SURA XIV
Ibrahim - Ibrahim
Mekka – 52 ajeta
1. U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
2. Elif-lam-ra. Knjiga koju ti objavljujemo da ljude izvedeš iz tmina na
svjetlo, voljom njihova Gospodara, na put Silnoga i Hvaljenoga
3. Allaha, čije je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji. A od teške
patnje teško nevjernicima,
4. koji život na ovome svijetu više vole od onoga svijeta, i koji od Allahova
puta odvraćaju i nastoje da ga iskrive! Oni su u dalekoj zabludi.
5. Mi nismo poslali nijednog poslanika osim [da propovijeda] jezikom naroda
njegovog, da bi mu objasnio. A Allah odvodi u zabludu onoga koga hoće i upućuje
koga hoće; On je Silan i Mudar.
6. I Musaa smo poslali s dokazima Našim: "Izvedi narod svoj iz tmina na svjetlo
i upozori ga na Allahove dane! To su, uistinu, znakovi za svakog onog ko je
strpljiv i zahvalan.
7. I kad Musa reče narodu svome: "Sjetite se Allahove blagodati koju vam je dao
kad vas je izbavio od faraonovih ljudi koji su vas najgorim kaznama mučili i,
koji su vam mušku djecu klali, a žensku u životu ostavljali – u tome vam je bilo
veliko iskušenje od Gospodara vašega.
8. I kad je Gospodar vaš proglasio: ''Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo,
još više dati; budete li nezahvalni, kazna Moja doista je stroga."
9. I Musa reče: "Ako budete nezahvalni, i vi i svi drugi na Zemlji - pa, Allah,
doista, ni o kome nije ovisan i On je jedini hvale dostojan."
10. Zar do vas nije doprla vijest o onima prije vas, o narodu Nuhovu, i o Adu, i
o Semudu, i o onima poslije njih? – Samo ih Allah zna! – Poslanici njihovi su im
jasne dokaze donosili, ali oni su ruke njihove na usta njihova stavljali i
govorili; "Mi ne vjerujemo u ono što se po vama šalje i mi veoma sumnjamo u ono
u što nas pozivate!’
11. Poslanici njihovi su govorili: "Zar se može sumnjati u Allaha, Stvoritelja
nebesa i Zemlje. On vas poziva da bi vam od grijeha vaših [nešto] oprostio i da
bi vas do roka određenog ostavio". Oni su odgovorili: "Vi niste ništa drugo do
ljudi kao i mi. Hoćete da nas odvratite od onoga što su preci naši obožavali –
pa, donesite nam dokaz jasni!’
12. "Mi nismo ništa drugo do ljudi kao i vi" – govorili su im poslanici njihovi
- "ali, Allah daruje one koje On hoće od robova Svojih. Nije na nama da vam
donesemo dokaz osim s Allahovim dopuštenjem – a vjernici neka se u Allaha
uzdaju.
13. Zbog čega da se ne uzdamo u Allaha, a doista nas je On putevima našim
uputio? Mi doista strpljivo podnosimo bol i uvrede koje nam nanosite – a oni
koji se uzdaju, neka se u Allaha uzdaju!"
14. Nevjernici su govorili poslanicima svojim: " Sigurno ćemo vas iz zemlje naše
protjerati, ili ćete se vjeri našoj vratiti!" Pa je poslanicima Gospodar njihov
objavio: "Mi ćemo vjernike sigurno uništiti.
15. ''I poslije njih ćemo vas sigurno na Zemlji nastaniti. To je za one koji se
polaganja računa preda Mnom boje i koji od prijetnje moje stahuju."
16. I poslanici su pomoć tražili, pa je svaki oholi inadžija neuspjeh pretrpio -
17. Pred njim će džehennem biti - i on će biti pojen tečnim gnojem,
18. U gutljajima će ga [pokušati] piti, ali neće biti ni blizu da ga proguta, i
smrt će mu sa svih strana dolaziti, ali on neće umrijeti; ispred njega će teška
patnja biti.
19. Sličnost onih koji ne vjeruju u Gospodara njihova je da su djela njihova
poput pepela koji vihor u olujnom danu raznese; nemaju moći ni nad čim od onog
što su zaradili - to je daleka zabluda!
20. Zar ne vidiš da je Allah nebesa i Zemlju stvorio Istinom. Ako htjedne, vas
će ukloniti i s novim stvaranjem doći;
21. To Allahu nije teško.
22. I izići će svi pred Allaha, pa će oni slabi reći onima koji su se oholili:
"Mi smo vas slijedili, pa možete li nam ikako protiv Allahove kazne koristiti?"
– "Da je nas Allah uputio" - odgovoriće oni – "i mi bismo bili vas uputili.
Žalili se mi ili trpjeli, svejedno nam je, spasa nam više neće biti."
23. I kada presuda bude donešena, šejtan će reći: "Allah vam je istinsko
obećanje dao, a ja sam vam obećao pa vas iznevjerio. Ja nisam nikakve vlasti nad
vama imao osim što sam vas pozivao i vi ste mi se odazvali. Pa zato ne korite
mene, već sami sebe - niti ja vas mogu zvati u pomoć niti vi mene možete zvati u
pomoć. Ja nemam ništa s tim što ste me prije smatrali Njemu ravnim. Nepravedne
sigurno čeka bolna kazna.''
24. A oni koji su vjerovali i dobra djela činili biće uvedeni, voljom Gospodara
njihova, u džennetske bašče kroz koje će rijeke teći i u njima će vječno
boraviti, u njima će pozdrav njihov "Mir!'' biti.
25. Zar ne vidiš kako Allah navodi primjer – lijepa riječ kao lijepo drvo:
korijen mu je čvrsto u zemlji, a grane [visoko] u nebu;
26. Ono plod svoj uvijek, s dopuštenjem Gospodara svoga, daje - a Allah ljudima
navodi primjere da bi oni pouku primili.
27. A ružna riječ je kao ružno drvo: iščupano s površine zemlje, nema
stabilnosti.
28. Allah će vjernike postojanom riječju učvrstiti i na ovom i na onom svijetu,
a nepravedne će u zabludi odvesti; Allah radi šta hoće.
29. Zar ne vidiš one koji su Allahove blagodati zamijenili nezahvalnošću, i
narod svoj u Kuću propasti doveli,
30. U džehennem! U njemu će gorijeti - a zlo je on prebivalište!
31. I načinili su [idole] Allahu jednake da bi zavodili s puta Njegova. Reci:
"Uživajte! Krajnje odredište vam je sigurno vatra."
32. Reci robovima Mojim, onim koji su povjerovali, da molitvu obavljaju i da
udjeljuju od onoga što im mi darujemo, tajno i javno, prije nego što nastupi dan
u kome neće biti trgovanja ni prijateljstva.
33. Allah je stvorio nebesa i Zemlju; On spušta s neba kišu i čini da pomoću nje
rađaju plodovi, opskrba vama; i potčinio vam je lađe da plove morem voljom
Njegovom, i potčinio vam je rijeke;
34. I potčinio vam je Sunce i Mjesec, koji se stalno kreću; i potčinio vam je
noć i dan;
35. I daje vam od svega onoga što od Njega ištete; i ako biste Allahove
blagodati brojali, ne biste ih nabrojali. Čovjek je, uistinu, nepravedan,
nezahvalan!
36. A kada Ibrahim reče: "Gospodaru moj, učini ovaj grad bezbjednim i sačuvaj
mene i sinove moje da se klanjamo kumirima.
37. Oni su, Gospodaru moj, mnoge ljude u zabludu odveli. A onaj ko mene slijedi,
od mene je, a onaj ko mi je neposlušan, pa – Ti, uistinu, praštaš i samilostan
si.
38. ''Gospodaru naš, ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini u kojoj se
ništa ne sije, kod Tvoga časnog hrama, da bi, Gospodaru naš, molitvu obavljali;
zato učini da srca nekih ljudi čeznu za njima i opskrbi ih plodovima da bi
zahvalni bili.
39. ''Gospodaru naš, Ti zacijelo znaš šta mi tajimo, a šta na javu iznosimo.
Allahu ništa nije skriveno ni na Zemlji ni na nebu.
40. ''Hvala Allahu koji mi je u starosti podario Ismaila i Ishaka; Gospodar moj,
uistinu, uslišava molbe.
41. ''Gospodaru moj, učini mene i neke potomke moje ustrajnim u obavljanju
molitve; Gospodaru naš, Ti usliši molbu moju!
42. ''Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljima mojim, i vjernicima – na Dan
kad se bude polagao račun!''
43. A ti nikako ne pomisli da Allah ne zna za ono što rade nepravednici! On im
samo odgađa do Dana kada će se pogled ukočiti,
44. I kada će žureći uzdignutih glava, netremice gledati; a srca će im prazna
biti.
45. Ti opominji ljude na Dan kada će im kazna doći, kada će oni koji su
nepravedni bili govoriti: "Gospodaru naš, ostavi nas još samo kratko vrijeme,
odazvaćemo se pozivu Tvome i slijedićemo poslanike!'' – "A zar se prije niste
zaklinjali da vama neće biti kraja?
46. ''I živjeli ste se bili u staništima onih koji su se prema sebi ogriješili,
i bilo vam je jasno kako smo s njima postupili, i primjere smo vam navodili."
47. Oni su zaista lukavstva svoja pleli, a u Allahovim rukama je lukavstvo
njihovo, pa makar to lukavstvo bilo ono od kojeg brda nestaju.
48. Nikad ne pomisli da će Allah propustiti održati obećanje Svoje poslanicima
Svojim – Allah je, uistinu, silan, izvršitelj osvete.
49. Na Dan kada Zemlja bude zamijenjena drugom zemljom, a i nebesa, i kad oni
iziđu pred Allaha Jedinoga, Svesavladivoga.
50. Toga dana ćeš vidjeti grešnike povezane u zajedničke okove;
51. Košulje će im od katrana biti, a vatra će lica njihova prekriti,
52. Da Allah isplati svakoj duši ono što je zaradila – Allah zaista brzo račun
sviđa.
53. Ovo je obznana ljudima, da njome budu opomenuti i da znaju da je On Bog,
Jedan, i da razumom obdareni prime pouku!