SURA IV
Žene – en-Nisâ’
Medina – 177 ajeta
1. U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
2. O ljudi, bojte se Gospodar svoga, koji vas je od jedne duše stvorio, i od nje
je njen par stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allah se
bojte – s imenom čijim jedni druge molite – i rodbinske veze ne kidajte. Allah,
zaista, stalno nad vama bdi.
3. I siročadi imanja njihova uručite; i rđavo za dobro ne podmećite i imetke
njihove s imecima vašim ne trošite, - to bi, zaista, bio veliki grijeh.
4. Ako se bojite da prema ženama sirotama nećete biti pravedni, onda se ženite
sa onim ženama koje vam se svide, sa po dvije, sa po tri i sa po četiri. A ako
strahujete da nećete pravedni biti, onda samo sa jednom; ili – eto vam onih koje
posjedujete. Tako ćete se najlakše nepravde sačuvati.
5. i draga srca ženama vjenčane darove njihove poklonite; a ako vam one od svoje
volje od toga šta daju, to s prijatnošću i ugodnošću uživajte.
6. Neodgovornim osobama imetke, koje vam je Allah učinio sredstvima za život, u
ruke ne dajite, ali ih njima hranite i odjevajte, i lijepo s njima govorite.
7. I provjeravajte siročad dok ne stasaju za brak; pa ako ocjenite da su zreli,
uručite im imetke njihove. I ne žurite da ih rasipnički potrošite dok oni ne
odrastu. Ko je imućan – neka se uzdrži, a ko je siromašan – neka onoliko koliko
mu je, prema običaju, neophodno troši. A imetke im uručujte u prisustvu
svjedoka. A dosta je to što će se pred Allahom račun polagati.
8. Muškarcima pripada dio onoga što ostave roditelji i rođaci, i ženama dio
onoga što ostave roditelji i rođaci, bilo toga malo ili mnogo, određeni dio.
9. A kada diobi prisustvuju rođaci, siročad i siromasi, i njima nešto darujte i
lijepu riječ im recite.
10. I neka se pribojavaju oni koji, kad bi iza sebe ostavili nejaku djecu, za
nju bi strahovali, i neka se boje Allaha i neka govore istinu.
11. Oni koji bez ikakva prava jedu imetke siročadi – doista jedu vatru, i oni će
u ognju gorjeti.
12. Allah vam naređuje da od djece vaše – muškom pripadne toliko koliko dvjema
ženskima. A ako bude više od dvije ženskih, njima – dvije trećine onoga što je
ostavio, a ako je samo jedna njoj – polovina. A roditeljima, svakom posebno –
šestina od onoga što je ostavio, ako bude imao dijete; a ako ne bude imao
djeteta, a nasljeđuju ga samo roditelji, onda njegovoj materi - trećina. A ako
bude imao braće, onda njegovoj materi – šestina, pošto se izvrši oporuka koju je
ostavio, ili podmiri dug. Vi ne znate ko vam je bliži u koristi, roditelji vaši
ili sinovi vaši. To vam je od Allaha obaveza! – Allah, zaista, sva zna i mudar
je.
13. A vama pripada – polovina onoga što ostave žene vaše, ako ne budu imale
djeteta, a ako budu imale dijete, onda - četvrtina onoga što su ostavile, pošto
se izvrši oporuka koju su ostavile, ili podmiri dug. A njima - četvrtina onoga
što vi ostavite, ako ne budete imali djeteta; a ako budete imali dijete, njima –
osmina onoga što ste ostavili, pošto se izvrši oporuka koju ste ostavili, ili
podmiri dug. A ako muškarac ili žena ne budu imali ni roditelja ni djeteta, a
budu imali brata ili sestru, onda će svako od njih dvoje dobiti – šestinu; a ako
ih bude više, onda zajednički učestvuju u trećini, pošto se izvrši, ne
oštećujući nikoga, oporuka koja je ostavljena ili podmiri dug; to je Allahova
zapovijed! – A Allah sva zna i blag je.
14. To su Allahove granice. Onoga ko se pokorava Allahu i Poslaniku Njegovu – On
će uvesti u džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno
ostati, i to je uspjeh veliki.
15. A onoga ko ne posluša Allaha i Poslanika Njegova i preko granica Njegovih
propisa prelazio – On će u vatru baciti, u kojoj će vječno ostati; njega čeka
sramna patnja.
16. I one od žena vaših koje preljubu počine - zatražite da to protiv njih
četiri svjedoka od vas posvjedoče, pa ako posvjedoče, držite ih u kućama sve dok
ih smrt ne umori ili dok im Allah ne nađe izlaz neki.
17. A ako dvoje od vas blud učine, kaznite ih; pa ako se pokaju i poprave, onda
ih na miru ostavite, jer Allah prima pokajanje i samilostan je.
18. Allah prima pokajanje samo od onih koji učine kakvo rđavo djelo iz neznanja,
i koji se ubrzo pokaju; njima će Allah oprostiti. – A Allah sve zna i mudar je.
19. Kajanje se ne prima od onih koji čine rđava djela sve dok se nekom od njih
ne približi smrt, pa on tek onda kaže: “Sad se zaista kajem!” a i onima koji
umru kao nevjernici. Njima smo bolnu patnju pripremili.
20. O vjernici, zabranjuje vam se da žene kao stvari nasljeđujete, preko volje
njihove, i da im teškoće pričinjavate, s namjerom da nešto od onoga što ste im
darovali prisvojite, osim ako budu očito blud činile. S njima lijepo živite! A
ako prema njima odvratnost osjetite, moguće je da je baš u onome prema čemu
odvratnost osjećate Allah veliko dobro dao.
21. Ako hoćete da jednu ženu pustite, a drugom se oženite, i jednoj od njih ste
dali mnogo blaga, ne oduzimajte ništa od toga. Zar da joj to nasilno oduzmete,
čineći očigledan grijeh?
22. Kako biste mogli i oduzeti to kada ste jedno s drugim živjeli i kada su one
od vas čvrstu obavezu uzele.
23. I ne ženite se ženama kojima su se ženili očevi vaši, - a što je bilo, biće
oprošteno; to bi, uistinu, bio razvrat, gnusoba i ružan put.
24. Zabranjuju vam se: matere vaše, i kćeri vaše, i sestre vaše i sestre očeva
vaših, i sestre matera vaših i bratične vaše, i sestrične vaše, i pomajke vaše
koje su vas dojile, i sestre vaše po mlijeku, i majke žena vaših, i pastorke
vaše koje se nalaze pod okriljem od žena vaših s kojima ste imali bračne odnose,
- ali ako vi s njima niste imali bračne odnose, onda vam nije grijeh -, i žene
vaših rođenih sinova, i da sastavite dvije sestre, - što je bilo, bilo je, Allah
zaista prašta i samilostan je. -,
25. i udate žene, osim onih koje zarobite; to su vam Allahovi propisi, - i
dozvoljeno vam je pored toga imecima svojim tražite čestite žene, ženidbe radi,
a ne da blud činite. A ženama s kojima ste imali bračne odnose podajte vjenčane
darove njihove kao što je propisano. I nije vam grehota ako se, poslije
određenog vjenčanog dara, s njima nagodite. Allah zaista sva zna i mudar je.
26. A onome među vama koji nije dovoljno imućan da se oženi slobodnom vjernicom
– eto mu one u vašem vlasništvu, robinje vaše, vjernice, - a Allah najbolje zna
vjeru vašu; jedni ste od drugih. I ženite se njima, s dopuštenjem vlasnika
njihovih, i podajte im vjenčane darove njihove, kako je uobičajeno, kada su
čedne i kada javno ne čine blud i kada tajno ne žive s ljubavnicima. – A kada
one kao udate počine preljubu, neka se kazne polovinom kazne propisane za
slobodne žene. – To je za onoga od vas koji se boji da muke ne zapadne; a da se
strpite, bolje vam je! Allah prašta i samilostan je.
27. Allah želi da vam objasni i da vas putevima kojma su išli oni prije vas
uputi, i da vam oprosti. – A Allah sve zna i mudar je.
28. Allah želi da vam oprosti, a oni koji se za strastima svojim povode žele da
daleko s pravog puta skrenete.
29. Allah želi da vam olakša, – a čovjek je stvoren kao nejako biće.
30. O vjernici, ne jedite imanja jedni drugih, osim ako to zadobijete trgovanjem
uz obostrani pristanak – i ne ubijajte sami sebe! Allah je, doista, prema vama
milostiv.
31. A onoga ko tako nepravično i nasilno radi – Mi ćemo u vatru baciti, to je
Allahu lahko.
32. Ako se budete klonili velikih grijehova, oni koji su vam zabranjeni, Mi ćemo
preći preko manjih ispada vaših i uvešćemo vas u divno mjesto.
33. I ne poželite ono čime je Allah neke od vas nad drugima odlikovao.
Muškarcima pripada dio od onoga što oni zarade, a ženama dio od onoga što one
zarade. I Allaha iz izoblja Njegova molite. – Allah, zaista, sve dobro zna!
34. Mi smo odredili nasljednike svemu onome što ostave roditelji i rođaci. A
onima s kojima ste sklopili ugovore – podajte njihov dio – Allah je, zaista,
svemu svjedok.
35. Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad
drugima i zato što oni troše imetke svoje. A čestite žene su poslušne i čuvaju u
tajnosti ono što je Allah sačuvao. A onih čijih se neposlušnosti pribojavate, vi
posavjetujte, i od njih se u postelji rastavite, i udarite ih; a ako vas
slušaju, onda im nikakav zulum ne činite! – Allah je, zaista, uzvišen i velik!
36. A ako se bojite razdora između njih dvoje, onda pošaljite jednog pomiritelja
iz njegove, a jednog pomiritelja iz njene porodice. Ako oni žele izmirenje,
Allah će ih pomiriti; zaista Allah sve zna i o svemu je obaviješten!
37. I Allahu se klanjate i ništa Njemu ravnim ne smatrajte! A roditeljima
dobročinstvo činite, i rođacima, i siročadi, i siromasima, i komšijama bližnjim,
i komšijama daljnjim, i drugovima, i putnicima-namjernicima, i onima koji su u
vašem posjedu. Allah, zaista, ne voli one koji se ohole i hvališu,
38. one koji škrtare i traže od drugih da budu škrti i koji kriju ono što im je
Allah ih obilja svoga darovao; a Mi smo nevjernicima pripremili sramnu patnju –
39. i one koji troše imanja svoja da se pred svijetom pokažu, a ni Allaha ni u
onaj svijet ne vjeruju. – A kome je šejtan drug, zao mu je drug!
40. A šta bi im bilo da u Allaha i u onaj svijet vjeruju i da od onoga što im
Allah daje udjeljuju, kad Allah o njima sve zna?
41. Allah neće nikome ni trunku nepravde učiniti. Dobra djela On će
umnogostručiti i još od Sebe nagradu veliku dati.
42. A šta će, tek, biti kada dovedemo svjedoka iz svakog naroda, a tebe dovedemo
kao svjedoka protiv ovih?
43. Tog dana jedva bi dočekali oni koji nisu vjerovali i koji su Poslaniku
neposlušni bili da je nad njima zemlja poravnana; a od Allaha neće moći ni jednu
riječ sakriti.
44. O vi koji ste povjerovali, pijani nikako molitvu ne obavljajte, sve dok ne
budete znali šta izgovarate, i kada ste džunubi – osim ako ste putnici – sve dok
se ne okupate. A ako ste bolesni, ili na putu, ili ako je neko od vas obavio
prirodnu potrebu, ili ako ste se sastajali sa ženama, a ne nađete vode, onda
dlanovima čistu zemlju dotaknite i lica vaša i ruke vaše potarite. – Allah,
zaista, prelazi preko grešaka i prašta.
45. Zar ne vidiš kako oni kojima je dat dio Knjige pravi put zamjenjuju za
zabludu i žele da i vi s pravog puta skrenete?
46. Allah najbolje zna neprijatelje vaše, i Allah je dovoljan zaštitinik i Allah
je dovoljan pomagač!
47. Ima Jevreja koji izvrću smisao riječima i govore uvijajući jezicima svojim i
huleći pravu vjeru: “Čujemo, ali se ne pokoravamo!” i “Čuj, ne čuli te!” i
“Râ’inâ!” A da oni kažu: “Čujemo i pokoravamo se!” i “Čuj” i “Pogledaj na nas!”
– bilo bi za njih bolje i ispravnije; ali, Allah je njih zbog nevjerovanja
njihova prokleo, jer malo ko od njih vjeruje.
48. O vi kojima je Knjiga data, u ovo što objavljujemo povjerujte – ono što
potvrđuje kao istinito ono što već imate – prije nego što izbrišemo crte lica i
ne damo im oblik kakav je straga, ili prije nego ih prokunemo kao što smo
prokleli one koji nisu subotu poštivali. – A Allahova zapovijest se mora
izvršiti.
49. Allah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostiće manje
grijehove od toga, kome On hoće. A onaj ko drugog smatra Allahu ravnim čini,
izmišljajući laž, grijeh veliki.
50. Zar ne vidiš one koji sebe smatraju od grijeha čistim? Međutim, Allah
oslobađa od grijeha onoga koga On hoće, i nikome se neće, ni koliko trun jedan,
nepravda učiniti.
51. Pogledaj kako izmišljaju laž o Allahu! A to je dovoljno da se teško
ogriješe.
52. Zar ne vidiš one kojima je dat jedan dio Knjige kako u kumire i taguta
vjeruju, i nevjernicima govore: “Oni su na ispravnijem putu od vjernika”?
53. Njih je Allah prokleo, a onome koga je Allah prokleo nećeš naći nikoga ko bi
mu pomogao.
54. Ili, imaju li oni kakav udio u vlasti? - onda ljudima ne bi ništa dali.
55. Ili, zavide li oni ljudima na onome što im je Allah iz obilja Svoga darovao.
A Mi smo Ibrahimovim potomcima Knjigu i mudrost dali, i carstvo im veliko
darovali.
56. I među njima su oni koji su u to povjerovali, i među njima su oni koji su se
tome suprotstavili – njima je dovoljan džehennem, oganj užareni!
57. One koji ne vjeruju u dokaze Naše Mi ćemo sigurno u vatru baciti; svaki put
kad im se kože ispeku, zamjenićemo ih drugim kožama da osjete pravu patnju.
Allah je, zaista silan i mudar.
58. A one koji vjeruju i čine dobra djela uvešćemo, sigurno, u džennetske bašče,
kroz koje će rijeke teći; u njima će vječno i zauvijek ostati, a u njima će
čiste žene imati, i u debelu hladovinu ćemo ih uvesti.
59. Allah vam zapovijeda da vratite povjerene stvari njihovim vlasnicima, i kada
ljudima sudite da pravično sudite. Uistinu je divan Allahov savjet! – A Allah
doista sve čuje i vidi.
60. O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i onim
zaduženim za upravljanje među vama. A ako se u nečemu ne slažete, obratite se
Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u onaj svijet; to vam je bolje i za
vas rješenje ljepše.
61. Zar ne vidiš one koji tvrde da vjeruju u ono što se objavljuje tebi i u ono
što je objavljeno prije tebe pa ipak žele da im se pred tagutom sudi, a naređeno
im je da ne vjeruju u njega. A šejtan želi da ih u veliku zabludu navede.
62. Kad im se kaže: “Prihvatite ono što Allah objavljuje, i Poslanika!” – vidiš
licemjere kako se od tebe sasvim okreću.
63. A šta će tek biti kad ih, zbog djela ruku njihovih, pogodi kakva nesreća, pa
ti dođu kunući se Allahovom: “Mi smo samo htjeli da učinimo dobro i da bude
sloge”.
64. Allah dobro zna šta je u srcima njihovim, zato ih se kloni i posavjetuju ih,
i reci im o njima ono što će ih dirnuti.
65. A Mi nismo poslali ni jednog poslanika nego da bi mu se, prema Allahovom
naređenju, pokoravali. A da oni, kada se sami prema sebi ogriješe, dođu tebi i
zamole Allaha da im oprosti, i da i Poslanik zamoli za njih, vidjeli bi da Allah
zaista prima pokajanje i da je milostiv.
66. I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima
međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo
tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.
67. A da smo Mi im naredili: “Sami sebe u smrt odvedite!” – ili: “Napustite
ognjišta svoja!", samo nekolicina bi to učinila. A kada bi oni onako kako im se
savjetuje postupali, bilo bi im bolje i bili bi čvršći u vjeri.
68. i tada bismo im Mi, sigurno, veliku nagradu dali
69. i na pravi put ih usmjerili.
70. Oni koji su poslušni Allahu i Poslaniku biće u društvu onih kojima je Allah
milost Svoju darovao, od vjerovjesnîkâ, i pravednîkâ, i šehîdâ, i dobrih ljudi.
A kako će oni divni drugovi biti!
71. Tâ blagodat će od Allaha biti, a dovoljno je to što Allah sve zna.
72. O vjernici, budite oprezni i nastupajte ili u četama ili odjednom svi.
73. Zaista, među vama ima i takvih koji će sigurno zaostajati i koji će, ako vas
kakva nesreća zadesi, reći: “Sam Allah mi je milost Svoju ukazao što s njima
nisam bio”
74. A ako vam Allah dâ kakvo dobro, on će sigurno reći – kao da između vas i
njega nije bilo prijateljstvo -:“Da sam, kojom srećom, s njima bio, veliki
uspjeh bi postigao!”
75. I neka se na Allahovu putu bore oni koji ne žale da žrtvuju život na ovom
svijetu za onaj svijet. A onoga ko se bori na Allahovu putu, pa pogine ili
pobijedi, Mi ćemo, sigurno, obilno nagraditi.
76. A zbog čega se vi ne borite na Allahovu putu kada ima potlačenih muškaraca,
i žena i djece, oni koji uzvikuju: “Gospodaru naš, izbavi nas iz ovog grada,
čiji su stanovnici nasilnici, i od Sebe nam podaj zaštitnika i od Sebe nam podaj
pomoćnika!”
77. Oni koji vjeruju bore se na Allahovom putu, a oni koji ne vjeruju bore se na
putu tâgutovom; pa borite se protiv šejtanovih štićenika! Zaista je šejtanovo
lukavstvo slabo.
78. Zar ne vidiš one kojima je rečeno: “Obuzdajte ruke svoje, i molitvu
obavljajte, i milostinju dajite!” A kada im bi propisana borba, neki od njih se
pobojaše ljudi, kao što se Allaha boje, ili još više, i uzviknuše: “Gospodaru
naš, zašto si nam borbu propisao? Da si nas toga još neko vrijeme poštedio!”
Reci: “Uživanje na ovom svijetu je kratko, a onaj svijet je bolji za one koji se
Allaha boje; i nikome se od vas ni koliko trun jedan neće učiniti nepravda.”
79. Ma gdje bili, stići će vas smrt, pa bili vi i u visokim kulama. Ako ih
stigne kakvo dobro, oni vele: “Ovo je od Allaha!” a snađe li ih kakvo zlo,
govore: “Ovo je od tebe!” Reci: “Sve je od Allaha!” Pa šta je ovom narodu?!
Gotovo da ne razumiju ništa od onoga što im se govori!
80. Dobro koje ti dođe od Allaha je, a zlo koje te zadesi sam si zaslužio. I Mi
smo te, kao poslanika, ljudima poslali; i Allah je dovoljan svjedok.
81. Onaj ko se pokorava Poslaniku zaista se pokorava Allahu; a onaj ko odbije –
pa, Mi te nismo poslali da im čuvar budeš.
82. I govore: “Pokornost!”, a kada odu od tebe, onda neki od njih noću tajno
kuju nešto drugo od onoga što ti govoriš; i Allah bilježi ono što oni noću tajno
kuju. Kloni ih se i u Allaha se pouzdaj, jer Allah je dovoljan zaštitinik.
83. A zašto oni ne razmisle o Kur’anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha,
sigurno bi u njemu našli mnoge protivrječnosti.
84. Kada saznaju za nešto važno, a tiče se bezbjednosti ili opasnosti, oni to
razglase. A da se oni s tim obrate Poslaniku ili onim zaduženim za upravljanje
među njima, znali bi to oni od njih koji to istražuju. A da nije Allahove
dobrote prema vama i milosti Njegove, i vi biste, osim malo vas, sigurno šejtana
slijedili.
85. Zato se bori na Allahovu putu – odgovoran si samo za sebe; i podstiči
vjernike. Možda će Allah obuzdati silu onih koji ne vjeruju; i Allahova sila je
veća i kazne Njegove su strožije.
86. Onaj ko se bude za dobro zalagao – biće i njemu udio u njemu, a onaj ko se
bude za zlo zauzimao - biće i njemu odgovornost za njega. – A Allah nad svim
bdi.
87. Kada pozdravom pozdravljeni budete, ljepšim od njega otpozdravite, ili ga
uzvratite, jer će Allah za sve obračun tražiti.
88. Allah će vas – nema drugog boga osim Njega – sigurno sabrati na Sudnjem
danu, u to nema nimalo sumnje! A čije su riječi od Allahovih riječi istinitije?
89. [ta vam je bilo pa ste se podvojili u dvije strane po pitanju licemjera koje
je Allah vratio u nevjernike zbog postupaka njihovih! Zar želite da na pravi put
uputite one koje je Allah s njega skrenuo? A onoga koga Allah na stranputicu
odvede – ti nikada nećeš na pravi put uputiti.
90. Oni bi voljeli da ne vjerujete kao što oni nevjeruju, pa da budete jednaki.
Zato ih ne prihvatajte kao prijatelje dok se ne isele na Allahovom putu. A ako
okrenu leđa, onda ih hvatajte i ubijate gdje god ih nađete, i nijednog od njih
kao prijatelja i pomagača ne prihvatajte,
91. osim onih koji se sklone kod nekog plemena s kojim vi imate ugovor o
nenapadanju, ili vam dođu, a teško im je da se bore protiv vas ili plemena svog.
A da Allah hoće, okrenuo bi ih protiv vas i oni bi se, uistinu, protiv vas
borili. Ako vas takvi ostave na miru i ne napadaju vas, i ako vam ponude mir,
onda vam Allah ne daje nikakva prava protiv njih.
92. Vi ćete nailaziti i na one koji žele da budu bezbjedni i od vas i od naroda
svog; kad god se vrate u iskušenje, podlegnu u njemu. Ako se oni ne okane vas i
ne ponude vam mir i ako ne prestanu vojevati protiv vas, vi ih hvatajte i
ubijajte gdje god ih stignete, puno pravo vam dajemo protiv njih.
93. Nezamislivo je da vjernik ubije vjernika, to se može dogoditi samo –
nehotice. Onaj ko ubije vjernika nehotice – mora osloboditi ropstva jednog roba
– vjernika i predati krvarinu porodici njegovoj; oslobođen je krvarine jedino
ako oni oproste. Ako on pripada narodu koji vam je neprijatelj, a sam je
vjernik, mora osloboditi ropstva jednog roba – vjernika; a ako pripada narodu s
kojim ste u savezu, mora dati krvarinu porodici njegovoj i osloboditi ropstva
jednog roba – vjernika. Ne nađe li, mora uzastopce postiti dva mjeseca da bi
Allah primio pokajanje – a Allah sve zna i mudar je.
94. Onome ko hotimično ubije vjernika kazna će biti - džehennem, u kome će
vječno ostati; Allah će na njega gnjev Svoj spustiti i prokleće ga i patnju mu
veliku pripremiti.
95. O vjernici, kada u boj krenete, na Allahovu putu, sve dobro ispitajte i
onome ko vam nazove selam ne recite: “Ti nisi vjernik!”, s željom da se
domognete ovozemaljskih dobara; ta u Allaha su mnoge dobiti! I vi ste prije bili
kao oni, pa vam je Allah darovao milost Svoju; zato uvijek sve dobro ispitajte,
a Allahu je, zaista, poznato ono što radite.
96. Vjernici koji kod kuće sjede i koji ne trpe nikakvu štetu, nisu jednaki
onima koji se na Allahovu putu bore imecima svojim i životima svojim. One koji
se bore ulažući imetke svoje i živote svoje Allah je odlikovao čitavim stepenom
nad onima koji se ne bore, i svima je On obećao lijepu nagradu. Allah je
odlikovao borce nad onima koji se ne bore velikom nagradom.
97. odličja od Njega, i oprost i milost. – Allah prašta i samilostan je.
98. Kad budu uzimali duše onima koji su se prema sebi ogriješili, meleki će
upitati: “[ta je bilo s vama?” – “Bili smo potlačeni na Zemlji” – odgovoriće. –
“Zar Allahova Zemlja nije prostrana i zar se niste mogli nekud iseliti?” – reći
će meleki, i zato će njihovo prebivalište biti džehennem, a užasno je on
boravište.
99. Osim nemoćnim muškarcima, i ženama, i djeci, koji nisu bili u stanju da se
izbave i nije im pravi put bio pokazan,
100. Ovima će Allah, ima nade, oprostiti jer Allah briše grijehe i prašta.
101. Onaj ko se iseli na Allahovom putu naći će na Zemlji mnogo sigurnih mjesta
i udobnost. A onome ko izađe iz kuće svoje kao iseljenik ka Allahu i Poslaniku
Njegovom, pa ga stigne smrt, nagrada od Allaha njemu je sigurna. – A Allah mnogo
prašta i milostiv je.
102. Kada zemljom putujete nije vam grijeh da molitvu skratite ako se bojite da
će vam nevjernici neko zlo nanijeti. Nevjernici su vam, doista, otvoreni
neprijatelji.
103. Kada ti budeš među njima i u molitvi ih budeš predvodio, neka jedni s tobom
stanu i neka svoje oružje uzmu; i kada sedždu učine, neka vam budu iza leđa; a
onda neka dođu oni koji još nisu obavili molitvu pa neka i oni obave molitvu s
tobom, ali neka drže oružje svoje i neka budu oprezni. Nevjernici bi jedva
dočekali da oslabi pažnja vaša prema oružju i stvarima vašim, pa da svi odjednom
na vas navale. A ako vam bude smetala kiša ili ako bolesni budete, nije vam
grijeh da oružje svoje odložite, samo oprezni budite. Allah je nevjernicima
pripremio sramnu patnju.
104. A kada molitvu završite, Allaha spominjite, i stojeći, i sjedeći, i ležeći.
A kad ste bezbjedni obavljajte molitvu u potpunosti, jer vjernicima je propisano
da u određeno vrijeme molitvu obavljaju.
105. Nemojte malaksati tražeći neprijatelja; ako vi trpite bol, trpe i oni bol
kao i vi, i vi se od Allaha nadate onome čemu se oni ne nadaju. – A Allah sve
zna i mudar je.
106. Mi tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da ljudima sudiš onako kako ti je
Allah pokazao. I ne budi branilac varalicama,
107. i zamoli oprost od Allaha, - Allah, uistinu, prašta i samilostan je.
108. I ne prepiri se u ime onih koji su prema dušama svojim podmukli jer Allah
nikako ne voli onoga ko je podmukao, grešnik.
109. Oni se kriju od ljudi, ali se ne mogu sakriti od Allaha, a On je s njima i
kad noću tajno drže govor kojim On nije zadovoljan; Allah dobro zna sve ono što
oni rade.
110. Eto, vi se zbog njih prepirete na ovom svijetu, a ko će se zbog njih s
Allahom na Sudnjem danu prepirati, ili ko će im zastupnik biti?
111. Onaj ko kakvo zlo učini ili se prema sebi ogriješi pa poslije zamoli Allaha
da mu oprosti – naći će da Allah prašta i da je milostiv.
112. Onaj ko grijeh uradi – na svoju štetu ga je uradio. – A Allah sve zna i
mudar je.
113. A onaj ko kakav prestup ili grijeh počini pa time nedužna čovjeka potvori –
natovario je na sebe i klevetu i grijeh očiti.
114. Da nije Allahove blagodati i Njegove milosti prema tebi, - jedna grupa od
njih je naumila da te zavede – ali će samo sebe zavesti, i tebi ne mogu nimalo
nauditi. Tebi Allah objavljuje Knjigu i mudrost i uči te onome što nisi znao;
velika je Allahova blagodat prema tebi!
115. Nema kakva dobra u većini njihovih tajnih razgovora; osim kada neko traži
da se milostinja udjeljuje ili da se dobra djela čine ili da se uspostavlja
sloga među ljudima. A ko to čini iz želje da Allahovu naklonost stekne Mi ćemo
mu, sigurno, veliku nagradu dati.
116. Onoga ko se suprotstavi Poslaniku nakon što mu je uputa jasno pokazana, i
koji ne slijedi put vjernika, predaćemo ga onome što on hoće, i bacićemo ga u
džehennem, - a užasno je on boravište!
117. Allah sigurno neće oprostiti da Njemu druge smatraju ravnim, a oprostiće
kome hoće ono što je manje od toga. A daleko je zalutao onaj ko smatra da je
Allahu neko ravan.
118. Oni mimo Allaha ženske kumire prizivaju, a ne prizivaju drugog do
šejtana-prkosnika,
119. prokleo ga Allah! A on je rekao: “Ja ću se sigurno potruditi da preotmem za
sebe određen broj Tvojih robova,
120. i navodiću ih, sigurno, na stranputice, i primamljivaću ih, sigurno, lažnim
nadama, i sigurno ću im zapovjediti pa će stoci uši rezati, i sigurno ću im
narediti pa će ono što je Allah stvorio mijenjati!” A onaj ko za zaštitnika
šejtana prihvati, a ne Allaha, doista će gubitnikom jasnim biti!
121. On im obećava i primamljuje ih lažnim nadama, a ono što im šejtan obeća
samo je obmana.
122. Njihovo prebivalište biće džehennem i oni iz njega neće naći spasa!
123. One koje vjeruju i čine dobra djela uvešćemo u džennetske bašče kroz koje
će rijeke teći, u kojima će vječno i zauvijek ostati, - Allahovo je istinito
obećanje, a čije su riječi od Allahovih istinitije!
124. Neće biti ni po vašim željama ni po željama sljedbenika Knjige; onaj ko
radi zlo biće kažnjen za to i neće naći, osim Allaha, ni zaštitnika ni pomagača;
125. a onaj ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, - ući će u
džennet i neće mu se učiniti ni koliko trun jedan nepravda.
126. Ko je bolje vjere od onoga koji se potpuno pokori Allahu, i čini dobra
djela, i koji slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu? – A Ibrahima je Allah uzeo
za prijatelja.
127. Allahovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji; i Allahovo
znanje sve obuhvata.
128. Oni traže od tebe propise o ženama. Reci: “Allah će vam objasniti propise o
njima – nešto vam je već kazao u Knjizi o ženama-sirotama, kojima uskraćujete
ono što im je propisano, i želite da se njima oženite, i o nejakoj djeci, i o
tome da sa siročadi treba da pravedno postupite. I ni jedno dobro ne učinite a
da Allah ne zna za njega.
129. Ako se neka žena plaši da će je muž zlostavljati ili će je izbjegavati,
onda se oni neće ogriješiti ako se nagode, - a nagodba je najbolji način -, i
duše su obuzete pohlepom! I ako vi budete lijepo postupali i Allaha se bojali –
pa, Allah dobro zna ono što radite.
130. Vi ne možete potpuno jednako postupati prema ženama svojim ma koliko to
željeli, i nemojte se od neke potpuno okrenuti pa da je stavite u stanje
neizvjesnosti. I ako vi budete odnose popravili i Allaha se bojali, - pa, Allah
će, zaista, oprostiti i samilostan biti.
131. A ako se njih dvoje ipak rastave, Allah će svakog, iz obilja Svoga,
obskrbiti; - Allah je neizmjerno dobar i mudar.
132. Allahovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji. Mi smo onima
kojima je data Knjiga prije vas, a i vama, zapovjedili da se bojite Allaha. A
ako odbijete, - pa, uistinu, Allahovo je ono što je na nebesima i ono što je na
Zemlji, Allah nije ni o kome ovisan i On je hvale dostojan!
133. Allahovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, i Allah je kao
zaštitnik dovoljan.
134. Ako On hoće, vas će ukloniti, o ljudi! a druge dovesti; On je kadar da to
učini.
135. Onaj ko želi nagradu na ovom svijetu – pa, u Allaha je nagrada i ovoga i
onoga svijeta, - a Allah sve čuje i sve vidi.
136. O vjernici, čvrsto uz pravdu stanite, svjedoci radi Allaha budite, pa i ako
je protiv vas ili protiv roditelja i rođaka; ako bude bogat ili siromašan, ta
Allahovo je da se brine o njima! Zato ne slijedite strasti – kako ne biste s
pravog puta skrenuli. A ako budete krivo svjedočili ili svjedočenje izbjegavali,
- pa, Allah zaista zna ono što radite.
137. O vi koji ste povjerovali, vjerujte u Allaha, i Poslanika Njegova, i u
Knjigu koju On Svome Poslaniku objavljuje, i u Knjigu koju je objavio prije. A
onaj ko ne bude vjerovao u Allaha, i u meleke Njegove, i u knjige Njegove, i u
poslanike Njegove, i u onaj svijet – daleko je zalutao.
138. Onima koji su povjerovali, pa zatim odbili, pa opet povjerovali, pa ponovo
odbili, pa se onda njihova odbojnost povećala, Allah doista neće oprostiti i
neće ih na pravi put izvesti.
139. Obraduj licemjere da ih bolna patnja čeka,
140. one koji za prijatelje uzimaju nevjernike, a ne vjernike! Zar od njih traže
da im ukažu čast, a sva čast pripada samo Allahu?
141. On vam je već u Knjizi objavio: kad čujete da Allahove riječi poriču i da
im se izruguju, ne sjedite s onima koji to čine dok ne stupe u drugi razgovor,
inače, bićete kao i oni. Allah će sigurno u džehennemu sakupiti licemjere i
nevjernike,
142. one koji iščekuju šta će biti s vama: pa ako vam Allah daruje pobjedu, oni
reknu: “Zar nismo bili uz vas?” a ako sreća posluži nevjernike, onda govore
njima: “Zar nismo bili u prednosti nad vama, i zar vas nismo odbranili od
vjernika?” Na Sudnjem danu Allah će vam svima presuditi! A Allah neće
nevjernicima pronaći način kako da savladaju vjernike.
143. Licemjeri pokušavaju Allaha prevariti, ali On njih vara; i kada ustaju da
molitvu obave, lijeno se dižu, i samo zato da bi se pokazli pred svijetom, a na
Allaha gotovo i ne pomisle;
144. neodlučni su kome će se privoljeti, da li ovima ili onima. A onoga koga
Allah u zabludi ostavi – ti nećeš naći načina da ga na pravi put uputiš.
145. O vi koji ste povjerovali, za prijatelje ne uzimajte nevjernike umjesto
vjernika! Zar hoćete da pružite Allahu očigledan dokaz protiv sebe?
146. Licemjeri će na samom dnu džehennema biti i ti im nećeš zaštitnika naći;
147. osim onima koji se pokaju i poprave i koji čvrsto Allaha prihvate i vjeru
svoju u Allaha iskreno ispolje –oni će biti s vjernicima; i Allah će sigurno
vjernicima veliku nagradu dati.
148. Zašto bi vas Allah kažnjavao ako budete zahvaljivali i vjerovali? Allah je
blagodaran i sveznajući.
149. Allah ne voli da se o zlu glasno govori, to može samo onaj kome je učinjena
nepravda. – A Allah sve čuje i sve zna.
150. Bilo da vi dobro djelo javno učinite ili ga sakrijete ili neko zlo
oprostite, - pa, Allah mnogo prašta i sve može.
151. Oni koji u Allah i poslanike Njegove ne vjeruju i žele da između Allah i
poslanika Njegovih u vjerovanju naprave razliku, i govore; “U neke vjerujemo, a
u neke ne vjerujemo”, i žele da krenu putem koji između toga vodi –
152. oni su zbilja pravi nevjernici; a Mi smo nevjernicima pripremili sramnu
patnju.
153. A oni koji u Allaha i poslanike Njegove vjeruju i između njih ne prave
razliku – On će ih, sigurno, nagraditi. – A Allah prašta i samilostan je.
154. Sljedbenici Knjige traže od tebe da im spustiš s neba Knjigu. Pa, od Musaa
su tražili i više od toga, kad su rekli: “Pokaži nam Allaha javno!”, pa ih je,
zbog tiranije njihove, munja ošinula. Poslije su, kada su im očigledni dokazi
bili pokazani, tele prihvatili, ali smo im to oprostili, a Musau smo očitu vlast
dali,
155. i iznad njih smo brdo digli, zbog zavjeta koji su dali, i Mi smo im rekli:
“Na kapiju pognutih glava uđite!”– i još smo im rekli: “O subotu se ne
ogriješite!” – i od njih smo čvrsto obećanje uzeli.
156. Ali zato što su zavjet prekršili i što su Allahove dokaze odbili, što su ni
krive ni dužne vjerovjesnike ubijali i što su govorili: “Naša su srca okorjela”
– Nego im je Allah, zbog odbijanja, njihova srca zapečatio, pa ih samo malo
vjeruje –
157. i zbog odbijanja njihova i zbog iznošenja teških kleveta protiv Merjeme
158. i zbog riječi njihovih: “Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina,
Allahova poslanika”... A nisu ga ni ubili ni raspeli, već im se pričinilo. Oni
koji su se o njemu u mišljenju razilazili, oni sami u to sumnjaju; o tome ništa
pouzdano ne znaju, samo nagađaju; a sigurno je da ga nisu ubili,
159. već ga je Allah uzdigao Sebi. – a Allah je silan i mudar.
160. I nema nijednog sljedbenika Knjige koji, kada bude umirao, neće u njega
povjerovati, a na Sudnjem danu on će protiv njih svjedočiti.
161. I zbog nasilja Jevreja mi smo im neka lijepa jela zabranili koja su im bila
dozvoljena, i zbog toga što su mnoge od Allahova puta odvraćali
162. i zato što su kamatu uzimali, a bilo im je zabranjeno, i zato što su tuđe
imetke na nedozvoljen način jeli. A za nevjernike među njima Mi smo kaznu bolnu
pripremili.
163. Ali oni među njima koji su u nauku sasvim upućeni, i vjernici, vjeruju u
ono što se objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije tebe; i onima koji
molitvu obavljaju i onima koji zekat daju i u Allaha i u onaj svijet vjeruju, -
njima ćemo sigurno veliku nagradu dati.
164. Objavili smo tebi kao što smo objavili Nuhu i vjerovjesnicima poslije
njega, a objavili smo i Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu i unucima, i
Isau, i Ejjubu, i Junusu, i Harunu, i Sulejmanu, a Davudu smo dali Zebur –
165. i poslanicima o kojima smo ti prije kazivali i poslanicima o kojima ti
nismo kazivali, - i Allah je s Mûsâom razgovarao-,
166. o poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije
poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali. – A Allah je silan i
mudar.
167. Ali, Allah je svjedok onome što ti objavljuje, objavljuje to svojim
znanjem, a i meleki svjedoče; - a dovoljan je Allah kao svjedok.
168. Oni koji neće da vjeruju i koji od Allahova puta odvraćaju daleko su
zalutali.
169. onima koji neće da vjeruju i koji čine nepravdu Allah doista neće oprostiti
i neće im put pokazati,
170. osim puta u džehennem; u kome će vječno i zauvijek ostati; to je Allahu
lahko.
171. O ljudi, Poslanik vam je donio Istinu od Gospodara vašeg; zato vjerujte –
bolje vam je! A ako ne budete vjerovali, - pa, Allahovo je ono što je nebesima i
na Zemlji, i Allah sve zna i mudar je.
172. O sljedbenici Knjige, ne pretjerujte u svojoj vjeri i o Allahu govorite
samo istinu! Mesih, Isa, sin Merjemin, je Allahov poslanik, i Riječ Njegova koju
je Merjemi dostavio, i Duh od Njega; zato vjerujte u Allaha i Njegove poslanike
i ne govorite: “Trojica su!” Prestanite, bolje vam je! Allah je samo jedan Bog,
- uzvišen neka je On! – zar On da ima dijete?! Njegovo je ono što je na nebesima
i ono što je na Zemlji, i Allah je dovoljan kao zaštitnik.
173. Mesihu nije zazorno da bude Allahov rob, pa ni melekima, Njemu najbližim. A
one kojima bude zazorno da se Njemu klanjaju, i koji se budu oholili, Allah će
ih sve pred Sebe sakupiti.
174. Pa one koji su vjerovali i dobra djela činili On će nagraditi i još će im,
iz obilja Svoga, više dati; a one koji su zazirali i oholili se – na nesnosne
muke će staviti i oni neće naći sebi, mimo Allaha, ni zaštitnika ni pomagača.
175. O ljudi, dokaz vam je stigao od Gospodara vašeg i Mi smo vam objavili jasnu
Svjetlost.
176. A one koji budu u Allaha vjerovali i čvrsto se Njega držali – On će sigurno
u milost Svoju i blagodat uvesti, i pravim putem Sebi uputiti.
177. Oni traže od tebe tumačenje, Reci: “Allah će vam kazati propis o onima koji
nemaju ni roditelja niti djece da ih naslijede: ako neko umre, i ne bude imao
djeteta, a ima sestru, njoj – polovina njegove ostavštine, a on će naslijediti
nju ako ona ne bude imala dijete; a ako su dvije, njima – dvije trećine njegove
ostavštine. A ako su oni braća i sestre, onda će muškarcu pripasti dio jednak
koliko dvjema ženskima. To vam Allah objašnjava, da ne zalutate. A Allah zna
sve.