SURA VI


Stoka – el-En’âm
Mekka-166 ajeta

1. U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

2. Hvaljen neka je Allah koji je nebesa i Zemlju stvorio i tmine i svjetlo dao, pa opet oni koji ne vjeruju – druge sa Gospodarom svojim izjednačuju!

3. On je Taj ko vas od ilovače stvara i životni rok određuje, i drugi rok određeni je kod Njega, a vi opet sumnjate.

4. On je Allah na nebesima i na Zemlji, On zna i što krijete i što pokazujete, i On zna ono što djelima svojim zarađujete.

5. A ne dođe im ni jedan od znakova Gospodara njihova a da oni od njega glave nisu okrenuli.

6. Oni su u poricali Istinu kada im je došla, ali, sigurno će im stići vijesti o onome čemu se oni rugaju.

7. Zar nisu vidjeli koliko smo Mi civilizacija prije njih uništili, koje smo na Zemlji jačim od vaše učinili, i kojima smo kišu obilatu slali i učinili da rijeke pored njih teku, pa smo ih, zbog grijehova njihovih, uništavali, i druge civilizacije, poslije njih, podizali.

8. A i da ti Knjigu na papiru spustimo i da je oni rukama svojim opipaju, opet bi sigurno rekli oni koji neće da vjeruju: “Ovo nije ništa drugo do prava vradžbina.”

9. I oni govore: “Zašto mu se nije poslao melek?” A da smo meleka poslali, stvar bi bila svršena, i onda im se ne bi nikakva odgoda dala.

10. A da smo ga melekom učinili, sigurno bi ga kao čovjeka poslali, i opet bismo ih učinili zbunjenim u onome u čemu su sad zbunjeni.

11. Poslanici i prije tebe su bili izrugivani, pa je one koji su im se rugali stiglo baš ono čemu su se rugali.

12. Reci: “Putujte po svijetu, zatim pogledajte kako su završili oni koji su poslanike u laž utjerivali!”

13. Upitaj: “Čije je sve ono što je na nebesima i na Zemlji?” Reci: “Allahovo!” On je Sebi propisao da bude milostiv. On će vas sigurno sakupiti na Sudnjem danu u koji nema nikakve sumnje. Oni koji su svoje duše izgubili, pa oni neće vjerovati.

14. Njemu pripada sve što živi u noći i danu; On sve čuje i sve zna.

15. Reci: “Zar da za zaštitnika uzmem nekog drugog osim Allaha, stvoritelja nebesa i Zemlje? On hrani, i On nije hranjen!” Reci: “Meni je naređeno da budem prvi od onih koji se pokorili” i nikako ne budi od onih koji Allahu druge ravnim smatraju!

16. Reci: “Bojim se, ako budem neposlušan svome Gospodaru, kazne na Velikom danu.”

17. A onaj od koga kazna bude odvraćena toga dana, zaista mu se Allah smilovao, i to je očiti uspjeh.

18. Ako te Allah nekom nevoljom pogodi, - pa, niko je osim Njega ne može otkloniti; a ako ti kakvo dobro podari, - pa, On sve može.

19. On ima potpunu moć nad robovima Svojim; On je Mudar, o svemu dobro obaviješten.

20. Reci: “Šta je najveća stvar u svjedočenju?” Reci: “Allah je između mene i vas svjedok. A meni se ovaj Kur’an objavljuje i da njime vas i one do kojih on dopre opominjem. Zar vi, zaista, svjedočite da pored Allaha ima i drugih bogova?” Reci: “Ja ne svjedočim.” Reci: “Samo je On – Jedan Bog, i ja nemam ništa s tim što vi smatrate druge Njemu ravnim.”

21. Oni kojima smo Knjigu dali prepoznaju ga kao što prepoznaju sinove svoje; oni koji duše svoje izgube, pa – oni neće vjerovati.

22. I da li je iko nepravedniji od onoga koji o Allahu izmišlja laži ili pobija znakove Njegove? Nepravedni zaista neće uspješni biti!

23. I Dana kada ih sve sakupimo, pa upitamo one koji su druge Allahu ravnim smatrali: “Gdje su vam božanstva vaša koja ste bogovima držali?”

24. Tada im ništa drugo iskušenje neće biti nego da reknu: “Allaha nam, Gospodara nam našeg, mi nismo nikoga Allahu ravnim smatrali!”

25. Gledaj kako će oni sami sebi lagati, i napustiće ih ono što su bili izmislili!

26. Od njih su i oni koji slušaju šta govoriš; i Mi smo na srca njihova zastore stavili, da to ne bi razumjeli, i gluhim ih učinili; i ako bi svaki od naših znakova vidjeli, u njih ne bi povjerovali. Čak i onda kada ti dođu, s tobom se raspravljaju; oni koji ne vjeruju govore: “To su samo izmišljotine naroda davnašnjih!”

27. Oni ga drugima brane, i sami ga izbjegavaju; i samo sebe upropaštavaju, a da i ne primjećuju.

28. A da ti je vidjeti kad pred vatrom budu zaustavljeni, i reknu: “Da nam je da povraćeni budemo, pa da znakove Gospodara našeg ne pobijamo i da vjernici postanemo!”

29. Ne! Njima će očevidno postati ono što su prije krili; a kada bi bili povraćeni, opet bi nastavili da rade ono što im je bilo zabranjeno, jer oni su doista lažljivci.

30. I kažu: “Nema života osim na ovom svijetu i mi nećemo biti oživljeni!”

31. A da ti je vidjeti kad pred Gospodarom svojim budu zaustavljeni i kad ih On upita: “Zar ovo nije istina?” – Odgovoriće: “Jeste, tako nam Gospodara našeg!” On će reći: “E pa iskusite onda kaznu zbog toga što niste vjerovali!”

32. Zaista, gubitnici su oni koji poriču susret s Allahom; tako, kada im Čas iznenada dođe, i reći će: “O, žalosti naše, kako smo ga tako zanemarili!” i terete svoje će na leđima svojim nositi, a ružno li je ono što će uprtiti!

33. I šta je život na ovom svijetu do igra i zabava; i onaj svijet je, zaista, bolji za one koji se Allah boje. Zar ne razumijete?

34. Mi znamo da tebe zaista žalosti to što oni govore. Ali, oni tebe u laž ne utjeruju, nego nepravedni Allahove znakove poriču.

35. I zaista su poslanici prije tebe bili u laž utjerivani, pa su trpjeli to što su ih u laž ugonili, i bili su mučeni sve dok im ne bi došla pomoć Naša; i niko ne može Allahove riječi izmijeniti; i, zaista, došle su ti o poslanicima neke vijesti.

36. Ako je tebi teško to što oni glave okreću - pa da si u stanju naći kakav otvor u Zemlji ili kakve ljestve na nebo, pa im donijeti jedan znak! (Kakve koristi!?) Da je Allah htio, On bi ih oko upute ujedinio; zato ne budi od onih koji ne znaju!

37. Odazvaće ti se jedino oni koji čuju; a mrtvi – njih će Allah oživjeti; zatim, Njemu će biti vraćeni.

38. Oni govore: “Zašto mu znak od Gospodara njegovog nije poslan!” Reci: “Allah je zaista kadar da pošalje znak, ali većina njih ne zna.”

39. Nema životinje na Zemlji niti ptice koja na krilima svojim leti, a da ne čine zajednice poput vaših. U Knjizi Mi nismo ništa izostavili, i onda biće sakupljeni pred Gospodarom svojim.

40. A oni koji znakove Naše poriču gluhi su i nijemi, u tminama su. Onoga koga hoće, Allah u zabludu odvodi, a onoga koga hoće, na pravi put izvodi.

41. Reci: “Kažite vi meni, ako istinu govorite, kad bi vam došla Allahova kazna ili vas Čas iznenadio, da li biste ikoga drugog osim Allah prizivali?”

42. Ne! Njega biste zvali; i, ako bi On htio, otklonio bi od vas ono zbog čega ste Ga zvali, i zaboravili biste one koje ste Mu ravnim smatrali.

43. I zaista smo narodima prije tebe (poslanike) slali i nesrećama i nedaćom ih spopadali ne bi li ponizni postali.

44. Pa zašto nisu, kada im je došla kazna Naša, ponizni postali? Umjesto toga srca njihova su otvrdnula, i šejtan im je lijepim prikazao ono što su radili.

45. I kada su zaboravili ono čime su opominjani, Mi smo im kapije svega otvorili; i tako, kad su se onome što im je dato poradovali, iznenada smo ih spopali, i oni su onda u očajanje pali.

46. Tako se zameo trag narodu koji je činio zlo; a hvala pripada Allahu, Gospodar svjetova!

47. Reci: “Kažite vi meni, ako bi vas Allah sluha vašeg i vida vašeg lišio i srca vaša zapečatio, koji bi vam bog, osim Allaha, to vratio?” Pogledaj kako dokaze iznosimo, a oni opet glave okreću.

48. Reci: “Kažite vi meni, ako bi vas Allahova kazna stigla neočekivano ili javno, zar bi iko drugi do narod nepravedan nastradao?”

49. Mi šaljemo poslanike samo zato da donose radosne vijesti i da opominju; pa oni koji vjeruju i (svoje živote) u red dovedu – za njih nema straha i oni neće tugovati.

50. A one koji znakove Naše pobijaju stići će kazna zato što grešno postupaju.

51. Reci: “Ja vam ne kažem da su u mene Allahove riznice, niti da mi je poznat nevidljivi svijet, niti vam kažem da sam melek – ja slijedim samo ono što mi se objavljuje.” Reci: “Zar su isto slijepac i onaj koji vidi?” Zašto ne razmislite?

52. I njime opominji one koji strahuju što će pred Gospodarom svojim sakupljeni biti; kad osim njega ni zaštitnika ni zagovornika neće imati – da bi se Allaha bojali.

53. I ne tjeraj od sebe one koji se ujutro i navečer Gospodaru svome mole želeći naklonost Njegovu – ti nećeš za njih odgovarati, a ni oni neće odgovarati za tebe; pa ako bi ih otjerao, nasilnik bi bio.

54. I tako Mi jedne drugima iskušavamo da bi rekli: “Zar su to oni koje je Allah, između nas, darovao?” – A zar Allah najbolje ne poznaje one koji su zahvalni!

55. A kada ti dođu oni koji u znakove naše vjeruju, ti reci: “Mir vama! Gospodar vaš je Sebi propisao da bude milostiv: ako neko od vas kakvo ružno djelo iz lahkomislenosti učini, pa se poslije pokaje i popravi, - pa, On oprašta i samilostan je.”

56. Tako Mi znakove jasnim činimo, i da bi očevidan bio put kojim idu grešnici.

57. Reci: “Meni je zabranjeno da se klanjam onima koje vi, pored Allaha, prizivate.” Reci: “Je ne slijedim prohtjeve vaše, jer bih tada zalutao i ne bih bio od onih koji uputu slijede.”

58. Reci: “Ja za ono što radim imam jasan dokaz od Gospodara mog, a vi ste Ga porekli. Nije u mojoj vlasti ono što vi požurujete; pita se samo Allah, On sudi po pravdi i On je sudija najbolji.”

59. Reci: “Da je o mojoj vlasti ono što požurujete, između mene i vas bilo bi svršeno, a Allah najbolje poznaje nepravedne.”

60. U Njega su ključevi svega nevidljivog, samo ih On zna, i On zna šta je na kopnu i šta je u moru, i nijedan list ne opadne, a da On za nj ne zna; i nema zrna u tminama Zemlje niti ičeg svježeg niti ičeg suhog, ničeg što nije u jasnoj Knjizi.

61. On vam noću duše uzima, - i zna šta ste preko dana zgriješili -, u njemu vas u život vraća, sve dok se rok životni ne završi. Na kraju, Njemu ćete se vratiti i On će vas o onome što ste radili obavijestiti.

62. On ima potpunu moć nad robovima Svojim, i On šalje čuvare nad vama; sve dok nekome od vas smrt ne dođe, izaslanici Naši mu dušu uzmu, a oni svoju dužnost ne zanemaruju.

63. Onda će biti vraćeni Allahu, svome istinskom zaštitniku. Zar samo na Njemu nije da odlučuje? i On najbrže obračun sviđa.

64. Reci: “Ko vas iz tmina kopna i mora izbavlja? Zovete Ga ponizno i tajno: ‘Ako nas On iz ovoga izbavi, sigurno ćemo biti zahvalni!’”

65. Reci: “Allah vas iz njih i iz svake nevolje izbavlja, pa vi ipak smatrate da ima Njemu ravnih.”

66. Reci: “On je kadar da pošalje na vas kaznu odozgo ili odozdo ili da vas u stranke podijeli pa da silu jedni drugih iskusite.” Pogledaj samo kako Mi znakove jasnim činimo da bi oni razumjeli!

67. Tvoj narod ga je odbio, a on je istina. Reci: “Ja nisam vaš čuvar,

68. svaki nagovještaj ima svoje vrijeme, i vi ćete znati!”

69. Kada vidiš one koji o znakovima Našim na široko razlažu, nek si daleko od njih sve dok na drugi razgovor ne pređu. A ako šejtan učini da zaboraviš, onda ne sjedi s ljudima nepravednim kad se opomene sjetiš.

70. Bogobojazni neće za njih račun polagati, ali opomena – da bi se oni Allaha bojali.

71. Ostavi one koji vjeru svoju kao igru i zabavu uzimaju, i koje je život na ovom svijetu obmanuo, i podsjeti njime da će duša biti uništena onim što zaradi. Osim Allaha nema joj ni zaštitnika ni posrednika, i nikakva otkupnina od nje se neće primiti. To su oni koji će biti uništeni zbog onoga što su radili; njih čeka piće od ključale vode i patnja nesnosna, zato što su vjeru odbijali.

72. Reci: “Zar da, pored Allaha, prizivamo ono što nam ne može ni koristiti ni štetiti pa da budemo vraćeni stopama našim nakon što nas je Allah uputio – kao onaj koga su na Zemlji šejtani zaveli pa izgubljeno tumara. On ima drugove koji ka uputi zovu: ‘Hodi nama!’” Reci: “Allahova uputa – zaista je uputa, i nama je naređeno da se Gospodaru svjetova pokorimo”

73. I molitvu obavljajte i Njega se bojte; On je Taj pred kojim ćete biti sakupljeni.”

74. On je Taj koji je nebesa i Zemlju istinito stvorio. Dana kada će reći “Budi!” i ono će biti. Riječ Njegova je Istina. On će imati vlast na Dan kad se u rog duhne. On zna nevidljivi i vidljivi svijet, i On je Mudar i Sveznajući.”

75. A kad Ibrahim reče svome ocu Azeru: “Zar kumire smatraš bogovima?! Ja vidim tebe i narod tvoj u pravoj zabludi.”

76. Tako smo Mi pokazali Ibrahimu carstvo nebesa i Zemlje da bi jedan od uvjerenih postao.

77. I kada ga noć obavi, On ugleda zvijezdu i reče: “Ovo je Gospodar moj!” A pošto zađe, reče: “Ne volim one koji zalaze!”

78. A kad ugleda Mjesec kako izlazi, reče: “Ovo je Gospodar moj!” A pošto zađe, on reče: “Ako me Gospodar moj ne uputi, biću sigurno od onih koji su zalutali.”

79. A kad ugleda Sunce kako se rađa, on uzviknu: “Ovo je Gospodar moj, ovo je najveće!” – A pošto zađe, on reče: “Narode moj, ja nemam ništa s tim što vi Njemu druge ravnim smatrate!

80. Ja okrećem lice svoje, kao pravi vjernik, prema Onome koji je nebesa i zemlju stvorio; i ja nisam od onih koji Njemu druge ravnim smatraju!”

81. I narod njegov se s njim raspravljao. “Zar da se sa mnom raspravljate o Allahu, a On je mene uputio?” – reče on. “Ja se ne bojim onih koje vi Njemu ravnim smatrate, osim da Gospodar moj nešto poželi. Gospodar moj znanjem Svojim obuhvata sve. Zar nećete razmisliti?

82. I kako da se ja bojim bogova vaših, a vi se ne bojite da Allahu pridružite ono za što vam On nije nikakav dokaz dao? Pa (recite mi), ako znate, koja strana ima više prava da se osjeća sigurno?

83. Onima koji vjeruju i vjerovanje svoje sa zlom ne pomute pripada sigurnost i oni su uputu primili.”

84. To su dokazi naši koje dadosmo Ibrahimu protiv naroda njegovog. Mi više stepene dajemo onima kojima Mi hoćemo. Gospodar tvoj je, uistinu, mudar i sveznajući.

85. I Mi mu dasmo Ishaka i Jakuba; i svakog uputismo – a Nuha smo još prije uputili – i od potomaka njegovih Davuda, i Sulejmana, i Ejjuba, i Jusufa, i Musaa, i Haruna – eto, tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine –

86. i Zekerijjaa, i Jahjaa, i Isaa, i Il’jasa – svi oni su bili dobri –

87. i Ismaila i El-jesa’a i Junusa i Luta – i svima smo prednost nad svijetom ostalim dali –

88. i neke pretke njihove i potomke njihove i braću njihovu – njih smo odabrali i na pravi put ih uputili.

89. To je Allahovo uputstvo kojim On upućuje one koje hoće od robova Svojih. A da su oni druge Njemu ravnim smatrali, sigurno bi im propalo ono što su činili.

90. To su oni kojima smo Mi knjigu i vlast i vjerovjesništvo dali. Pa ako ovi poriču te stvari, Mi smo njima zadužili ljude koji ih neće poricati.

91. To su oni koje je Allah uputio, pa zato slijedi njihovo uputstvo. Reci: “Od vas ne tražim nagradu za njega, on je samo pouka svjetovima.”

92. Nisu pravilno procijenili Allahovu moć – kad su rekli: “Allah nije ništa objavio čovjeku!” Reci: “A ko je objavio Knjigu koju je donio Musa kao svjetlo i putokaz ljudima. Na listove je stavljate i pokazujete ih, - a mnogo i krijete. I bili ste naučeni onome što ni vi ni preci vaši niste znali?” Reci: “Allah!” Zatim ih ostavi neka se dubokim proučavanjima i dugim diskusijama svojim zabavljaju.

93. A ova Knjiga, koju smo objavili, blagoslovljena je, i ona potvrđuje ono prije nje; i da opominješ Mekku i one oko nje. A oni koji u onaj svijet vjeruju – vjeruju i u nju i o molitvama svojim brigu brinu.

94. Ko je nepravedniji od onoga koji laži o Allahu iznosi ili koji govori: “Objavljuje mi se” – a ništa mu se ne objavljuje, i onoga koji kaže: “I ja ću objaviti isto onako kao što Allah objavljuje.” A da ti je vidjeti nevjernike u smrtnim mukama, kada meleki budu ispružili ruke svoje prema njima: “Dajte duše svoje! Danas ćete sramnom kaznom biti kažnjeni zato što ste o Allahu ono što nije istina govorili i što ste se prema znakovima Njegovim oholo ponašali.”

95. A doći ćete Nam pojedinačno, onakvi kakve smo vas prvi put stvorili, napustivši dobra koja smo vam bili darovali. Mi ne vidimo s vama posrednike vaše za koje ste mislili da su vam drugovi u poslovima vašim. Pokidane su veze među vama i napustilo vas je ono što ste umišljali.”

96. Allah čini da zrnje i košpice prokliju. On iz neživa izvodi živo, iz živa neživo, - to vam je, eto, Allah, pa kako ste zavarani?

97. On čini da zora sviće, On je noć odredio za počinak, a Sunce i Mjesec za računanje vremena; to je odredba Silnoga, Sveznajućeg.

98. On vam je stvorio zvijezde da se po njima u mraku upravljate, na kopnu i moru. – Mi potanko objašnjavamo znamenja Naša ljudima koji znaju.

99. On vas je stvorio od jedne osobe – pa ovdje je mjesto boravka i odlaska. – Mi činimo znakove jasnim za ljude koji razumiju.

100. On vodu s neba spušta, pa Mi onda činimo da pomoću nje niču sve vrste bilja i da iz njega izrasta zelenilo, a iz njega klasje gusto, i iz palmi, iz zametka njihova, grozdovi koje je lahko ubrati, i vrtovi lozom zasađeni, naročito masline i šipci, slični i različiti. Posmatrajte, zato, plodove njihove, kad se tek pojave i kad zru. To su zaista znakovi za ljude koji vjeruju.

101. I oni pripisuju Allahu džinnove kao drugove, a On je njih stvorio; i pripisuju Mu, bez znanja ikakva, sinove i kćeri. Hvaljen neka je On i vrlo visoko iznad onoga kako Ga oni opisuju!

102. On je začetnik nebesa i Zemlje! Otkud Njemu dijete kad nema žene, On je sve stvorio, i On sve zna.

103. To vam je Allah, Gospodar vaš, nema drugog boga osim Njega, Stvoritelja svega; zato se Njemu klanjajte; On nad svim bdi!

104. Pogledi Ga ne mogu obuhvatiti, ali On je taj koji poglede obuhvata; On je milostiv i upućen u sve.

105. “Od Gospodara vašeg dolaze vam vidljivi dokazi, pa onaj ko ih vidi – u svoju korist to čini, a onaj ko je slijep – na svoju štetu je slijep, a ja nisam vaš čuvar.”

106. I, eto, tako, Mi na razne načine izlažemo dokaze da bi oni rekli: “Ti si učio!” i da bismo to objasnili ljudima koji znaju.

107. Ti ono što ti Gospodar tvoj objavljuje slijedi – nema boga osim Njega! – i mnogobošce izbjegavaj.

108. Da Allah hoće, oni ne bi druge Njemu ravnim smatrali, a Mi tebe nismo čuvarom njihovim učinili niti si ti njihov staratelj.

109. Ne nanosite uvrede onima koji se pored Allaha drugima klanjaju, da ne bi i oni, iz neprijateljstva i neznanja, Allaha vrijeđali. Tako smo svakom narodu lijepim postupke njegove predstavili. Oni će se, na kraju, Gospodaru svome vratiti, pa će ih On o onom što su radili obavijestiti.

110. Oni se kunu Allahom u svojim najtežim zakletvama, da će, ako im dođe znak, sigurno u njega povjerovati. Reci: “Svi znakovi su samo u Allaha!” I šta će vas uvjeriti da, i kad im on dođe, oni neće vjerovati?

111. I Mi ćemo srca njihova i oči njihove preokrenuti, kao onda kada nisu povjerovali prvi put, i ostavićemo ih da u svojoj neumjerenosti lutaju smeteni.

112. Čak i da smo im meleke poslali, i da su im mrtvi progovorili, i da smo svaku stvar pred njima sabrali - oni opet ne bi vjerovali, osim ako bi Allah htio, ali većina njih ne zna.

113. Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje određivali, šejtane u vidu ljudi i džinnova koji su jedni druge kićenim besjedama radi obmane inspirisali– a da je Gospodar tvoj htio, oni to ne bi učinili; zato ti ostavi njih, i ono što izmišljaju –

114. i da bi srca onih koji u onaj svijet ne vjeruju bila sklona tome i zadovoljna time, i da bi počinili ono što čine.

115. Zar da pored Allaha tražim drugog sudiju? On je taj ko vam objavljuje Knjigu potanko. A oni kojima smo dali Knjigu znaju da je ona objavljena od Gospodara tvoga istinito. Zato ne budi od onih koji sumnjaju!

116. Riječ Gospodara tvoga je vrhunac istine i pravde; Njegove riječi niko ne može promijeniti i On sve čuje i sve zna.

117. Ako bi ti slijedio većinu onih koji žive na Zemlji, oni bi te s Allahova puta odveli; oni samo pretpostavke slijede i oni samo neistinu govore.

118. Zaista, Gospodar tvoj najbolje poznaje one koji su skrenuli s Njegova puta i On najbolje poznaje one koji uputu slijede.

119. Zato jedite ono pri čijem klanju je spomenuto Allahovo ime, ako vjerujete u Njegove ajete.

120. I šta vam je pa ne jedete ono pri čijem klanju je spomenuto Allahovo ime kad vam je On objasnio šta vam je zabranio - osim kad ste prisiljeni. Mnogi, prema prohtjevima svojim, namajući nikakva znanja, zavode druge u zabludu. A Gospodar tvoj najbolje zna za one koji (propise Njegove) prekoračuju.

121. Napustite grijehe javne i tajne! Oni koji čine grijehe sigurno će dobiti ono što su zaradili.

122. Ne jedite ono pri čijem klanju nije spomenuto Allahovo ime - to je, uistinu, grijeh! A šejtani navode štićenike svoje da se s vama raspravljaju; i ako biste im se pokorili, sigurno biste mnogobošci bili.

123. Zar je onaj koji je mrtav bio pa smo ga Mi oživjeli i svjetlo pomoću kojeg se među ljudima kreće dali, kao onaj koji je u tminama iz kojih ne izlazi? Tako je nevjernicima predstavljeno lijepim to što oni rade.

124. I isto tako smo Mi u svakom gradu postavili velikaše, njegove zločince, da u njemu spletkare; ali oni samo sebi spletke čine, a da i ne primjećuju.

125. A kada njima znak dođe, oni govore: “Mi nećemo vjerovati sve dok se i nama ne dâ nešto slično što je Allahovim poslanicima dano.” A Allah najbolje zna gdje će poslanstvo Svoje staviti. One koji griješe sigurno će snaći poniženje kod Allaha i patnja teška zato što spletkare.

126. Onome koga Allah želi da uputi – On srce njegovo prema pokornosti raspoloži, a onome koga želi da u zabludi ostavi – On srce njegovo stegne i umornim učini kao da čini napor da na nebo uzleti. Eto, tako Allah one koji ne vjeruju grijesima opterećuje.

127. Ovo je pravi put Gospodara tvog. A Mi objašnjavamo znakove ljudima koji pouku primaju.

128. Njih čeka Kuća mira kod Gospodara njihova; On će biti zaštitnik njihov zbog onoga što su činili.

129. A na Dan kada ih On sve sakupi: “O skupe džinnski, vi ste mnoge ljude zaveli!” – “Gospodaru naš,” – reći će ljudi, štićenici njihovi – “mi smo jedni drugima bili od koristi i stigli smo da roka našeg koji si nam odredio Ti!” – “Vatra će biti prebivalište vaše” – reći će On - “ u njoj ćete vječno ostati, osim za ono što Allah želi.” Gospodar tvoj je zaista mudar i sveznajući.

130. Tako isto Mi prepuštamo vlast jednim nepravednicima nad drugima zbog onoga što su zaradili.

131. “O skupe džinnski i ljudski, zar vam iz redova vas samih poslanici nisu dolazili koji su vam ajete Moje kazivali i upozoravali vas da ćete ovaj vaš dan dočekati.” Oni će reći: “Mi svjedočimo protiv sebe samih.” Njih je život na Zemlji bio obmanuo i oni će sami protiv sebe posvjedočiti da su bili nevjernici.

132. Tako je, jer Gospodar tvoj nije uništavao sela i gradove zbog zuluma njihova – bez prethodne opomene njihovim stanovnicima.

133. Svima pripadaju položaji prema tome kako su postupali, jer je Gospodar tvoj nije bio nemaran prema onom što su radili.

134. Gospodar tvoj je neovisan i pun milosti. Ako hoće, vas će ukloniti, i poslije vas one koje On hoće dovesti, kao što je od potomstva drugih naroda vas stvorio.

135. Ono što vam je obećano doista će doći i vi nećete moći to spriječiti!

136. Reci: “O narode moj, činite sve što možete, a činiću i ja; saznaćete vi već koga čeka sretan kraj! Nepravedni sigurno neće uspjeti.”

137. Oni određuju za Allaha dio ljetine i dio stoke, koje je On stvorio, pa govore: “Ovo je za Allaha” – tvrde oni - “ a ovo za božanstva naša”! Međutim, ono što je namijenjeno božanstvima njihovim ne stiže Allahu, dok ono što je određeno za Allaha stiže božanstvima njihovim. Kako ružno oni sude!

138. Tako isto, mnogim mnogobošcima su oni koje su Allahu ravnim smatrali, ubijanje vlastite djece lijepim prikazali da bi ih upropastili i da bi ih u vjeri njihovoj zbunili. A da je Allah htio, oni to ne bi činili. Zato i njih i njihove izmišljotine ostavi!

139. Oni govore; “Ova i ova stoka i ti i ti zemaljski plodovi su zabranjeni, smiju ih jesti samo oni kojima mi dozvolimo” – tvrde oni; i kamile koje je zabranjeno jahati i stoku prilikom čijeg klanja ne spominju Allahovo ime - izmišljajući o Njemu laži. A On će ih zbog onoga što izmišljaju kazniti.

140. Oni govore: “Ono što je u utrobama ove i ove stoke dozvoljeno je samo muškarcima našim, a zabranjeno našim ženama. A ako se mrtvo rodi, onda svi imaju udjela u njemu.” – Allah će ih za ono što Mu pripisuju kazniti, On je mudar i sveznajući.

141. Gubitnici su oni koji iz gluposti i neznanja djecu svoju ubijaju i koji ono čime ih je Allah opskrbio zabranjuju, govoreći neistine o Allahu. Oni su zalutali i oni uputu ne slijede.

142. On je taj koji stvara bašče, poduprte i nepoduprte, i palme i usjeve različita okusa, i masline i šipke, slične i različite. Jedite plodove njihove kad plod dadu, i podajte na dan žetve i berbe ono na šta drugi pravo imaju i ne rasipajte, jer On ne voli rasipnike.

143. I od stoke koja se tovari i kolje - jedite od onoga čime vas Allah opskrbljuje, i ne slijedite šejtanove korake, jer vam je on pravi neprijatelj.

144. Osam vrsta: par ovaca i par koza – Reci: “Da li je On zabranio mužjake ili ženke ili ono što se nalazi u utrobama ženki?” Pokažite mi vaše znanje, ako je istina to što govorite –

145. i par kamila i par goveda - Reci: “Da li je On zabranio mužjake ili ženke ili ono što se nalazi u utrobama ženki? Da li ste vi bili prisutni kad vam je Allah to propisao?” – Ima li onda nepravednijeg od onoga koji izmišlja laži o Allahu da bi bez znanja zaveo ljude. Allah sigurno neće uputiti ljude koji su nepravedni.

146. Reci: “Ja ne vidim u ovome što mi se objavljuje da je ikome zabranjeno jesti išta osim strvi, ili krvi koja ističe, ili svinjskog mesa - to je doista pogano - ili što je kao grijeh zaklano u nečije drugo, a ne u Allahovo ime.” A onome ko bude primoran, ali ne iz želje i u granicama dozvoljenog, Gospodar tvoj će doista oprostiti i milostiv biti.

147. Jevrejima smo sve životinje koje imaju kopita ili kandže zabranili, a od goveda i brava njihov loj, osim onog s leđa ili s crijeva, ili onog pomiješanog s kostima. Time smo ih zbog zuluma njihova kaznili; i Mi, zaista, govorimo istinu.

148. A ako te oni budu u laž ugonili, ti reci: “Gospodar vaš je neizmjerno milostiv, ali kazna Njegova neće mimoići narod grešni.”

149. Mnogobošci će govoriti: “Da je Allah htio, mi ne bismo druge Njemu ravnim smatrali, a ni preci naši, niti bismo išta zabranjenim učinili.” Tako isto su oni prije njih poricali, sve dok Našu kaznu nisu iskusili. Reci: “Imate li išta od znanja? Iznesite nam ga, ako imate! Vi samo predpostavke slijedite, i vi samo laži govorite.”

150. Reci: “Allah ima potpun dokaz, i da hoće, sve bi vas On uputio!”

151. Reci: “Dovedite te svoje svjedoke, one koji će posvjedočiti da je Allah to zabranio!” Pa ako oni posvjedoče, ti ne budi s njima; i ne slijedi želje onih koji Naše znakove drže lažnim i koji u onaj svijet ne vjeruju i koji druge Gospodaru svome ravnim smatraju.

152. Reci: “Dođite da vam kažem šta vam Gospodar vaš propisuje; da Mu ništa ravnim ne smatrate, da roditeljima dobro činite, da djecu svoju, zbog neimaštine, ne ubijate – Mi i vas i njih hranimo – ne približujte se nevaljaštinama, bile javne ili tajne; ne ubijajte onog koga je Allah zabranio ubiti, osim kada to pravda zahtijeva, - eto, to vam On preporučuje da biste shvatili –

153. i da se imetku siročeta ne približavate, osim na najljepši način, sve dok punoljetno ne postane; i da pravo na litru i na kantaru mjerite - Mi nikoga preko njegove mogućnosti ne zadužujemo - i kad govorite, pravo govorite, pa makar se ticalo i srodnika; i da Allahov ugovor ispunite - eto, to vam On naređuje da biste se sjećali.

154. I doista, ovo je pravi put moj, pa ga slijedite; i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova; - eto, to vam On naređuje, da biste bogobojazni bili.”

155. Osim toga, Mi smo Musau Knjigu dali da učinimo potpunom blagodat onome koji dobro čini, i kao objašnjenje svemu i uputu i milost – da bi oni povjerovali da će pred Gospodara svoga stati.

156. A ova Knjiga koju objavljujemo jeste blagoslovljena, zato je slijedite i bogobojazni budite da bi vam se milost ukazala,

157. i zato da ne kažete: “Knjiga je objavljena dvjema vjeroispovjestima prije nas, i mi smo o učenjima njihovim neobaviješteni”,

158. i da ne kažete: “Da je Knjiga objavljena nama, bolje bismo se od njih upute držali.” Pa došao vam je, eto, jasan znak od Gospodara vašeg, i uputstvo i milost. I ima li, onda, nepravednijeg od onoga koji Allahove znakove ne priznaje i njih izbjegava? Mi ćemo one koji se znakova naših klone teškom mukom kazniti zato što su ih izbjegavali.

159. Zar oni čekaju da im meleki dođu, ili Gospodar tvoj, ili neki predznaci od Gospodara tvoga? Onoga dana kada neki predznaci od Gospodara tvoga dođu, ni jednom čovjeku neće biti od koristi to što će tada vjerovati, ako prije nije vjerovao ili ako nije, kao vjernik, kakvo dobro uradio. Reci: “Samo vi čekajte, i mi ćemo čekati!”

160. Tebe se ništa ne tiču oni koji su vjeru svoju raskomadali i u stranke se podijelili. Allah će se za njih pobrinuti. On će ih na kraju o onome što su radili obavijestiti.

161. Ko uradi dobro djelo, biće desetorostruko nagrađen, a ko uradi rđavo djelo, biće samo za njega kažnjen, i neće im se učiniti nepravda.
162. Reci: “Mene je Gospodar moj na pravi put uputio, u pravu vjeru, vjeru Ibrahima pravovjernika, a on nije bio idolopoklonik.”

163. Reci: “Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova.

164. On nema saučesnika; to mi je naređeno i ja sam prvi od onih koji su se pokorili.”

165. Reci: “Zar da za Gospodara tražim nekog drugog osim Allaha, kad je On Gospodar svega? Što god ko uradi, sebi uradi, i svaki grešnik će samo svoje breme nositi. Na kraju Gospodaru svome ćete se vratiti i On će vas o onome u ćemu ste se razilazili obavijestiti.

166. On čini da jedni druge na Zemlji smjenjujete i On vas po položaju jedne iznad drugih uzdiže da bi vas iskušao u onome što vam daje. Gospodar tvoj, zaista, brzo kažnjava, ali On, doista, prašta i samilostan je.”




nazad