Smrt, ono od čega bježimo
 

 
''Zaista je smrt ono od čega bježite, ali sigurno će vas stići. Zatim ćete Onome koji poznaje i nevidljivi i vidljivi svijet vraćeni biti i On će vas o onome što ste radili obavijestiti.'' (K.62:8)

Poslanik Sulejman a.s. je bio Božiji Poslanik kome je bila data moć nada životinjama, vjetrovima i drugim prirodnim pojavama. Jednom jedan njegov prijatelj dođe do njega i isprekidanim glasom mu reče: ''Vidio sam meleka smrti. Osjećam da je po mene poslan. Pomozi mi da odem na neko udaljeno ostrvo gdje me neće naći.'' Poslanik Sulejman odluči da pomogne prijatelju. Sjede ga u čamac i naredi moru da ga odnese na daleko nepoznato ostrvo.

Poslije tri dana melek smrti dođe u posjetu poslaniku Sulejmanu a.s.. Ovaj ga upita da li je u gradu primijetio to i tog čovjeka. Melek mu je ovako odgovorio: ''Zaista sam ga vidio, i bio sam iz mnogo iznenađen. Allah dž.š. mi je naredio tog dana da mu uzmem život na jednom dalekom nepoznatom ostrvu, pa sam se pitao odkud on ovdje u gradu. Ali, kada sam stigao na to ostrvo te večeri našao sam ga tamo.'' Poslanik Sulejman a.s. mu je onda ispričao kako je prijatelj pokušao da izbjegne smrt, a u stvari išao joj u susret.


Tri prijatelja

Jednog dana poslanik Muhammed s.a.v je sjedio među svojim ashabima u džamiji u Medini. Obično su pitanja stizala sa njihove strane, ali ovaj put on im je pričao: ... ''Čovjek je znao da će uskoro umrijeti pa se jako zabrinuo. Odlučio je da potraži pomoć od svojih najboljih prijatelja. Otišao je kod prvog i zamolio ga da mu na neki način bude od koristi. Prijatelj je odgovorio: ''Dok god si živ sve ću poduzeti da ti bude bolje. Ali kada ti smrt dođe, to će biti čas našeg rastanka.''

Razočaran čovjek se sada uputi kući drugog najboljeg prijatelja. Kada mu je iznio svoj problem, ovaj mu je rekao: ''Kada umreš ja ti mogu jedino obećati da ću se pobrinuti za tvoj gusul i kafan, klanjaću ti dženazu i na lijepom mjestu ću te ukopati. Više od ovoga ne mogu ništa učiniti.''

Ponovo razočaran čovjek se uputi ka trećem prijatelju. Od njega je najmanje očekivao da mu bude od pomoći. Međutim, treći prijatelj ga dočeka s osmijehom na licu. I kada je saslušao čovjekov problem njegov izraz lica se nije promijenio. ''Prijatelju, ništa ne brini'', rekao mu je, ''Ja ću ti pomoći. Neću te napustiti ni kada umreš a ni kada te zakopaju. Na mene ćeš se osloniti na Sudnjem danu i ja ću ti pomoći na putovanju ka Džennetu. Tek kada te dopratim do njegovih vrata onda ću te napustiti.''

Poslije ovoga Poslanik s.a.v. se obratio ashabima. ''Recite mi, da li znate ko su ova tri prijatelja?''

''Ti znaš bolje, o Božiji Poslaniče'', oni rekoše.

''Prvi prijatelj predstavlja našu imovinu i bogatstvo. Imovina će biti s nama sve dok smo živi, ali kada umremo neće nam koristiti. Drugi prijatelj predstavlja našu porodicu – roditelje, djecu, braću i sestre. Oni će se pobrinuti za naš gusul, kafan i pokop, poslije čega će nas napustiti. Treći prijatelj je pravi prijatelj. On će nam najviše trebati i biće nam najviše od koristi kada umremo. On predstavlja naša dobra djela, namaz, post, sadaku, i druga. On će učiniti da naše putovanje poslije smrti bude ugodno i bez teškoća, '' Poslanik s.a.v. im reče.

Sjećanje na smrt nas podstiče da činimo dobra djela i da izvršavamo naše dužnosti prema Allahu. Kada vidimo dženazu stavimo se u položaj umrlog i priupitajmo se , ''Da li klanjam redovno?'', ''Da li jedem haram hranu?'', ''Da li dajem sadaku?''. ''Da li nosim hidžab?''. Ovakva pitanja će nam pomoći da se popravimo i bolje pripremimo za smrt.

Također se preporučuje da držimo kafan na mjestu gdje ga možemo vidjeti i tako se sjetiti smrti. Treći način je da napišemo oporuku i stavimo je ispod jastuka pa je pročitamo prije spavanja i razmislimo o djelima koje smo počinili tokom dana.


Šta skraćuje život

Život se može skratiti određenim grijesima kao i produžiti određenim dobrim djelima. Allah dž.š. kažnjava u ovom životu one koji ne izvršavaju svoje dužnosti prema roditeljima, rođacima i drugim ljudima, tako što im skraćuje životni vijek. Imam Zejnul Abidin je savjetovao svog sina da se nikad ne druži i ne putuje sa onim osobama koje zanemaruju svoje dužnosti prema roditeljima ili rođacima. Njima Allah ne daje Svoju zaštitu pa im uvijek prijeti neka nesreća.

Imam Musa Kazim je živio u doba halife Haruna Rašida. Jednom je halifa pitao svoje ministre da li znaju nekog Imamovog rođaka koji se može potkupiti da preko njega organizuje Imamamovo ubistvo. Rekli su mu da je negov bratić, Muhammed Ismail, pogodna osoba. Halifa je naredio ministru da mu piše i obeća položaj upravnika i dobru platu.

Muhammed Ismail je bio privučen ponudom, ali nije imao dovoljno novca da putuje u Bagdad. Odlučio je da pita amidžu, imama Musa Kazima, za pomoć. Dajući mu kesu s novcem Imam mu je rekao: ''Evo ti novac, ali mi prvo obećaj da se nećeš dati uplesti u zavjeru da me ubiju i učine mi djecu siročadima.'' Ovaj obeća i uze novac. Jedan od prisutnih prijatelja bi iznenađen ovim Imamovim riječima. Kada je bratić otišao Imam je rekao prijatelju da je znao da će ga, i pored njegova obećanja, uspjeti uvući u zavjeru protiv njega. Prijatelj ga je upitao zašto mu je onda dao novac za putovanje kada je znao za to. Imam mu je ovako odgovorio: ''Kada rođak traži pomoć dužnost nam je pomoći. Da mu nisam pomogao bio bih grješnik u Allahovim očima. Moj bratić ima određene dužnosti prema meni, kao amidži, za koje će odgovarati pred Allahom ako ih ne ispuni.''

Iz ovog možemo zaključiti da dužnosti prema rođacima moramo ispuniti, bili oni dobri ili loši rođaci. Nije nam dopušteno prestati pričati ili ih vrijeđati zato što oni prema nama dobro ne postupaju.



Šta produžuje život

Imam Musa Kazim nam priča:

''Mladi pobožan čovjek je svaki dan radio teško i molio Allaha da mu pomogne da se obogati. Godinama njegove dove nisu bile ispunjene, ali on nije posustajao ni u poslu ni u molitvama. Jedne noći, kao i uobičajeno, poslije veoma napornog dana, pođe na spavanje i zamoli Allaha da ga učini bogatim.

''Te noći usni veoma čudan san. Melek mu dođe i saopšti da mu je sudbina bila određena da se čitavog života bori sa siromaštvom, ali zbog njegovog vrijednog rada i iskrenih dova, Allah je odlučio da mu je promijeni. Melek mu je rekao da mu preostaje još trideset godina života i da ga Allah želi učiniti petnaest godina bogatim. Pitao ga je da li želi da bude bogat prvih ili zadnjih petnaest godina života. Mladić je zamolio meleka da mu dã dan vremena da o tome razgovara sa ženom. Poslije razgovora mladić i njegova žena odlučiše da budu bogati prvih petnaest godina.

''Sutradan njegovi poslovi krenuše nabolje. Sve što bi poduzeo donosilo bi mu dobit. Za malo vremena kupiše kuću i počeše nabavljati sve što su željeli. Poslije mjesec dana žena podsjeti muža da bi za ovih petnaest godina trebali pomagati siromašne rođake i komšije. Muž se složi i od tog dana oni počeše obilaziti siromahe. Prvo bi vidili šta im fali, pa bi im onda tajno ostavljali novac da se oni ne bi osjećali nezgodno.

''Poslije tačno petnaest godina isti melek dođe ponovo. Čovjek je sada očekivao da mu nagovijesti da će biti siromašan u sljedećih petnaest godina, kako je i bilo dogovoreno na početku. Ali, na njegovo iznenađenje, melek mu reče da je Allah bio jako zadovoljan njegovim pomaganjem siromašnih rođaka i komšija, da je odlučio da ga ostavi bogatog i da mu još više produži život.''


Smrtni čas

Prema hadisima, bol tog momenta je neopisivo velik i težak. Njega će, pored nevjernika, naročito osjetiti sljedeće grupe ljudi, pa bili oni i muslimani:

Nepravedni vladari, i svi oni koji zloupotrebljavaju moć koju imaju nad drugima, kao što su roditelji nad djecom, muž nad ženom, učitelj nad učenicima, šef nad radnicima, i sl.

Oni koji se lažno zaklinju i svjedoče.

Oni koji maltretiraju siročad i oduzimaju im imovinu.

Oni koji iz neznanja čine grijehe i ne izvršavaju svoje dužnosti prema Allahu i drugima, a imaju mogućnosti i sposobni su da saznaju, neće biti izuzeti od kazne.

Bol koji čovjek doživljava pri smrti hiljadu puta je veća od bola kada se prži u vrelom ulju. Da bi sebi olakšali u tom teškom momentu poslanik Muhammed s.a.v. i Imami iz njegove porodice nam otkrivaju šta poduzeti:

Klanjati namaze tačno u njihovom propisanom vremenu.

Davati odjeću u sadaku.

Činiti majku srećnom i zadovoljnom.

Učiti sure Jasin i es-Saffãt. Kada se ove sure uče pored osobe na umoru olakšavaju joj bolove.

Gusuliti umrle. Onaj ko je za života gusulio umrle, želeći time samo Allahovo zadovoljstvo, biće izuzet bola pri vlastitoj smrti.

Postiti 24. i zadnjeg dana mjeseca redžeba. Međutim, onaj ko nije postio u danima vadžib posta mora ih prvo napostiti da bi mu mustehab post bio prihvaćen.

Učiti suru Zil zãl bar u jednom dnevnom namazu.

Zijaretiti kabur imama Alija Reze.

Nositi prsten s crvenim akik kamenom.

Selman Farsi, ležeći bolestan u krevetu, sjetio se jednog razgovora sa poslanikom Muhammedom s.a.v.. ''Kada te bolest snađe, otiđi do harema i nazovi selam. Ako ti neko iz kabura odgovori znaj da ti je smrtni čas blizu'', Poslanik s.a.v. mu je rekao. Selman je zamolio prijatelja da mu pomogne da ode do obližnjeg harema. Polahko, nogu za nogom, dvije prilike, jedna slanjajući se na drugu, približavale su se haremu gradića Madeina. Kada dođoše do ulaza Selman reče: ''Selamun alejkum!'' Poslije malo vremena iz jednog starog kabura u ćošku harema čulo se: ''Alejkumu selam!'' Selman je sada znao – ovo su njegovi zadnji trenuci života.

Oslanjajući se na prijatelja, polahko se približio kaburu.

''Ja sam stari ashab poslanika Muhammeda s.a.v.. Želio bih da mi kažeš kako ti je bilo kada si umirao.''

Osoba iz kabura je odgovorila: ''Evo, prošlo je dugo godina od tog trenutka, ali još osjećam taj bol. Kada duša izlazi, Selmane, to ti je neopisiv bol.''

''Da li si saznao šta bi ti najviše koristilo u tom trenutku, nešto što bol može ublažiti?'', upita Selman r.a.

''Sada znam, Selmane. To su tri stvari: sabah namaz – onaj ko ga klanja na vrijeme ima manje smrtne muke; duga je post u dugim ljetnjim danima – onaj ko ih posti ima manje smrtne muke; i treće je sadaka – onaj ko je daje na takav način da se onaj ko je prima ne osjeća postiđenim ili uvrijeđenim, ima manje smrtne muke.''


Šejtanov posljednji pokušaj

Dugo i teško putovanje prema našem krajnjem odredištu počinje nekoliko momenata prije smrti, kada šejtan posljednji put pokušava zavesti osobu. Oni koji se ne pripreme za ovaj trenutak postanu njegov lahak plijen. Vjernik koji se pripremio dobrim djelima nema se čega bojati.Njemu melek dolazi s cvijetom iz dženneta i daje mu da ga miriše.

Teškoće onoga ko je radio zlo i bio neposlušan Allahu počinju odmah na početku. Njegova duša se izvlači polahko i uz veliki bol. Umirući čovjek će sve dati za kap vode. To će šejtan gledati iskoristiti. Prići će s čašom hladne vode i tražiti od njega da ga prihvati umjesto Allaha i napusti vjeru. Ovaj se na početku neće dati, ali kada šejtan počne proljevati pred njim vodu, čovjek će popustiti i poslušati ga. Kada to uradi, šejtan će prosuti svu vodu i napustiti ga. Ovaj će onda umrijeti kao nevjernik i imati veoma teško putovanje.

Šejtanova žrtva će biti i čovjek koji se bude previše vezao za ovosvjetske stvari, kao što su djeca, novac, imanje i sl.. Njemu se ne napušta život, a šejtan će mu obećati da neće ništa izgubiti i da će još živjeti ako ga posluša.

Naročito zle navike koriste šejtanu da u posljednjim trenucima od čovjeka ukrade vjeru. Jednom se neki mladić teško razbolio. Učitelj koji ga je podučavao vjeri i Kur'anu dođe da ga posjeti. Kada je ušao u sobu gdje je mladić ležao vidio je da se on nalazi u velikim mukama. Uzeo je Kur'an i počeo da uči Jasin. Ali, na njegovo iznenađenje, mladić mu reče da prestane jer je želio biti u tišini. ''Svašta, '' pomisli u sebi učitelj, ''Znam da je volio učiti Kur'an a još više slušati kada se uči.'' Mladićevo stanje se počelo pogoršavati i bilo je pitanje trenutka kada će umrijeti. Učitelj mu reče da prouči kelime i šehadet. Ovo naljuti mladića u tolikoj mjeri da je naredio učitelju da napusti kuću. Poslije nekoliko trenutaka mladić je umro i učitelj pođe kući pokušavajući pronaći razlog za onako ponašanje njegovog učenika.

Poslije nekoliko noći mladić mu dođe u san. Učitelj ovo iskoristi da ga upita za razlog onakvog njegovog ponašanja pred samu smrt. Mladić mu reče da ga je šejtan uspio zavesti i uništiti mu vjeru zbog njegove tri loše navike: ljubomore, izazivanja svađe i pijenje alkohola.

Allah dž.š. šalje jednog meleka da pomogne čovjeku na samrti. Ali ako je u kući prisutna osoba u stanju dženabeta, pas, muzički instrument ili alkoholno piće, ovaj dragocijeni pomoćnik neće ući u nju.


Pritisak kabura

U času smrti duša izlazi iz tijela i u svakom trenutku je svjesna svega što se oko nje događa. Prati gusul, kafan, klanjanje dženaze i ukopavanje. Poslije ovoga smiješta se u novo tijelo u kojem treba da prođe prva ispitivanja. Prvi dan i prva noć u kaburu su najteži za umrlog. Odmah nakon što je zakopan, i ljudi iz dženaze se vrate kućama, dva meleka, Munkir i Nakir, posjećuju umrlog da ga pitaju o njegovoj vjeri i djelima. Vjernicima Allah šalje dva meleka Mubešira i Bešira u pomoć pri ovom ispitivanju. Svako će biti pitan sljedeće:

Ko je bio tvoj gospodar? Kome si robovao?

Ko je bio tvoj poslanik?

Šta si vjerovao?

Šta je bila tvoja knjiga?

Gdje je bila tvoja kibla?

Koje si vođe (imame) slijedio?

Samo vjernici će biti u stanju odgovoriti na ova pitanja. Ostali, koji ne mognu biće odvedeni u vadiul-barhut (dolina nevolja) da budu kažnjeni. Ovo mjesto je džehennem u malom – s vatrom, zmijama, škorpionima, mrklinom i smradom.

Poslije će vjernici biti pitani još tri pitanja:

Da li si slijedio Božije propise, pridržavao se Njegovih zabrana i izvršavao Njegova naređenja?

Da li si zarađivao za život i sticao imetak na halal način?

Da li si trošio imetak na halal stvari?

Oni vjernici koji uspješno odgovore na svih devet pitanja biće odvedeni u mjesto vadiul-selam (dolina mira) da prime nagradu. Ovo mjesto je džennet u malom – sa baščama, raznim voćem, pjesmom ptica, lijepim naseljima, i sl. Oni koji padnu na bilo kojem pitanju biće kažnjeni pritiskom kabura. Pritisak je toliki da se od njega kosti počinju mrskati.

Sljedeći događaj nam govori više o ovoj kazni: Jedan od Poslanikovih ashaba se svao Sahab. On ga je uvijek pratio, klanjao iza njega i borio se rame uz rame s njim. Za vrijeme bitke kod iskopa bio je smrtno ranjen. Poslanik s.a.v. ga je lično gusulio, zamotao u kafan, klanjao dženazu i spustio u kabur.

Poslije dženaze Poslanik s.a.v. i ashabi počeše napuštati harem. Kada je malo odmakao Poslanik s.a.v. se okrenu prema Sahabovom kaburu i poče plakati. Svi biješe iznenađeni.

''Sahab biva stiskan kaburom, njegove kosti se lome i čujem ga kako vrišti i zove me u pomoć. Allah ga kažnjava jer se nije brinuo o staroj i bolesnoj majci. Kada bude kažnjen za taj grijeh, Allah će ga nagraditi za njegova dobra djela.'', Poslanik s.a.v. im reče.

Umobolni, djeca, dobri alimi i šehidi su izuzeti od kazne pritiska kabura. Svi ostali će se osjetiti stisnutim a jačina pritiska će ovisiti o vjeri i dobrim, odnosno lošim djelima, koja je osoba činila.

Poslije ispitivanja Munikira i Nakira, umrlog posjećuju posebni Nakala meleci. Njima je Allah naredio da načine tijelo potpuno jednako tijelu umrlog. U to novo tijelo se smiješta duša umrlog. Staro tijelo ostaje, truhli i potpuno nestaje u zemlji gdje će biti sve do Sudnjeg dana.
 

Mjesta kazne

Za grijehe se ispašta na nekoliko stanica prema krajnjem odredištu:

1. Za vrijeme života je najbolje i najlakše primiti kaznu za počinjene grijehe. Ovo će biti jasno naročito poslije smrti kada čovjek bude upoznat o vrstama i veličinama kazni koje tamo očekuju zločince i grešnike. Međutim, u nekog su grijesi takvi da nije moguće da mu se naplate u životu.

2. Neki će biti kažnjeni na samrti.

3. Neki će biti kažnjeni pritiskom kabura.

4. Neki će biti kažnjeni u vadiul-barhut koja predstavlja džehenem u blažem obliku.

5. Neki će biti kažnjeni u Sudnjem danu kada svi ljudi budu okupljeni u Velikoj ravnici.

6. Neki će biti kažnjeni na Sirat ćupriji koja prelazi preko džehennem i vodi u džennet.

7. Nevjernici i najgori i najokorjeli grešnici i zločinci bit će kažnjeni u džehennemu.

Većina vjernika će kaznu za svoje neokajane i neoproštene grijehe primiti u životu, na samrti, u kaburu ili pri prelasku preko Sirat ćuprije.



 

nazad