Neke izreke imama Džafera Sadika
Sto
se tice zabrane o sklapanju prijateljstva, stvari stoje ovako:
Zabranjeno je i grijeh je prijateljevati s vladarem tlaciteljem,
kao i njemu bliskim ljudima i njihovim glavesinama, kao i sa
sljedbenicima takvog vladara i svim ostalim u njegovoj pratnji
do najnizeg ranga. Zabranjeno je raditi za njih i poslovati s
njima – i tako izraziti priznanje njihovoj vlasti. Svako ko to
cini, u bilo kojoj mjeri, zasluzuje Allahovu kaznu zbog
pomaganja njima. Prijateljevanje s nepravednim vladarima donosi
smrt svemu sto valja a ozivljava sve sto nevalja. Ono uzrokuje
nepravdu, tlacenje, korupciju, gazenje Bozije knjige, ubistva
Bozijih poslanika i vjernika, rusenje bogomolja, mijenjanje
Bozijih obicaja i zakona. Zato je zabranjeno imati posla s
njima, pomagati im ili trgovati s njima, osim kada se to mora,
kao sto to vazi u slucaju jedenja krvi i lesine.”
(TUHFUL AKUUL, S. 332)
Zaista je spoznaja Allaha dz.s. radost u svakoj tuzi, prijatelj
u svakoj samoci, svjetlost u svakoj tmini, snaga u svakoj
slabosti i lijek za svaku bolest.
(FURRUUEL KAFI, DIO 8, S. 247)
U jednom poznatom hadisu Umar b. Hanzala pita imama Dzafera
Sadika da li je ispravno da njegova dva sljedbenika, koji su u
medjusobnom sporu, traze presudu od vladara ili sudije
postavljenog od vladara. Imam je odlucno zabranio da to urade, i
kao dokaz naveo slijedeci ajet: “Zar ne vidis one koji tvrde da
vjeruju u ono sto se objavljuje tebi i u ono sto je objavljeno
prije tebe pa ipak zele da im se pred tagutom sudi, a naredjeno
im je da ga odbace i ne vjeruju u njega.” (K.4:60)
Onda ga je Umar b. Hamzala upitao: “Sta njih dvojica treba da
rade?” Imam je odgovorio ovako: “Trebaju traziti nekoga medju
njima koji zna nase hadise, poznaje sta dopustamo a sta
zabranjujemo i upoznat je s onim sta propisujemo. Kad ga nadjete
ucinite ga svojim sudijom, jer sam ga i ja ucinio vasim sudijom.
Ako se njegova presuda, koja se slaze s onim kako mi odlucujemo,
odbije, onda je to jednako neposlusnosti Allahu i nama, imamima
Poslanikove kuce, jer neposlusnost nama jednaka je neposlusnosti
Allahu, a onaj ko Njega ne slusa je musrik.”
(EL VASAIL, DIO 18, S. 98)
Postoje cetiri vrste sudaca (kadija) od kojih ce trojica
zavrsiti u dzehennemu: onaj ko namjerno presudi krivo, onaj ko u
neznanju presudi krivo, onaj, neuk u serijatu, ko slucajno
presudi pravo. Samo ce u dzennet onaj sudija koji iz svog znanja
presudi pravo.
(TUHFUL AKUUL, S. 365)
Izdao je svog brata u vjeri kojeg nesto muci onaj koji ga vidi
takvog ali mu ne pomogne da se oslobodi muke, i pored toga sto
je u stanju pomoci. (AMALI SADDUK, S. 162)
Covjeku poslije smrti ne koristi nista osim tri stvari: sadaka
koju dâ, uz Allahovu pomoc, za vrijeme zivota i koja nastavi
sluziti drugima poslije njegove smrti; primjer u slijedjenju
vjere kojeg drugi prihvate kao obicaj; i pravovjeran sin koji ce
se za njega moliti.
(TUHFUL AKUUL, S. 363)
Duznosti muslimana prema drugom muslimanu su ove: da mu nazove
selam kada ga sretne, da ga posjeti kada je bolestan, da mu zeli
sve najbolje kada je odsutan, kaze mu jerhamekellah (neka ti se
Allâh smiluje) kada kihne, odazove mu se kada ga zove i bude na
njegovoj dzenazi kad umre. (USUULEL KAFI, DIO 2, S. 171)
Musliman je brat muslimanu, i oni su kao jedno tijelo – ako se
neki dio razboli citavo tijelo boluje; i njihove duse su kao
jedna dusa, i, zaista, veza duse vjernika s Allâhom jaca je od
veze suncevih zraka sa suncem. (USUULEL KAFI, DIO 2, S. 166)
Zaista su obaveze vjernika prema bratu vjerniku i ove: da ne
bude sit dok je njegov brat gladan, da ne utoli svoju zedj sve
dok mu je brat zedan i da ne bude obucen sve dok mu brat nema
sta obuci. Kako li su velike obaveze muslimana prema bratu
muslimanu! Zeli bratu svome ono sto zelis za sebe. (USUULEL
KAFI, DIO 2, S. 170)
Vjernik je vjerniku brat, on je oko njegovo i vodic njegov;
nikad ga ne izdaje, ne cini mu zlo, ne vara ga i ne slaze kada
mu nesto obeca.
(USUULEL KAFI, DIO 2, S. 166)
Covjek najlakse izadje iz vjere kada pocne brojati greske i
nedostatke brata u vjeri s namjerom da mu za njih prebaci jednog
dana.
(MANIEL AHBAR, S. 394)
Allâh udahne mudrost u srce i ucini da se ona pokaze na jeziku
covjeka koji se uzdrzi od ovog svijeta. On mu dâ da vidi njegove
bolesti i uputi ga na lijek za njih. Allâh ce ga izvesti
bezbijednog iz ovog svijeta i uvesti ga u kucu mira. (BIHARUL
ENVAR, DIO 73, S. 48)
Ljudi ce na razne nacin prelaziti sirat cupriju. Ona ce biti
tanja od dlake i ostrija od sablje. Neki ce je prelaziti
puzajuci, neki hodajuci, neki ce prelaziti viseci tako da ce
pojedine dijelove njihovih tijela vatra sprziti a neke nece.
(REVZATAL VAIZIIN, S. 499)
Neznalicu ces prepoznati po tome sto odgovara prije nego
saslusa, protivi se prije nego razumije i prosudjuje o onome o
cemu nema znanja. (BIHARUL ENVAR, DIO 78, S. 278)
Covjek koji djeluje bez razumijevanja jednak je putniku koji ne
zna put. Tako, sto se vise krece vise zastranjuje. (TUHFUL
AKUUL, S. 362)
Najvise volim onog brata koji mi skrece paznju na moje
nedostatke.
(TUHFUL AKUUL, S. 366)
Pozivajte ljude dobru bez koristenja jezika – trudom, iskrenoscu
i poboznoscu. (USUULEL KAFI, DIO 2, S. 105)
(text)