu za njega odovorajući metod i tehniku.



· Da postavi jasne ciljeve.

Majka mora uvijek znati šta očekuje od djeteta, i to mu mora jasno dati do znanja. Nije mu dovoljno samo govoriti da bude dobro i poslušno. Ono mora tačno znati šta se od njega očekuje. Ponekad će mu reći da složi oprane sude. Ako mu nije prethodno objasnila način kako i mjesto gdje ih složiti, ono će uraditi po svom nahođenju, čime možda ona neće biti zadovoljna te će mu reći da je aljkav ili nepažljiv. Da bi se to izbjeglo potrebno mu je prvo pokazati kako se slažu sudi. Tako slično, primjer mu se mora dati kako da se ophodi sa drugima, kako da se ponaša u društvu i sl.


· Potsticati djecu prema njihovim mogućnostima

Poslanik s.a.v. je rekao: “Ljudska bića su kao rudnici zlata i srebra,” čime se hoće reći da svako ljudsko biće dolazi na svijet sa potencijalom koji se treba iskoristiti u korisne svrhe. Djeca imaju sposobnosti pomoću kojih mogu biti uspješni u raznim oblastima. Neka pokazuju umijeća i zanimanje u jednom polju dok druga izabiru druga. Dobra majka ne poredi jedno dijete sa drugim nego nastoji da iz svakog otkrije najbolje u njemu. Ona pomaže dijetetu da razvije njegove sposobnosti u svakoj oblasti u kojoj ono pokazuje interest i mogućnost.



Vjersko obrazovanje

Na ramenima svakog savjesnog roditelja leži jedna od poslaničkih dužnosti. Kako su Poslanici dolazili da nauče ljude Božijoj vjeri i propisima, tako su i roditelji dučni da nauče svoju djecu pravim vjerovanjima i dužnostima prema Stvoritelju. U Kur’anu stoji: “O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje sačuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti.” (K.66 : 6)

U današnjem društvu mnogo pažnje se obraća na sekularno obrazovanje. Ono je zaista i važno, ali za jednu uravnoteženu, srećnu ličnost, vjersko obrazovanje ne smije biti zanemareno. Danas sa fakulteta izlaze mladići i djevojke visokog obrazovanja, ali niskog karaktera i morala.

Šta se tačno misli pod vjerskim obrazovanjem? Ono se sastoji iz sljedećih vjerovanja i postupaka:



Vjerovanja

Čvrsta vjera u Svoritelja je izvor svakog dobra. Od djeteta koje raste sa vjerom u Boga nastaje savjesna osoba, čiji život ima smisao i koja je spremna prihvatiti se njenih životnih odgovornosti. Djeca moraju biti učena o Božijem postojanju i veličini darova kojima nas je okružio. Priroda, nauka i dr. mogu biti korišteni da se pokače Njegovo znanje, mo i mudrost.

Djeca se ne smiju učiti da Bog samo čeka da neko pogriješi da bi ga kaznio. Neki roditelji djecu plaše Bogom da bi ih odvratili od nevaljalih djela. Mada je neophodno ponekad govoriti i o kazni, mnogo korisnije je koncentrisati se na pozitivnu stranu. Allah je milostiv, voli svoja stvorenja, želi im pomoći i uputiti onome što je bolje za njih. Treba učiti djecu da vole Allaha, da se oslanjaju na Njega i da traže ono što trebaju od Njega. Ovakav pozitivan odnos pomoći će djeci da izgrade jednu dugotrajanu i čvrstu vezu sa svojim Gospodarem.

Djeci treba postepeno predstaviti pojmove smrti i života poslije nje. Roditeljima se savjetuje da govore o tome s vremena na vrijeme, i da sačekaju kada djeca malo odrastu, jer to može zbuniti mlađu djecu. Smrt u porodici ili komšiluku može se koristiti da se ukaže na činjenicu da su ljudi smrtni i da će se svako od nas na isti način morati susresti sa smrću jednog dana. Najbolje je biti iskren sa djecom.

Također je neophodno da djeca razumiju ulogu Poslanika, i zavole poslanika Muhammeda s.a.v. i Imame iz njegove porodice. Ovo se može postići čitanjem o događajima iz njihovih života i obilježavanjem datuma njihovih rođenja i smrti.



Praktikovanje

Druga stvar koju treba učiti djecu je da postupaju prema onome što vjeruju. Od ranog doba dijete treba potsticati da klanja, čita Kur’an, uzima abdest i dr.. Treba iskoristiti period u kojem su djeca spremna oponašati roditelje i pokazuju interes za klanjanje i namaz. Ako se tada ne naviknu na praktikovanje, i posebno ne zavole klanjanje, morat će se prisiljavati kasnije.

Dnevni namaz je najvažnija stvar u islamu, i dužnost roditelja je da se pobrinu da dijete klanja pravilno i redovno. Poslanik Muhammed s.a.v. vezano za ovo kaže: “Naučite djecu da klanjaju kada navrše sedam godina, i tucite ih ako neće da klanjaju kada navrše deset godina.” Tako, ako dijete postane baligh i ne želi da klanja dužnost roditelja je da ga prisili na to.

Djecu treba nadgledati kada počnu sama klanjati. Mnoga djeca klanjaju brzo, tako da njihove kretnje više liče vježbama nego namazu. Ako je ikako moguće ona trebaju klanjati zajedno sa roditeljima, da bi ih polahko i pažljivo pratili i oponašali. Ponovljen nekoliko puta takav način klanjanja postaće im navika. Nije dobro tražiti od njih da klanjaju sama u svojim sobama van domašaja roditeljskog pogleda. To ih može navesti da prestanu klanjati i još da o tome lažu. Dijeca se nikad ne smiju stavljati u situaciju u kojoj će doći u iskušenje da lažu. Šejtan je veoma snažan i lukav, i djeca su za njega lahak plijen.

Što se tiče posta, lijepo je slijediti primjer koji nam daje imam Dafer Sadik: “Mi govorimo našoj djeci kada navrše sedam godina da poste bar dio dana. Tako, ako ožedne oko podneva ili kasnije oni prekinu post. Ovako se polahko navikavaju i pripremaju da lakše isposte čitav dan.”

Još jedna od važnih roditeljskih islamskih obaveza je da nauče djecu čitati Kur’an. Pored čitanja, dijete treba potsticati na razumijevanje onoga što pročita. Ovo se može postići čitanjem prijevoda ili još bolje, učenjem arapskog jezika.

Ahlak je veoma važan aspekt odgoja koji ni u kojem slučaju ne smije biti zanemaren. Lijepo ponašanje je ključ za čestit život. Dijete treba učiti o plemenitim vrlinama, kao što je iskrenost, ljubaznost, pravednost, zadovoljnost i sl.. Mora biti učen kako da izbjegne zavist, ogovaranje, pohlepu, pretjerivanje i druge ružne osobine. Takvi momenti, u kojima se može dati uputa ili lekcija iz ahlaka, javljaju se mnogo puta u svakodnevnom životu. Mala opomena ili razgovor često ostavljaju željeni efekat. Mnoga djeca pamte roditeljske savjete i kada odrastu, tako da roditelji nikad ne smiju potcijenjivati efekat njihovih riječi i dijela.



Kako odgojiti djecu u vjeri?

Djela puno više govore od riječi. Roditeljska naređenja da klanja neće imati nikakvog značenja ako dijete ne vidi roditelje da oni sami klanjaju. Ako je svakodnevno izloženo lošim manirima kao što su laganje, ismijavanje, sebičnost i sl., male su šanse da će ono imati neke druge. Dobar roditeljski primjer djeluje i bez riječi. Ništa nije korisnije za odgoj djece nego atmosfera kuće u kojoj je vrijeme za namaz utvrđeno i poštovano, gdje vlada sloga i uzajamno razumijevanje i poštivanje. Mada se može činiti jako teškim uvijek biti dobar primjer djeci, roditelji trebaju znati da je to zaista jedini pravi način za odgoj. Ni jedan drugi nije tako efikasan.

Djeca vole slušati priče. Pričati ili čitati im priče islamskog sadržaja pomaže da lakše uče i primaju željene poruke. Roditelji neće biti uvijek u stanju odgovoriti na njihova brojna pitanja, i to im treba priznati i obećati im da će potražiti odgovor. Nije pošteno zanemariti njihova pitanja ili smatrati ih nevažnim. Što više pitaju viće će naučiti i njihove intelektualne sposobnosti će se bolje razviti. Zato treba potsticati dijete da pita, čak i ako se svi odgovori ne mogu odmah dati.


Stvari koje se moraju izbjeći:

Ne budi grub. Iskazivanje ljutnje i prisiljavanje učinit će da se u djetetu razvije odbojnost prema vjeri.

Ne pretjeruj. Ne zahtijevaj od djeteta da nauči više nego mu njegove mogućnosti dopuštaju.

Ne hvališi se diječijim znanjem. Neki roditelji šalju djecu u mejtef samo da bi se pokazali pred drugima.

Ne čini od islama teret. Neki roditelji smatraju da je islam previše zahtijeva od njih. Oni sami klanjaju i poste, ali se žale kako im je to naporno. Ovakvo ponašanje će obeshrabriti djecu.


 

nazad