Dogma znači vjerovanje, često netačno,
nametnuto od strane nekog autoriteta. Dogme su se koristile i
koriste se da se učvrste vladavina, moć ili utjecaj. Ponekad,
kada autoritet koji stoji iza neke dogme, nestane ostaje sama
dogma kao vjerovanje u narodu.
Ovdje je potrebno spomenuti dogmu u islamu da svako ko je i samo
vidio Poslanika s.a.v. zaslužuje status njegovog ashaba, tj. da
je osoba posebnih kvaliteta i odlika. Po Buhariji svako onaj
koji je bio u njegovom prisustvu i vidio ga čak i jednom ubraja
se u njegove ashabe. Za ovo se navode hadisi kao što su:
‘‘Svakog ko je mene vidio džehennemska vatra neće dodirnuti’’.
‘‘Poštujte moje ashabe, jer su oni najbolji od vas’’. ‘‘Proklet
je onaj koji huli na moje ashabe’’, i drugi, kojima se želi
dodijeliti poseban status nekim osobama samo na račun toga što
su živjeli u Poslanikovoj blizini.
Ovim hadisima se želi osigurati zabrana njihovog kritikovanja,
što će značiti zabranu kritičkog proučavanja njihovih dijela i
postupka, naročito poslije Poslanikove s.a.v. smrti. Oni ne samo
da zatvaraju usta kritičara nego i prinuđavaju na traženje
(češće izmišljanje) opravdanja za nedjela nekih od njih -
gubitke nevinih života, razaranje imovine, rasipanje
muslimanskog blaga, greške u tumačenju Božijih zakona, promjenu
sunneta i slabljenju Ummeta.
Međutim, niko ne stiče imunitet zato što je bio u Poslanikovoj
blizini. U časnom Kur’anu stoji:
“Allah navodi kao pouku onima koji ne vjeruju ženu Nuhovu i ženu
Lutovu: bile su udate za dva čestita roba Naša, ali prema njima
nisu iskrene bile – i njih dvojica im neće ništa moći kod Allaha
pomoći, i reći će se: ‘Ulazite vas dvije u vatru, sa onima koji
ulaze.’” (K.67:10)
Suditi o ljudima treba prema njihovim djelima o kojima saznajemo
samo proučavanjem njihovih života. Onaj koji je bio u
Poslanikovoj blizini nije dobio dozvolu da čini šta hoće, a ni
nama nije naređeno da prihvatimo svaki njegov postupak. Treba
priznati i poštovati onoga koji to zaslužuje, a raskrinkati
onoga koji je krenuo drugim putem nakon što je vjerovao. (Onima
koji postanu nevjernici, a bili su vjernici, i koji postanu joć
veći nevjernici, kajanje im se doista neće primiti. (K3:90))
Sam Kur’an nam govori o vrstama ljudi koji su bili u
Poslanikovoj blizini, i nekim njihovim, ne baš primijernim,
osobinama i postupcima. Tako, imamo da su neki od njih duhom
klanjali, raspravljali se i bili neposlušni:
“Ali kada ste duhom klonuli i o svome položaju se raspravljati
počeli, i kada niste poslušali, ...” (K.3:152)
... neki od njih su iz bitaka bježali:
“Kada ste ono uzmicali, ne obazirući se ni na koga, dok vas je
Poslanik zvao iza vaših leđa, ... (K.3:153)
... neki od njih su bili licemjeri, i to spretno krili:
“Među beduinima (Arapima) oko vas ima licemjera, a ima ih i među
stanovnicima Medine, koji su u licemjerstvu spretni - ti ih ne
poznaješ, ali ih mi poznajemo.” (K. 9:101)
... neki od njih nisu poznavali sve islamske propise:
“Beduini su najveći nevjernici i najgori licemjeri, i razumljivo
je što ne poznaju propise koje Allah Svome Poslaniku objavljuje.
A Allah zna i mudar je.” (K.9:97)
... neki od njih su smatrali za namet ono što su davali:
“Ima beduina koje ono što daju smatraju nametom, i jedva čekaju
da vas nesreće stignu - neka njih pogodi nesreća! A Allah sve
zna i mudar je.” (K. 9: 98)
... neki od njih su časni Kur’an izbjegavali:
“Poslanik je rekao: ‘Gospodaru moj, moj narod ovaj Kur’an
izbjegava.” (K. 25:30)
... neki od njih su se za strastima svojim povodili:
“A ima i onih koji dolaze da te slušaju, ali čim se od tebe
udalje, pitaju one kojima je dato znanje: “Šta ono on maloprije
reče?” To su oni čija je srca Allah zapečatio i koji se za
strastima svojim povode.” (K.47:16)
... neki od njih su bili sa pritvornim srcima:
“A oni koji vjeruju govore: “Zašto se ne objavi jedna sura?” A
kada bi objavljena jasna sura i u njoj spomenuta borba, ti si
mogao da vidiš one čija su srca pritvorna kako te gledaju
pogledom pred smrt onesviještenog!” (K.47:20)
... neki od njih su bili škrti:
“Vi se, eto, pozivate, da trošite na Allahovom putu, ali neki od
vas su škrti ...” (K.47:38)
... neki od njih nisu bili dovoljno pametni:
“Većina onih koji te dozivaju ispred soba nije dovoljno
pametna.” (K.49:4)
... neki od njih su prebacivali:
“Reci: ‘Ne prebacujte mi što ste islam primili; naprotiv, Allah
je vama milost podario time što vas je u pravu vjeru uputio, ako
iskreno govorite’.” (K.49:17)
... neki od njih su tračali:
“Kada ste jezicima svojim prepričavati stali i kada ste na sva
usta govorili ono o čemu niste ništa znali, vi ste to sitnicom
smatrali, ali je ono Allahu krupno.” (K.24:15)
… neki od njih su namaz napuštali:
“Ali kada oni kakvu robu trgovačku ili veselje ugledaju, pohrle
mu i tebe ostave sama da (u namazu) stojiš…” (K.65:11)
U Kur’anu nigdje ne nalazimo da neke osobe zaslužuju poseban
status samo iz razloga što su živjele sa Poslanikom s.a.v.. Ovim
se ne želi reći da nije bilo dobrih i vjerom prosvijetljenih
osoba u Poslanikovoj blizini. Samo se želi skrenuti pažnja na
one koji su se okoristili time što su bili “Poslanikovi ashabi”,
a njihova vrijednost je bila samo to što su proveli neko vrijeme
u njegovoj blizini ili ga čak samo jednom vidjeli.