Zarada i potrošnja

 Allah, subhanehu, kaže u časnom Kur'anu:

"... Nastoj da time što ti je Allah dao zaradiš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio u ovom svijetu." (28:77)

Prenosi se od poslanika Muhammeda, s.a.v: "Ne pripada nam onaj koji ne želi da ima u obilju u ovom životu pod izgovorom da želi da uspije u budućem, niti onaj ko radi samo za ovaj život nemajući na umu onaj što će doći." U drugom hadisu on, s.a.v., kaže: "Imućnost je dobra pomoć u jačanju bogobojaznosti.”

Imam Džafer Sadik kaže: "Nema dobra u onome koji ne voli zarađivati na halal način i tako obezbijediti sredstva da zadovolji svoje potrebe, plati dugove i održava rodbinske veze."

"Kako je lijep život, u kojem se ima svega i koji pomaže čovjeku da se pripremi za onaj što će doći."

"Izobilje koje te sprječava da se ne ogriješiš o druge bolje je od siromaštva koje te vodi u grijeh."

Poslanik, s.a.v., kaže u jednoj svojoj dovi:

"Gospodaru! Učini naš hljeb berićetnim. Ne odvoji nas od njega; jer da ga nije, ne bi Ti se mogli klanjati, niti postiti, niti izvršavati naše dužnosti prema Tebi."

Pravedan ekonomski sistem jednog društva zasnovan je na uvjerenju njegovih članova da svakom čovjeku pripada pravo da zadovolji sve potrebe, da ima dovoljno hrane, odjeće i krov nad glavom. Čovjekove osnovne životne potrebe moraju biti zadovoljene, bilo da on to čini sam ili to za njega čini zajednica ako on nije u stanju. S druge strane, svaki čovjek je dužan da se osposobi i uloži maksimalan trud da obezbijedi vlastita sredstva za život i da u tome nije ovisan ni o kome.

Treba se imati na umu da su sva dobra Allahovo vlasništvo i da svako ima jednako pravo u sticanju, trošenju i korištenju. Pri tome se moraju uzimati u obzir prava i interesi drugih i mora se pridržavati moralnih normi (ahlaka) koje je svako dužan da nauči i zna.

Časni Kur'an nam kaže da "... zbog onoga što ljudi rade, pojavio se metež i na kopnu i na moru" i On im da " ... da iskuse kaznu zbog onoga što rade, ne bi li se popravili." (K.30:41)

Na drugom mjestu u Kur'anu stoji: "... A kada mu, da bi ga iskušao, opskrbu njegovu oskudnom učini, onda (čovjek) rekne: 'Gospodar moj me je napustio.' A nije tako! Vi pažnju siročetu ne ukazujete, i da se puki siromah nahrani - jedan drugog ne nagovarate, a nasljedstvo pohlepno jedete, i bogatstvo pretjerano volite."

Poslanik, s.a.v., kaže: "Šteta koju dva vuka učine kada upadnu u tor ovaca nije manja od štete koju škrtost i pohlepa za bogatstvom i vlasti nanesu zajednici muslimana."

"A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grjeha se klonili, mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili." (K.7:96)

Poslanik, s.a.v., kaže: "Ibadet (služenje Bogu) se sastoji od sedam dijelova, od kojih je najbolji zarađivanje za život na halal način."

Imam Ali ibn Ebi Talib kaže: "Čovjek završi u oskudici i siromašnosti kada se u njemu sastave lijenost i nesposobnost ."

Poslanik, s.a.v., kaže: "Zaista Bog voli poštenog i sposobnog radnika." Preveden na današnji jezik ovaj hadis nam kaže da Bog voli poštenog i stručnog, obrazovanog radnika, profesionalca ili zanatliju.

Poslanik Muhammed, s.a.v, je kritikovao svakoga onoga koji nije imao interesa da stiče više, poveća prihod na halal način da bude u boljem materijalnom stanju i lakše podmiri potrebe svoje familije. Poslanik islama je želio da muslimani budu sposobani i produktivni.

O raspodjeli, korištenju i potrošnji dobara u časnom Kur'anu postoji nekoliko ajeta:

"... I jedite i pijte, samo ne pretjerujte, Bog ne voli one koji pretjeruju." (K.7:31)

"A robovi Milostivoga su ... i oni koji, kada udjeljuju, ne rasipaju i ne škrtare, već se u tome drže sredine." (K.25:67)

" ... Rasipnici su braća šejtanova, a šejtan je Gospodaru svome nezahvalan." (K.17:27)

Bog je jedini stvarni posjednik svakog dobra. Čovjeku je dato da upravlja, koristi i troši u određenim granicama na propisan način. Kada nam naređuje da dajemo onima u oskudici, uzvišeni Bog ne kaže "dajte od onoga što posjedujete", nego kaže "podajte od onoga što sam vam dao na raspolaganje." (K.57:7)

Čovjek ima prirodne potrebe, kao što su hrana, odjeća i krov nad glavom, kojih ni u kojim uslovima ne smije biti lišen. O tome Božiji Poslanik, s.a.v, kaže: "Bog je znao koliki će imetak imati svaki imućni. Također, On je znao za one u oskudici. Njima je odredio dovoljan udio u imetku imućnih. Da im to nije dovoljno Bog bi ih sigurno obezbijedio na drugi način."

U islamskom društvu vlasništvo, privatno i društveno, priznato je i zakonom zaštićeno. Imetak treba da omogući čovjeku pristojan život. Društveno bogatstvo treba biti ravnomjerno raspodijeljeno tako da se svakom članu zajednice pruži prilika da ga koristi.

Zarađivanje je podređeno određenim propisima koji služe da obuzdaju i suzbiju zle težnje u čovjeku, kao što su pohlepa, gramzivost i iskorištavanje drugih.

U islamu čovjek saznaje da ima životni cilj uzvišeniji od sticanja samo materijalnih stvari i bogatstva. On mu nudi program, od kolijevke do groba, koji mu osigurava duhovni razvoj i oplemenjuje ličnost. Islamski odgoj ima namjenu da usmjeri čovjeka ka višim vrijednostima i da ga spriječi da se upušta previše u trku za bogatstvom, da ne bude zarobljenik prohtijeva, rob stomaka i seksualnog nagona, i svega što će mu isprljati dušu, ubiti savjest i izložiti ga Božijoj kazni. Islam poziva čovjeka da se takmiči u činjenju dobrih dijela, pomaganju slabih i davanju siromašnim.

U časnom Kur'anu stoji: "... i onima koji su Medinu za življenje izabrali i domom prave vjere još prije njih je učinili; oni vole one koji im se doseljavaju i u grudima svojim nikakvu tegobu, zato što im se daje, ne osjećaju, i više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno..." (K.59:9)

Zakon je drugi način da ograniči gomilanje, manipulaciju cijenama, varanje i sticanja na nezakonit način. Imam Ali ibn Ebi Talib piše svom upravniku u Egiptu:

"Pazi na trgovce i razne proizvođače. Podaj im savjet dobar bilo da se radi o trgovcu ili težaku, jer su oni izvor dobiti i proizvoda korisnih. Pazi na poslove njihove u mjestu gdje živiš kao i u udaljenim krajevima. Znaj, također da su mnogi od njih vrlo uskogrudni i pretjerano škrti, da gomilaju dobra zarađivanjem nepoštenim, te da određuju visoke cijene dobara u prodaji. To je izvor zla za svijet obični, a sramota za službenike tvoje uprave.

“Zato spriječi svakoga da zadržava robu čekajući da poskupi, jer je Poslanik, mir i blagoslovi Božiji neka su s njim i njegovim, to zabranio. Neka prodaja bude bez smetnji, uz tačne mjere i cijene, tako da ne šteti ni jednoj strani, prodavaču ili kupcu. Svakoga ko zadržava robu dok ne poskupi, nakon što si to zabranio, kazni primjerno ali ne pretjerano."

U islamu jedan od načina raspodjele bogatsva se ostvaruje taksama koje daju imućni. Na taj način se dolazi do sredstava kojima se podmiruju potrebe siromašnih. Kada je jedan čovjek pitao poslanika Muhammeda, s.a.v., čemu poziva ljude on je rekao: "Pozivam Božije robove da samo Njemu služe."

"Šta kažeš onome koga pozoveš u svoju vjeru?"

"Svjedoči da nema boga osim Allaha i da sam ja, Muhammed, Njegov poslanik; od tebe se traži da vjeruješ u objavu koja mi dolazi, da se odrekneš Lata i Uze[1], počneš klanjati i davati zekat."

"Šta znači zekat?"

"Zekat znači da imućni među nama vrate novac koji su sakupili našim siromašnim."
U ovom hadisu nam se otkriva osnova na kojoj se zasniva distribucija bogatstva u zajednici muslimana. Da "vrate" je tajna u kojoj leži dobrostanje društva. Višak u imanju individue je nešto što je dužan vratiti, ali ne prisilno. Takav odnos prema zekatu, kumsu, sadaki je rezultat islamskog odgoja i duhovnog razvoja. Takse su garancije dobrostanja svih članova društva.

U pismu svojim sakupljačima zekata imam Ali ibn Ebi Talib piše:

"... Nikad ne zastrašuj muslimana. Ne prilazi mu nikako ako on to ne voli. Ne uzimaj od njega nikad više nego što je pravo Božije u imetku njegovu. Kada dolaziš plemenu, odsjedni kod pojilišta njegova umjesto da ulaziš u kuće njihove. Uputi se potom prema njima smireno i dostojanstveno sve dok ne dođeš među njih. Onda im nazovi selam i ne budi uzdržan u pozdravljanju. Zatim reci: "O robovi Božiji! Namjesnik i halifa Njegov šalje me vama da bih skupio pravo Božije u imecima vašim. Ima li išta u imecima vašim od prava Božijeg? Ako ima, predajte to namjesniku Njegovu!

"Ako neko kaže "nema" onda ne ponavljaj zahtjev. Odgovori li ti neko potvrdno, kreni onda za njim. Pri tom mu ne prijeti, niti ga sili, nit ga tlači. I uzmi ono što ti daje od zlata i srebra. Ako ima stoku ili deve, ne prilazi im bez dopuštenja njegova, jer veći dio toga je njegov. Ako im prilaziš, onda im ne prilazi kao onaj koji ima vlast svu nad njima ili nasilnički. Nikad ne plaši životinju ni jednu, ne razdražuj je i ne čini ništa nažao vlasniku njihovom u vezi s njima.

“Podijeli imetak na dva dijela i dopusti vlasniku da odabere jedan. Ne suprotstavljaj se nikad onome što je odabrao. Potom podijeli ostatak na dva dijela, pa mu opet dopusti da odabere jedan, pa kad odabere ne iznosi prigovor nikakav na ono što je odabrao. Nastavi tako sve dok ne ostane samo ono što je dovoljno da zadovoljiš ono što pripada Bogu u imetku njegovom. Onda od njega uzmi pravo Božije. Ako on osporava postupak tvoj, uzmi u obzir mišeljenje njegovo i onda pomiješaj dva dijela, te ponovi ono što si učinio ranije.

“Ne uzimaj nikad staru, onemoćalu, sakatu, slabu i nezdravu životinju. Ne povjeravaj nipošto životinje bilo kome osim onome u koga imaš povjerenje da će čuvati imetek muslimanski sve dok ga ne preda upravniku svome koji će ga raspodijeliti. Ne povjeravaj ih nikome do onom koji dobro želi, koji je saosjećajan, dostojan povjerenja i pažljiv, te koji nije okrutan, niti ih suviše tjera, niti ih zamara, niti ih iscrpljuje. Pošalji nam onda sve što si sakupio, a mi ćemo s tim postupati onako kako je Allah naredio."

Članovi zajednice muslimana su odgovorni jedni za druge. Ova međusobna odgovornost i briga čini moralnu osnovu na kojoj je društvo izgrađeno. Islam odgaja čovjeka da brine o potrebama sugrađana i komšija, i razvija u njemu osjećaj odgovornosti. Podstiče ga nagradom da čini dobro i odvraća ga od zla prijetnjom. Zbog toga on ne može biti sretan kada mu je brat u oskudici ili nevolji.

Poslanik Muhammed, s.a.v., kaže: "Onaj ko vjeruje nikad neće poći na počinak sit kada zna da mu je komšija gladan. I na Sudnjem danu Allah neće biti milostiv prema stanovnicima nekog mjesta koji su spavali siti a među njima se nalazio jedan gladan čovjek."

Na drugom mjestu on, s.a.v., kaže: "Onaj koga se ne tiču stvari muslimana nije musliman. Pogotovo nije musliman onaj kojeg muslimani zovnu u pomoć a on se o njihov poziv ogluši."

Imam Džafer Sadik kaže: "Da se ne najede kada je drugi gladan, da ne utoli žeđ kada je drugi žedan, da se ne obuče kada je drugi go, dužnosti su koje musliman ima prema drugom muslimanu."

Na drugom mjestu isti imam kaže: "Svakog vjernika koji odbije nešto drugom vjerniku, a u stanju je dati ili za njega uraditi, sam ili uz pomoć drugih, Allah će dovesti na Sudnji dan crna lica, bijelih očiju i za vrat svezanih ruku. Neko će poviknuti: 'Ovo je izdajica koji je izdao Allaha i Njegovog Poslanika.' Onda će biti naređeno da bude bačen u džehennemsku vatru."

Imam Ali ibn Ebi Talib piše u pismu svom upravniku u Egiptu Maliku Aštaru:

"Budi svjestan Boga - opet budi svjestan Boga u pogledu sloja najnižeg koji sačinjavaju bijednici, potrebiti, siromašni i nesposobni, jer su u sloju tome i prosjaci i nezadovoljnici. Čuvaj radi Boga pravo koje je On odredio njima a tebe učinio obaveznim da ga čuvaš. Odredi za njih dio iz zaliha javnih i dio iz usjeva na zemljama uzet u području svakom kao dobrobit za islam, jer u tome najudaljeniji imaju jednak dio kao i najbliži. To su svi oni za čija si prava zadužen. Zato, neka te život raskošan nipošto ne odvoji od njih. Ne može ti biti opravdano zanemarivanje sitnica time što rješavaš pitanja golema mnoga. Pa ne budi nepažljiv prema njima i ne okreći svoje lice od njih u oholosti."

Islam propisuje da sva količina novca iz javne kase ide u podmirivanje potreba onih koji nisu u stanju raditi ili njihovi prihodi nisu dovoljni da podmire sve potrebe, bilo da su oni muslimani ili ne. Kada je halifa muslimana vidio starog čovjeka kako prosi na ulici i pitao o njemu, dobio je odgovor da se radi o kršćaninu.

"Pa šta! Radio je za vas sve do starosti i slabosti, i na kraju da mu ne pomognete." Onda je naredio da se starac obezbijedi iz državne blagajne.

U islamu postoje dva načina pomoću kojih čovjek stiče pravo na imovinu i sredstva za život. To su rad i potreba. Radom u nekoj od proizvodih oblasti kao što je zemljoradnja, rudarstvo i industrija, ili polju usluga kao što je medicina, transport, obrazovanje, trgovina itd., čovjek stiče pravo na zaradu tj. nadoknadu za svoj rad.

Sticanje sredstava za život "potrebom" dolazi iza sticanja radom. Oni koji nisu u stanju raditi usljed invalidnosti i starosti ili oni koji nisu u stanju naći posao imaju udio iz državne blagajne. Na isti način kojim se ostvaruje pravo na imetak radom, "potreba" daje puno pravo na opskrbu. Ovo je jedan od načina koje islam ima za borbu protiv siromaštva i oskudice. Također, u sticanje "potrebom" spada prenos naslijeđa i pravo na izdržavanje koje imaju žena i djeca.

Kao rezultat imamo društvo u kojem se svaki pojedinac osjeća sigurnim i koje omogućuje da se sva čovjekova stremljenja koncetrišu na pokornosti Bogu i takmičenju u činjenju dobrih dijela.



 

nazad