Predgovor sakupljača, istaknutog
ucenjaka, Šerifa er-Radija
U ime Boga, Milostivog, Samilosnog!
I sada, hvala se duguje Bogu, koja pristaje uz Njega, kao cijena
blagodati Njegovih, kao zaštita od iskušavanja Njegovih, kao put
vrtovima Njegovim i kao sredstvo za umnozavanje dobrocinstva
Njegova. I neka je blagoslov na Poslanika Njegova, Vjerovjesnika
Milosti, Imama imama, svjetiljku Zajednice, izabranika iz roda
velicine i porodice casti izvornih, rasadnika slave bujajuce,
granu uzvišenosti preobilnu plodovima i lišcem, i na clanove
porodice njegove, koji su svjetiljke u tmini, okrilje ljudima,
sjajni svjetionici vjere i visoke zastave dobrote. Neka Allah
lije na njih blagoslove sve koji odgovaraju polozaju njihovom
kao nagrade za djela njihova i koji pristaju uz cestitost loze
njihove, sve dok zore svicu i zvijezde trepere.
U ranom dobu svome, u osvit mladosti, zapoceo sam pisanje knjige
o vrlinama imama - neka je mir na njih! - koja bi obuhvacala
izviješca o krjepostima njihovim i niske govora njihovih. Svrhu
tog zbornika izlozio sam na pocetku te knjige. U njoj sam sabrao
dio koj i se odnosi na Aliju, Zapovjednika vjernih - mir neka je
na nj! - ali nisam mogao okoncati onaj dio koji se odnosi na
druge imame s obzirom na zapreke vremena i smetnje dana. Tu sam
knjigu razdijelio u nekoliko poglavlja i odjeljaka. Posljednji
odjeljak njezin obuhvaca krasnote savjeta kratkih, izreka
mudrih, poslovica i pravila ponašanja, koji su preneseni od
Alije - mir neka je na nj! Taj odjeljak nije sadrzavao govore
duge i predavanja opširna.
Izvjestan broj prijatelja mojih i brace u vjeri bijahu ushiceni
nad prelijepim i rascvalim izrazima njegovim; uznosili su se nad
sadrzajima odjeljka tog, pa zatraziše od mene da sastavim knjigu
koja bi sadrzavala poruke odabrane ucitelja našeg, Zapovjednika
vjernih - mir neka je na nj! - iz svih podrucja i grana, kao što
su predavanja, poslanice, savjeti i pravila ponašanja, buduci da
su bili uvjereni da bi ta zbirka citava obuhvacala prelijepe i
nepoznate novine govorništva i rjecitosti, dragulje blistave
jezika arapskog i iskaze sjajne o vjeri i svijetu ovome, s
obzirom da to nije bilo sabrano ni u jednom drugom djelu, a
Zapovjednik vjernih bijaše vodoskok rjecitosti i vrelo vještine
govornicke. Preko njega izadoše na vidjelo skrivene tanahnosti
rjecitosti i govorništva i od njega bijahu ucena pocela i
pravila njihova. Kazivac i govornik svaki morao je slijediti
trag njegov, a rjeciti propovjednik svaki koristio se govorima
njegovim. Cak i tada niko mu nije mogao biti ravan. On ostaje
prvi i vodeci, jer kazivanja njegova nose odraz znanja Bozijeg i
slast govora Poslanikova. U skladu s tim, pristao sam uz zahtjev
njihov, buduci da sam znao da to znaci korist veliku, ugled
znatan i nagradu najljepšu.
Nakana je zbornika ovog iznijeti na vidjelo velicinu
Zapovjednika vjernih i nadmoc njegovu u umijecu govornickom, uz
brojne vrline njegove i odlike nebrojene, te pokazati kako se on
uspeo do vrhunca umijeca tog i daje bio poseban medu
prethodnicima svim ciji se govori navode na mjestima razlicitim.
Govori su njegovi more s kojim su usporedbe nemoguce i riznica
kojoj nema jednake. Buduci da podrijetlo svoje ponosno vucem od
njega, imam zadovoljstvo navesti dvored Ferezdekov:
O Dzerire, to bijahu moji preci
Na okupu ravnim njima nešto reci!
Nalazim da se poruke Zapovjednika vjernih - mir neka je na nj! -
mogu razdijeliti u tri skupine: prvo, govori i naredbe; drugo,
pisma i obavijesti; trece, izreke mudre i savjeti. Voljom Boga
Uzvišenog odlucio sam prvo odabrati govore najljepše, potom
pisma i onda izreke mudre i pravila ponašanja. Predvidio sam za
skupinu svaku zaseban dio knjige; u svakom sam ostavio i listova
praznih, da se doda i ono što je mozda izostavljeno a bude
naknadno pronadjeno. Svaki govor koji je uobicajen, ili je
odgovor na pitanje neko, ili ima drugu svrhu neku, a ne pripada
ni u jednu od podjela mojih, treba biti ukljucen u skupinu onu
kojoj je najblizi ili kojoj po sadrzaju svome najviše odgovara.
U ovaj zbornik moj ušli su dijelovi neki i recenice ciji
raspored moze izgledati nesredjen i neprikladan. To je zato što
sam sabirao samo najizrazitije govore sjajne, ali ih ne zelim
sredjivati ili rasporedjivati.
Vrline Zapovjednika vjernih, po kojima se niko ne moze
usporediti s njim, ocituju se u govorima njegovim o ustezanju od
svijeta ovog, krjeposti, sjecanju na Boga i opominjanju. Ti su
govori takvi da bi pazljivi citatelj njihov - kad ne bi znao da
su to rijeci covjeka koji je zauzimao vladarski polozaj visoki i
koji je utjecao na zivotne sudbine ljudi - stekao dojam
nedvojben da su to rijeci covjeka koji se nije zanimao nicim do
ustezanjem od svijeta ovog, koji nije cinio ništa do
neprestanoga krjeposnog obracanja i sluzenja Bogu, koji se
povukao i osamio u kuci nekoj ili u dalekome planinskom zaklonu
nekom, gdje ne cuje ništa drugo do šapat svoj i gdje ne gleda
ništa drugo do sebe sama. On ne bi povjerovao daje to govor
onoga koji ulazi u bitke sa sabljom isukanom, odrubljujuci glave
i nadvladavajuci silnike, i koji se vraca sa sabljom s koje
kaplju krv i sluz srca. I pored svega tog, on je najviši medju
onima koji su svjesni Boga. Ova je odlika jedno od onih
svojstava zacudnih Zapovjednika vjernih kojima je u sebi sabrao
suprotnosti i sastavio razlicitosti. Cesto to napominjem braci
svojoj u vjeri i ukazujem im na to da bi razmišljali. To zaista
zasluzuje da se nad njim razmišlja i u nj zadubljuje.
U zborniku se ovome moze ocekivati ponavljanje rijeci nekih ili
sadrzaja, buduci da su govori Zapovjednika vjernih bili poznati
kroz razlicite oblike prenošenja. Ponekad se dogadjalo daje
narocit govor neki bio pronadjen u odredjenom obliku u predanju,
pa je takav i zabiljezen. Poslije bi taj govor isti bio
pronadjen u drugom predanju nekom, gdje bi imao dodatak
prihvatljiv ili privlacniji nacin izrazavanja. U slucaju takvom,
imajuci na umu podupiranje svrhe izbora ovog i ocuvanje
izrazavanja prelijepog, kako se ono ne bi izgubilo, odluceno je
da se ponovno dade. Bilo je i slucajeva ranijeg pojavljivanja
govora nekog, ali je on, omaškom ili uslijed zaborava, bivao
ponovno zapisan. To je, dakle, propust, a ne namjera.
Uz to, ne tvrdim da sam sabrao sve govore Zapovjednika vjernih i
da ni jedan, ma koje vrste on bio, nisam ispustio. Ne
iskljucujem ni mogucnost daje ono što je ostalo cak i opseznije
od ovog što je sabrano, a daje ono što je znano i korišceno
znatno manje od onog što je izostalo izvan dosega mog. Moja je
zadaca bila uloziti trud i doseci ono što je moguce, a Allah
Uzvišeni pokazuje put i vodi cilju koga On hoce.
Poslije sabiranja i sklapanja rukopisa ovog, ustanovio sam da bi
knjigu valjalo nazvati ”Staza rjecitosti”, jer ce citatelju
otvoriti vrata i skratiti mu priblizavanje rjecitosti. Znalac i
izucavatelj namirit ce potrebe svoje iz nje, dok ce govornik,
kao i skrušenik u svijetu ovome, naci ciljeve svoje u njoj. U
knjizi ovoj nalazi se prelijepi govor o Jednoci Bozijoj,
Pravednosti i neslicnosti Njegovoj bilo cemu, što utazuje zedj
svaku i otklanja nejasnocu svaku. Od Boga trazim pomoc za
uspjeh, da me sacuva i podrzi u ispravnosti djela. I utjecem se
Njemu da me On zaštiti od pogrješaka srca prije pogrješaka
jezika i da me zaštiti od posrtaja u govoru prije posrtaja nogu.
A On mi je dovoljan, jer uzvišen je On Skrbnik!