P: U kojim granicama je dijete duzno da bude poslusno roditeljima?
O: Postoje dvje vrste duznosti koje dijete ima prema roditeljima. Prva duznost je da im ono cini dobrocinstva, u smislu da se brine o njihovim svakodnevnim potrebama. To znaci da dijete treba ispuniti njihove zahtjeve koji se smatraju normalnim i uobicajenim za njihovo stanje, dob, zdravlje, i zbog kojih bi, ako se oni ne bi ispunili, dijete bilo smatrano neposlusnim i nebriznim. Ovo ce se razlikovati od slucaja do slucaja tj. biti u zavisnosti da li su roditelji zdravi, bolesni, pokretni, nepokretni, stari, mladi, itd. Druga duznost je da budu ljubazni prema njima i da ih ne povrijede ni rijecima ni djelima, cak i onda kada su roditelji nepravedni prema njima. U nekim vjerskim spisima stoji, “Ako te roditelji tuku, nemoj ih izbjegavati; umjesto toga reci, ‘Neka ti Allah oprosti.’” Ovo je bilo vezano za roditelje. Sto se tice same djece i onoga cime mogu povrijediti roditelje, stvari stoje ovako: Prvo, ako je neka stvar (djelo, zelja, predmet, osoba, itd) uzrok roditeljske boli, ta stvar je zabranjena za djete, bez obzira da li ga oni sprjecavaju u tome ili ne. Drugo, ako je roditelj povrijedjen necim sto je rezultat njegove vlaste negativne karakteristike (npr. ne zeli da dijete stekne dobro dunjaluka ili ahireta, protivi se slijedjenju vjerskih propisa i sl.), onda ova roditeljska bol ne treba djelovati na dijete i ono nije duzno da ga slusa. Iz ovoga svega slijedi da dijete ne treba uvijek bespogovorno slusati roditelje.

P: Sin se zestoko raspravlja s ocem ili kcerka s majkom o nekoj stvari, u tolikoj mjeri da se roditelj nasekira. Da li je ovo dozvoljeno i do koje granice djete moze icu u raspravljanju s roditeljima?

O: Dozvoljeno je djetetu da diskutuje s roditeljima o stvarima s kojima se ono ne slaze. Medjutim, to treba ciniti uctivo i s postovanjem prema njima. Sin ili kcerka ne smije ih ljutito pogledati niti podici glas iznd njihovog, a o koristenju ruznih rijeci i izraza da se i ne govori