Božiji Poslanik je rekao: ''Zemlja će biti ispunjena
nepravdom i korupcijom. U to vrijeme čovjek iz moje porodice će
se podići i vladati sedam ili devet godina. Za vrijeme svoje
vladavine ispuniće zemlju pravdom i jednakošću.''
Zašto se danas, kada su nepravde, opresija, nevjerstvo i
materijalizam postali svuda naširoko rasprostranjeni, ne pojavi
obećani Mehdi i ne prekine tragična događanja u svijetu?
Kao odgovor na ovo pitanje može se reći sljedeće: Svaki
ustanički ili revolucionarni pokret iziskuje izvjesne pripreme
da bi uspješno ostvario cilj zbog kojeg je stvoren. Jedan od
važnih preduslova njegove uspješnosti jeste da ga narod odobri i
osjeti potrebu za njim, odnosno da bude psihološki pripremljen
za njega. Na taj način će biti u stanju da ga u potpunosti
podrži i učestvuje u njemu. U suprotnom pokret će doživjeti
sigurni poraz. Mehdijeva revolucija takođe nije moguća bez
ostvarenja određenih preduslova, odnosno može biti uspješna samo
ako se stvore povoljni uslovi za nju. Mehdijev pokret nije
običan reformistički pokret u okviru male zajednice. To je
sveobuhvatni pokret koji će uključiti cijeli svijet. Njegova
misija je globalna i uključiće cijelo ljudsko društvo. Zbog toga
je nemoguće sprovesti ovu misiju bez prethodne pripreme.
Da bi shvatili veličinu izazova s kojim će se suočiti Mehdijeva
revolucija prisjetimo se da je jedan od njenih ciljeva
eliminacija svake vrste diskriminacije: rasne, vjerske,
kulturne, jezičke i drugih, koje su ljudska društva kreirala u
svojim međusobnim odnosima. Da bi se putem pravičnosti i
poštenja oformila globalna zajednica zasnovana na miru i
harmoniji, Mehdijev zadatak će biti rješavanje problema iz
korjena. Tako će se spriječiti svaki sukob koji bi bio štetan za
ljudsko društvo. Ovaj zadatak čak i danas, s postojanjem
svjetskog tijela kao što su Ujedinjene Nacije, nije ni najmanje
lahko ostvarljiv. Dok se god ljudsko biće ne vrati svojim
duhovnim korijenima, i dok se god materijalizam i svi oblici
sebičnosti u ime individualizma ne koriguju, nemoguće je
zamisliti rađanje društva koje će Bogu dati središnje mjesto u
svom postojanju. Takvo društvo može biti uspostavljeno samo na
Božanski uređenim zakonima i po Njegovom planu kojeg bi islam
sproveo u djelo.
Mehdijeva revolucija će imati za cilj da čovjekovu konfuziju,
beznađe, zbunjenost i besciljnost pretvori u usredotočenost ka
pravoj vjeri. Ona će htjeti uništiti svako lažno božanstvo koje
je stvorio čovjekov um, uključujući geografske granice, rase,
nacije, partije, lažne vjere itd. te ih zamijeniti ispravnim
razmišljanjem i iskrenim djelom, kao i svim onim vrijednostima
koje će doprinijeti duhovnom napretku čovječanstva.
Naravno, razgovarati i pisati o takvim stvarima nije teško, ali
realizirati ih putem revolucije zasigurno nije prost zadatak. Za
jedan takav svjetski pokret trebaće uložiti ogroman trud u cilju
podrobnog pripremanja ljudi da se oni odazovu u adekvatnom broju
i na taj način se osigura njegov uspjeh. Religiozna priroda
revolucije zahtijeva da ona ponikne iz dubina ljudskih duša.
Posebice, budući da su muslimani tī koji trebaju preuzeti
odgovornost uloge vođenja revolucije, potrebno je da se dokažu
vrijednim na ukazanom povjerenju da preuzmu tu glavnu
odgovornost. Kur'an postavlja uslov zaslužnosti i pravičnosti
kao preduslov za preuzimanje uloge vođenja poslova čovječanstva.
(Kur'an 21:105)
Prema tome, obećani Mehdi se neće pojaviti sve dok čovjek ne
postigne stupanj perfekcije i odličnosti neophodan da prihvati
vladavinu. Zasigurno, mentalna zrelost se na može doseći preko
noći. To je proces koji se postepeno usavršava iskustvom da bi
na kraju dostigao savršenost.
Potrebno je da čovjek nastavi sa borbom za ovaj ili onaj komad
zemlje dok ne iscrpi svu energiju kako bi istina o neprirodnosti
ljudski kreiranih nacionalni granica postala jasna kao dan. Samo
tada će prestati plitko razmišljati i sukobiti se oko stvari
koje ne zaslužuju krvoproliće i rat. Kada ljudi počnu
razmišljati o njihovoj međusobnoj povezanosti, te kada bijelac,
crnac ili pak onaj smeđe puti, počnu razmišljati u terminima
onog što im je zajedničko a to je ljudskost, tek tada će biti
pravo vrijeme za pojavu konačne revolucije.
Također je neophodno da dođe do beznadežne situacije u svim
poljima sve dok čovjek ne bude imao drugog izbora nego da se
okrene Bogu. Čak i u oblasti zakona, iskustva su pokazala stalnu
podložnost ispravkama, kako bi se zakon učinio pravičnijim. Tako
su učenjaci iz generacije u generaciju zaokupljeni donošenjem
novih zakona i ukidanjem starih, što se odrazilo na promjene u
procesu zakonodavstva. Ovaj će se proces nastaviti sve dok ljudi
ne shvate da zakoni koje je stvorio čovjek služe interesima onih
na vlasti i da je došlo vrijeme da se otkrije nezamjenjivi
božanski zakon koji je vijekovima slan putem poslanika, Božijih
predstavnika na zemlji.
Čovjek danas još nije spreman da se pokori planu kojeg je Bog
uredio za njega. On još vjeruje da je u stanju putem nauke i
tehnologije ostvariti vlastitu sreću. Iz tog razloga duhovne i
moralne vrijednosti ostavio je po strani i postao privržen
bezbožničkom materijalizmu. Za njim će trčati sve dok ne shvati
da su ta naučna i tehnološka dostignuća, iako u stanju da ga
odvedu do dalekih tačaka u svemiru i osvoje ih za njega, ili pak
proizvedu najsmrtonosnije nuklearno oružje za očuvanje njegove
vlasti, u stvari bukvalno bespomoćna u rješavanju međunarodnih
problema nepravde i uklanjanju tragova imperijalizma i
kolonijalizma i uspostavljanju etičkog i pravednog svjetskog
društva.
Od vremena ustanovljavanja vladara, upravnika i zapovjednika, i
prihvatanja njihovih autoriteta ljudi su također od njih imali
izvjesna očekivanja. Uvijek su se nadali da će ovi raditi za
dobrobit sviju. Ali njihove nade su se rijetko ostvarivale i
njihovo idealno uređenje rijetko bi se uspostavilo. U svakom
dobu ljudska vlast se pojavljivala u različitim formama i
oblicima, ali bi stalno zapadala u jedan te isti šablon opisan
kao neprikladan, neispravan, korumpiran, te bi bila zamijenjena
novom formom. Izgleda da je potrebno potpuno iscrpiti sve oblike
vlasti da bi čovjek shvatio i rekao ''Što je dosta, dosta je!'',
došlo je vrijeme da Božija vlast zasnovana na tewhīdu zauzme
pročelje u vođenju društva.
Hišab b. Salim prenosi od imam Sadika: ''Imam Mehdi neće
preuzeti vlast dok sve vrste ljudi (imajući na umu sve forme
vladavine) ne budu vladale. Razlog tomu je što nakon
uspostavljanja njegove vlasti nike više neće moći reći: 'Da smo
se domogli moći i mi bismo pravedno vladali.''
U drugom hadisu imam Bakir kaže: ''Naša će vlast biti konačna.
Prije toga, svi oni koji su mogli domoći se vlasti nje će se
domoći. Tako će se nakon uspostave naše vladavine tvrdnje kao
što je 'Da smo se mi domogli vlasti ona bi bila jednaka vlasti
Poslanikove porodice!' opovrgle. Ovo je značenje ajeta 'Konačni
ishod pripada bogobojaznim (wel 'āqibetu lilmutaqīn)'
Na osnovu gornje rasprave očigledno je da ljudska priroda još
nije dovoljno zrela da prihvati vlast zasnovanu na tewhīdu.
Ipak, nema razloga za očajavanje, jer ovakvo stanje neće ostati
zauvijek i Božija milost i blagonaklonost će obuhvatiti ljudski
rod. Bog će obdariti čovjeka potrebnom mudrošću i vjerom kako bi
on dostigao cilj svog stvaranja. Niko ne može poreći težnju
ljudskog bića prožetu kroz sve generacije od pamtivjeka, da
ostvari sreću i uspješan život na zemlji; da u društvu vlada
pravda i jednakost, te da sigurnost od unutrašnjih i vanjskih
prijetnji njegovom postojanju postane potpuna. Ova težnja je
usađena od Boga u prirodu ljudskog bića i zato će On biti njegov
vodič i pomagač ka njenom ostvarenju. To će se dogoditi kada sve
ljudske ideologije stvorene za postizanje ljudske sreće dožive
potpuni poraz i neuspjeh. U tom vremenu nastalog beznađa, ponovo
će se probuditi nada u učenje vjerovjesnika i božanski
uspostavljene zakone pravde i jednakosti koje su širili
nesebični i požrtvovani Božiji poslanici. Zasigurno će biti
priznato da su ljudskom društvu, ukoliko želi biti moralno i
duhovno zdravo, potrebne dvije stvari: prva, jasno i perfekto
Božije uputstvo koje će izložiti program reforme i preporoda, i
druga, bezgriješni (m'asūm) vođa, koji će Božije uputstvo
sprovesti u djelo bez i jedne greške ili propusta. Bog je svojom
mudrošću pripremio imama Mehdija za takvo specifično vrijeme
kako bi uspio napraviti istu onakvu reformu kakvu je napravio
Poslanik islama u njegovo vrijeme.
Izvor: ''al-Imam al-Mahdī, The just leader of humanity'',
Ayatollah Ibrahim Amini