U suri (An Nur, 55) se kaže:
"Allah obećava da će one među vama koji budu vjerovali i dobra
djela činili sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao što
je postavio namjesnicima one prije njih, i da će im zacijelo
vjeru njihovu učvrstiti, onu koju im On želi, i da će im sigurno
strah bezbijednošću zamijeniti; oni će se samo Meni klanjati, i
neće druge Meni ravnim smatrati."
Ovo obećanje ne samo da se nalazi u Kur’anu nego i u Zeburu, a
objavljeno je i hazreti Isau a.s. Sve vjere se slažu da će se
ovo obećanje jednoga dana i ostvariti, i da će Spasilac doći,
ali se razilaze oko toga ko će ta osoba biti.
Imam Ali je u Nehdžul Belagi nabrojao karakteristike vladavine
imama Mehdija od kojih ćemo neke i spomenuti. Jedna od njih će
biti uvođenje pravednog zakona u ljudsku zajednicu te
izbavljanja ljudi od slijeđenja strasti u dostizanju
ovozemaljskih ciljeva. Kur’an jasno govori da, ukoliko bi se svi
poveli za svojim strastima i zapostavili uputu, cijela zajednica
bi bila dovedena do propasti. U suri (Al Mu'minun, 71) stoji:
"Da se istina povodi za prohtjevima njihovim, sigurno bi nestalo
poretka na nebesima i na Zemlji i u onom što je na njima..."
Dakle, govori se o tome da je pravda i pravednost upravo ono što
održava nebesa i zemlju, a tajna je u tome što je pravda ustvari
jedna, dok su ljudske strasti različite i mnogobrojne, ima ih
onoliko koliko ima i ljudi. Zato, kada bi se priroda i kosmos
upravljali prema njima, zbilja bi došlo do propasti. Zato će i
prvi korak koji će imam Mehdi poduzeti biti sprovođenje zakona,
i to onog zakona kojeg je Allah (s.w.a.) dao i po kojem je i
stvorio sve što postoji.
Jedan društveni sistem može se smatrati zdravim tek kada podloga
na kojoj on stoji bude čvrsta i zdrava. Osnova tog zakona mora
biti Kur’an, za razliku od prethodnih zakona koje su ljudi
pravili po svojim željama i nastojanjima, i prema njima tumačili
Kur’an. Razlog za uzimanja Kur’ana kao osnove leži u tome što
sam Kur’an poručuje da je on taj koji ljude upućuje na najbolji
način. Jasno je da je najbolji onaj put koji ide sredinom, a
koji predlaže i sam Kur’an. To znači put koji je daleko od svih
pretjerivanja i zastranjivanja.
Ljudska misao i sve tvorevine ljudskog uma vezane za politiku,
ekonomiju, ekologiju i sl., biće dovedene na jedan nivo
prihvatljiv za sve ljude. Zbog toga imam Ali kaže da način ovog
zakonodavca nije od onih načina na koji su ljudi navikli od
prije. On će svoje najbliže pitati o pravima od sebe najdaljih,
to jest, tražeći razlog zbog kojeg su ona pogažena. Čak i svoje
najbliže će kažnjavati zbog loših djela, i biće prirodno da će
oni, koji mu nisu bliski, tada izgubiti smjelost da urade nešto
loše.
Druga od karakteristika vladavine imama Mehdija je uspostava
svjetskog mira. Hazreti Ali je kazao kako će u svijetu
neprestano trajati ratovi sve do pojave imama Mehdija. Ovi
ratovi imaju tri osobine:
Prva, imaju stalan karakter. Onaj koji druge potčinjava, uskoro
biva kažnjen zakonom prirode po kojem je i sam napadan od
drugih. Sve što uradimo priroda nam nepogrešivo vraća, poput eha
koji se rasprostire planinom (Mewlana Rumi). Onaj koji napada,
uskoro sam postaje objektom napada, tvoreći lančanu reakciju
koja nikada ne prestaje.
Druga, u ovim ratovima ljudska prava se uopšte ne poštuju, niti
je ikom bitno ko će i koliko će ljudi u njima stradati.
Treća, oni su takve prirode da su im počeci slatki, a krajevi
veoma gorki. Trajat će toliko dugo da će ljudi postati umorni od
njih. Stoga će imam Mehdi uspostaviti ono što će svi željeti a
to je mir.
Treća karakteristika Imamove vladavine će biti širenje nauke Svi
ljudi će postati jako obrazovani. Biće prosvijetljeni Kur’anom,
i biće im davano da čuju njegov istinski tefsir. U njima će se
probuditi takva želja za naukom kao što se javlja želja za
hranom kod čovjeka koji sprema jutarnju sofru. Prvi koraci u tom
općem širenju nauke će biti usmjereni ka spoznavanju Gospodara,
svijeta, čovjeka, kao i mjesta svake od ovih stvari u ukupnom
životnom uređenju. Ljudska osjećanja dobiće mjesto i značaj koji
im pripada.
Ono što će biti važna karakteristika ovog pokreta jeste da će to
biti opšti pokret. Osnova objave svjetskog mira će biti
uspostava jedinstvene svjetske religije. Jedinstva koja se danas
pominju su različitog karaktera. Tako imamo jedinstvo po krvi,
jedinstvo po klimi, jedinstvo po jeziku, jedinstvo po snazi...
Imam Mehdi ni jedno od ovih jedinstava neće prihvatiti i tražiće
da to bude kulturno odnosno religijsko jedinstvo. U suri (Ali
'Imran, 64) se kaže:
"Reci: 'O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne
riječi i nama i vama zajedničke: da se nikome osim Allahu ne
klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge,
pored Allaha, bogovima ne držimo!”
Upravo onako kako je Božiji Poslanik (s.a.v.) uspostavio
jedinstvo kulture i religije, tako će uraditi i imam Mehdi.
Osnova tog jedinstva je dakle kultura i religija u kojoj će se
istinske ljudske vrijednosti početi cijeniti. Vrijednosti koje
su danas na snazi, kao što su vojna snaga, ekonomija i sl.,
izgubiće svoj značaj, i značenje onog ajeta u kojem se kaže da
je najcjenjeniji najbogobojazniji biće najviše odslikano u
praksi upravo u vrijeme imama Mehdija.
Neprijatelji Božijeg Poslanika (s.a.v.) su oni koji griješe
prema Allahu (s.v.t.) pa makar oni bili u krvnom srodstvu s
njim. Imam Ali u Nehdžul Belagi kaže da će Mehdi potrgati sve
veze i lance koji su vezali ljudske noge. Svi oni koji su bili
robovi prijašnjeg sistema Imamovim dolaskom će biti oslobođeni.
Nestaće ljudske titule poput gospodin, aga, beg i sl. Jedini
način vrednovanja ljudi će biti njihov takvaluk - bogobojaznost.
Nakon što ovi koraci budu poduzeti i priroda će se u potpunosti
dati na raspolaganje takvom sistemu, pa se kaže da će zemlja iz
sebe iznjedriti sve što je do tada krila. Sa potpunom
skrušenošću, zemlja će dati ključeve svih riznica koje se kriju
u njoj. Šta ovo znači? Ovo ne bismo trebali shvatiti bukvalno. U
stvari, ovo znači da će zemlja iskusiti da čovjek napokon vlada
njom onako kako treba da vlada po Božijem zakonu, pa će mu stoga
postati podatna. Mogli bismo to uporediti sa gradnjom aviona,
gdje su ljudi prvo otkrili zakone sile gravitacije i tek onda se
uspjeli vinuti u nebeske visine. Upravo to je značenje onog
ajeta u kojem se kaže kako je Allah (s.v.t.) dao zemlju ljudima
na raspolaganje. Međutim, ona će im biti na raspolaganju tek
kada se izvrše sve naučne pretrage i otkriju zakoni pomoću kojih
će utvrditi šta ona sadrži. Naime, ljudska spoznaja će doći na
taj nivo da će čovjek spoznati sve tajne prirode, i to znanje će
obilato koristiti. Alame Tabatabai u tefsiru ajeta : "Dali smo
vam na raspolaganje i nebesa i zemlju..." kaže da ovaj svijet
neće nestati dokle god čovjek ne ovlada svim zakonima prirode.
Sljedeća karakteristika vladavine imama Mehdija je
uspostavljanje istinske pravednosti među ljudima. Imam Ali kaže:
"Kada čovjeka bude karakterisala moć, spoznaja svih istina,
sprovedba ahlaka u praksi i spoznaja zakona stvaranja imaće
mogućnost da spozna istinsku pravednost. Kada shvati njeno
značenje, moći će i da je sprovodi u praksi. U suprotnom, ako se
ne ispune ovi uslovi niko ne može tvrditi da je upoznao niti da
je u stanju sprovoditi istinsku pravednost, jer on sam nema sve
preduslove za to. Imam Husejn kaže da osjećaj vlastite
sposobnosti i vrijednosti iz ljudskih srca uklanja zavist. Jedan
od načina da se iz društva otklone svi nedostaci je taj da svi
dobiju osjećaj vlastite vrijednosti.
Ako čovjek postane učen, ako sebi odredi visoke ciljeve i u sebi
oživi ljubav prema drugim ljudima, on može sebi reći: "Ne želim
više biti zavidan, ne želim ogovarati nikoga, od danas ne želim
više lagati, biće mi drago gledati uspjehe u životima drugih."
Stoga Imam kaže da većina pojava, kao što su zavist, ogovaranje,
laž, i sl., postoje, jer čovjeku nedostaje ahlak. Učenici jednog
filozofa čuli su da njihov učitelj treba da se razvede od žene.
Začudili su se zbog ovoga, pitajući ga za razlog razvoda. On im
je rekao da je jedna od najgorih ljudskih osobina ta da loše
osobine svojih bliskih objelodanite pred drugima. Nakon što je
došlo do razvoda i žena otišla, učenici su se vratili i tražili
objašnjenje: "Sada kad vam žena više nije bliska, možete nam
reći zbog čega je došlo do razvoda." Njegov odgovor je bio: "Ona
je sada jedan član ove zajednice, a meni Allah nije ostavio u
dužnost da opisujem osobine Njegovih robova, niti mi to ahlak
dopušta." Ovo je jedan dobar primjer kako čovjek, kada postane
učen i kada ovlada ahlakom, izbjegava i ne praktikuje loše
navike.
Jedna od sljedećih stvari na dnevnom redu Imama biće
oživljavanje Kur’ana i tradicije Božijeg Poslanika. Sve što je
od Božijih zakona bilo napušteno i zaboravljeno, u vrijeme imama
Mehdija biće ponovno oživljeno. Put kojim je hodio Muhammed biće
potpuno prohodan i proživljen. Postavlja se pitanje na koji
način će to biti ostvareno, da li ratovima ili na neki drugi
način? Božiji Poslanik nikada nije prvi započeo rat. Uvijek bi
pustio da neprijatelj prvi odapne strijelu. Savjetovao je da se
u ratu poštuju žene, starci, djeca i njima nije smjela biti
nanesena šteta. Zlostavljanje životinja bilo je strogo
zabranjeno. Njegova blagost prema životinjama išla je do te
mjere da je svoje ratnike savjetovao da ne dozvole da ih ponese
pobjednički žar, pa da svoje jahalice tjeraju više nego što one
mogu izdržati. U ratovima koje je on vodio drveće nikad nije
bilo sječeno niti su usjevi paljeni. Imeci nisu bili prisvajani.
Ako imam Mehdi bude ratovao, poštovaće sve principe koji ih se
držao i Božiji Poslanik (s.a.v.). Kur’an će biti osnova društva.
Poslanikova žalba upućena Allahu: "Bože, moj ummet je napustio
Kur’an." neće više imati značenje. U suri (Al Ma'ida, 65-66) se
kaže:
''A da sljedbenici Knjige vjeruju i grijeha se čuvaju, Mi bismo
prešli preko ružnih postupaka njihovih i sigurni bismo ih uveli
u džennetske bašče uživanja. Da se oni pridržavaju Tevrata i
Indžila i onoga što im objavljuje Gospodar njihov, imali bi šta
da jedu, i od onoga što je iznad njih i od onoga što je ispod
nogu njihovih."
S obzirom da je Kur’an uzvišeniji od ove dvije knjige, kada se
on sprovede u praksi, bez sumnje će poteći i Allahov berićet sa
svih strana. U suri (Al A'raf, 96) stoji:
"...da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se
klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali,
oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili."
Kada su jednog zapadnog sociologa pitali zašto su muslimani
zaostali dok većina kršćana napreduje, odgovorio je: "Oni su
njihov Kur’an zapostavili, a i mi smo naš Indžil zapostavili;
samo što su oni odbacivanjem Kur’ana počeli nazadovati a mi smo
odbacivanjem Indžila počeli napredovati. To je zbog toga što
Kur’an od čovjeka traži razmišljanje i nauku, dok je Biblija
protiv nauke i napretka. Tako, kada smo napustili Bibliju i
otišli za naukom došlo je do našeg napretka, a kada su oni
napustili Kur’an i zapostavili nauku neminovno su nazadovali."
Pomenutim ajetima sure Ma'ida i A'raf objašnjava se veza između
ljudskog djela i samog čovjeka, s jedne strane, te čovjekovog
djela i životne okoline, s druge strane. Npr. ako se čovjek
potrudi i postane učenjak, taj njegov trud i znanje će dovesti
do očitih rezultata u prirodi. Uzmimo u obzir slučaj Musaove
majke koja je tražila od Allaha da učini da joj Firaun ne ubije
njeno novorođeno dijete. Nakon toga bio joj je poslan vahj
(objava) da dijete stavi u korpu i spusti u rijeku Nil, nakon
čega će ga uzeti i njegov i Allahov neprijatelj. Rečeno joj je
da se ne brine, jer će joj biti ne samo vraćen nego i učinjen
poslanikom. Kako je ovo bilo moguće? Allah je Taj pod čijom je
vlašću priroda; ona je Njegov poslušni vojnik. Ista voda, koja
je spasila Musaa a.s. i dala mu sigurnost, za Firauna je
predstavljala propast i smrt. Ista ona vatra, čija je osobina da
spaljuje i prži, za Ibrahima a.s. bila je hladna i ugodna.
Postavlja se pitanje: Da li na sva ova dostignuća, za koje sada
znamo da će biti ostvarena u doba dolaska i vladavine imama
Mehdija, zaista treba čekati njegov dolazak ili trebamo već
početi raditi na njima? Potrebno je vidjeti da li smo ih u
mogućnosti dostignuti ili ne. Prvo dostignuće bi bilo da se
uvede pravedan zakon u društvo. Postavlja se pitanje da li smo
mi u stanju sami uspostaviti ovakav zakon? Odgovor je pozitivan,
zato što su svi Božiji poslanici pa i naš Poslanik došli sa
zadatkom da čovjeku daju pravedan zakon za život.
Drugo dostignuće imama Mehdija je postavljanje Kur’ana za osnovu
života. To možemo i sami učiniti, jer je Kur’an upravo i spušten
da bude osnova naših života, i ako on to zaista i postane
imaćemo najbolji život. Što se tiče opšteg mira, ako ne možemo
uticati na mir u svijetu, barem ga možemo stvoriti u svojoj
porodici, mjestu gdje radimo i sl. Mi imamo moć da kontrolišemo
svoju srdžbu, jezik, ruke, oči, itd. Što se tiče širenja nauke i
znanja, zar mi ne možemo biti od onih za koje je Božiji Poslanik
rekao: "Blago onima koji kada gledaju uzimaju pouku, kada govore
spominju Allaha, a kada šute razmišljaju."
Što se tiče dostignuća jedinstva u svijetu, postavlja se
pitanje: "Zar ne možemo prevazići postojeće grupacije i podjele
i uspostaviti kulturu jedinstva i sloge? Ako neko ima dobru
osobinu, zar ga ne možemo pohvaliti? Ako neko od nama bliskih
ima lošu osobinu zar ga ne možemo upozoriti na to i udaljiti se
od onih koji, i pored toga, ostaju loši? Zar se ne možemo
zbližiti s dobrim osobama, makar oni živjeli u drugom gradu, u
drugoj zemlji?
Sljedeće dostignuće bilo bi razvoj i pribavljanje pravih
ljudskih vrijednosti. Ukoliko ove vrijednosti oživimo u sebi,
zar se nećemo moći okoristiti s onim što nam priroda pruža?
Kur’an kaže da možemo. Jedan od zakona prirode jeste da jedinka
uvijek slijedi većinu, pa ako se većina recimo povodi za
Kur’anom, rezultat toga biće opći berićet, a ako samo jedinka
slijedi Kur’an, onda će samo ona dobiti svoj dio berićeta. Ako
postanemo učeni i bogobojazni i ako se upoznamo sa zakonima
stvaranja, u najmanju ruku možemo sprovesti pravdu u svojoj
porodici. Porodica u kojoj vlada bogobojaznost i pobožnost,
ostaviće utisak na komšije, i može se dogoditi da jedna osoba
koja ide pravim putem utiče pozitivno na čitavu zajednicu. Kako
mali svitac u potpunom mraku osvjetljava okolinu sebi i drugima,
tako i čovjek koji se naoruža spomenutim osobinama, može
osvijetliti potpuni moralni mrak i biti primjer drugima. Imam
Homeini je vezano za ovo govorio: "Nemojte misliti da niste u
stanju, jer svako može [u ahlaku] daleko napredovati."
Imam Ali je savjetovao Maliku Aštaru da, kada bude tražio
savjetnike, ne uzima one koji se ističu i očekuju da im se
dodijeli visoko mjesto. Među običnim narodom mogu se naći oni
koji su bogobojazniji, koji više znaju i nemaju velikih
očekivanja. Oni koji se busaju u prsa, hvale svojim umijećima i
dostignućima, njihovi troškovi života su veći, u ratnim danima
prvi će pobjeći i kada treba odriješiti kesu naći će stotinu
razloga da to ne učine. Kada čovjek zapadne u krizu, takvi će ga
prvi ostaviti i najbrže otići njegovim neprijateljima. Ljudi
koji žive u zajednici pročišćenoj lijepim ahlakom i
prosvijetljenoj čistom vjerom nemaju ni jednu od ovih osobina,
što je pokazatelj da svaki od nas može postati jedna osnova
zajedničkog življenja.
Sljedeći korak bi bio oživljavanje Kur’ana i sunneta Božijeg
Poslanika. Zar i mi sami nismo u stanju da uradimo dosta toga po
ovom pitanju? Samo moramo čvrsto odlučiti da Kur’an i sunnet
Božijeg poslanika budu zvijezde vodilje u našim životima.